Foto: Uefa.com

ZLATANA HRLU mnogi prepoznaju kao frontmena grupe Soma dolara, ali on već dugo "repa" kao najavljivač Dinama i hrvatske reprezentacije. Zapravo, radio je - jer kako tvrdi, predsjednik Davor Šuker nedavno mu je dao otkaz. 

Hrle je opet u problemima. Ovaj put nisu u pitanju bivše djevojke ni njihove video snimke zbog kojih je boravio u policiji, već jedan"obični" mikrofon. Pogađate, onaj koji je Šimunić koristio za ustaško skandiranje pred tribinom Maksimira. Iako Hrle nije ni bio na utakmici, snosi posljedice, jer mnogi smatraju da je mikrofon bio njegova odgvornost.

Ćorluki sam odbio dati mikrofon, pa su svejedno pjevali "Jebi se, jebi Splite"

Sjetio se, tako, Hrle i situacije kada je kao Dinamov spiker odbio dati Vedranu Ćorluki mikrofon prilikom proslave Dinamovog naslova, no igrači su se svejedno snašli pa otpjevali na razglas "Jebi se, jebi Splite"

"Tada su me spominjali i u Nedjeljom u dva, da sam ja kriv, da sam prekšrio zakon, a sada se stvar ponavlja. Zna se što spiker radi u toj situaciji, on vadi bateriju iz mikrofona"

Hrle nam je jutros objasnio svoju stranu priče. "Jednostavno ne mogu vjerovati što mi se događa", rekao nam je, iznenađen i povrijeđen. "Život mi se pretvorio u noćnu moru"

Ovo je Hrlina priča:

"Moje ime je Zlatan Hrle i moderator sam na utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije od sezone 2005./2006. U tom razdoblju na stadionima me je čulo i vidjelo preko milijun ljudi i "spiker nogometne reprezentacije" je nešto po čemu me ljudi prepoznaju.

Radio sam za UEFA-u na Europskim prvenstvima 2008. i 2012., te dobio najviše pohvale i diplome od UEFA-e. Smatram prikladnim napomenuti i da sam (kako su mi sami Splićani rekli) jedini zagrebački sportski spiker kojemu se na Poljudu ne zviždi, a isto tako je bilo i u Rijeci. Bez ikakva objašnjenja predsjednik HNS-a Davor Šuker i njegova suradnica iz sektora marketinga Martina Mačković, a na čudjenje mnogih zaposlenih u HNS-u, odlučili su me smijeniti, što sam sam prihvatio kao životnu situaciju na koju ne mogu utjecati.

No, moji problemi počinju od utorka, 19. studenoga 2013. godine nakon utakmice Hrvatska -  sland u Maksimiru. Naime, na stadionu je bilo oko 15.000 ljudi koji su mogli vidjeti da nisam odgovorna osoba za mikrofon, no većina ostalih koji su utakmicu pratili na televiziji ili radiju misle da sam upravo ja uručio mikrofon Joeu Šimuniću nakon završetka dvoboja.

Život mi je postao noćna mora, tete u vrtiću pitale su me kako sam Šimunići mogao dati taj mikrofon

Jasno je da svaki ozbiljniji moderator na sportskim događajima mora kontrolirati mikrofon sve dok je isti u funkciji. Dati nekome službeni mikrofon na masovnim događajima je isto što i uzeti oružje iz ruku vojnika i dati nekome da malo pripuca ili uzeti novinarski tekst i dodavati riječi i rečenice.

Od srijede ujutro moj je dan postao noćna mora jer već u 8:00, kada sam vodio djecu u vrtić, tete su me pitali kako sam mogao dati mikrofon Šimuniću. Bio je to tek početak mučnog dana. Zvali su me i zaustavljali po gradu i oni koji me znaju i koji me ne znaju, jedni su me kudili, drugi su me hvalili. Zvali su me iz ustanova i kompanija za koje moderiram poslovne i druge događaje, zvali su moga oca, majku, obitelj, zvali su iz inozemstva, svatko sa svojim viđenjem dogadjaja. Ono što je svima bilo zajedničko je da su pomislili kako sam upravo ja "zakuhao" situaciju.

Svima je bilo na umu da je netko morao dati mikrofon Šimuniću, a to može jedino službeni spiker. Tim su potezom organizatori utakmice bacili ljagu i na ovu fantastičnu partiju i pobjedu koja će donijeti mnogo radosti svima nama koji volimo hrvatski nogomet.

Neznanjem i amaterizmom u radu međunarodno su osramotili organizaciju utakmice na kojoj se to nije smjelo dogoditi i omogućili brojnim medijima da utakmicu bace u drugi plan i pišu o incidentu. Ne tražim rame za plakanje, niti publicitet, ne tražim da se netko sankcionira, ne tražim zapravo ništa osim da hrvatskoj javnosti omogućite da pročita ovaj dopis i tako spozna da ja nisam osoba koja je napravila tako kardinalnu pogrešku.

Smatram da nije pogriješio Šimunić, on je samo uzeo ponuđeno, pogriješio je onaj tko mu je dao mikrofon. Nisam siguran da možete osjetiti kako je danas biti u mojoj koži, ali se nadam da će ovaj dopis malo približiti situaciju. Izgubiti ću poslove, dobiti ću naljepnicu "amater", "nepoželjan", "nepouzdan" i slično i to zbog tuđeg propusta.

Namjeravam se i dalje baviti moderiranjem i ne želim da me se etiketira za ovu šarlatansku pogrešku, ne želim gubiti klijente i poslove radi greške koju nisam učinio i vjerujem da će objava ovoga teksta u bilo kojoj formi imati učinka. Srdačno vas pozdravljam i želim svako dobro i nemojte mi zamjeriti što sam bio slobodan obratiti vam se"