Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

ZAGREBAČKA Ilica poznata je kao jedna od najdužih ulica u Zagrebu, prometno mjesto koje podjednako privlači turiste i domaće stanovništvo, primarno zbog brojnih kafića i trgovina. To je dio grada poznat po svojoj užurbanosti i živahnosti, no razlike od Jelačićevog trga do Vrapča su drastične.

Galerija

Prošetali smo uzduž cijele Ilice da bismo snimili i fotografirali stanje, ali i porazgovarali s ljudima koji tamo žive, rade ili redovito šeću kako bismo nekoć živahno urbano središte vidjeli njihovim očima.

Gornji dio Ilice prema trgu 

Na potezu od Frankopanske, gdje je isto vrlo živo i ima svega, od trgovina do kazališta, pa sve do glavnog trga, Ilica izgleda živahno. Ljudi se šeću, kupuju, a trgovine posluju, mnoge su tu već godinama. Gotovo da nema praznih ni išaranih ili zapuštenih poslovnih prostora.

Ilica od Britanskog trga prema Črnomercu

No, na potezu od Britanskog trga pa prema Črnomercu sve je manje uređenih izloga, tu nema ni gužva u kafićima, kao ni mirisa cvijeća. Ovdje je Ilica prazna, poslovni prostori su zatvoreni i toliko zapušteni da je svakom prolazniku jasno da interesa za taj dio nema.

Nažalost, zaposlenici trgovina i drugih objekata u tom dijelu Ilice nisu bili osobito razgovorljivi. Većina je bila prezaposlena. No oni koji su uspjeli izdvojiti nekoliko minuta primijetili su da se poslovni subjekti neprestano otvaraju i zatvaraju, ali nisu obraćali puno pozornosti na to.

"Osim što idem na posao i s posla zapravo ni ne primjećujem što se ovdje zbiva", tako je rekla jedna od njih. Ono što im je pak bilo upadljivo je da se masovno zatvaraju i izmjenjuju manji poslovni subjekti i kafići.

Tako je voditeljica jedne putničke agencije, koja posluje na tom potezu Ilice prema Črnomercu, rekla kako je tijekom svih osam godina, koliko tamo radi, primijetila kako se neprestano nešto otvara i zatvara, bez obzira na pandemiju ili potres, te je na to već navikla.

"Preko puta je bio jedan kafić. On se zatvorio. Onda je na njegovo mjesto došao restoran koji se zatvorio. I sad tamo nema ničega. To je nešto što vidim cijelo ovo vrijeme", rekla je. "Lokali se otvaraju i zatvaraju, ali nisam primijetila da postoje neka pravila. Čak se nekoliko njih u zadnje vrijeme i otvorilo. Ali ne mogu reći da to ne znam koliko primjećujem, ipak ovdje dolazim samo na posao."

Primijetila je da se više zatvaraju manji poslovni subjekti, kao i da mnogi jednostavno odlaze na drugu lokaciju. "Zato i postoji Q'Art, da se oživi ovaj dio grada."

Zaposlenica lokalne pekare, kojoj svakodnevno dolaze stanovnici Ilice, primijetila je da se više trgovina počelo  zatvarati nakon potresa. "Krenule su se zatvarati i prije, ali mislim da ih se više zatvorilo nakon potresa. Pala je potražnja, ali mislim da je to normalno. Ljudi su otišli, odselili se. Ali ne znam je li to zbog potresa ili zbog velikih lanaca i šoping-centara". U svakom slučaju primijetila je da su oni koji masovno odlaze mali obrti, a ne veće trgovine.

Selidbe, inflacija, visoke cijene najma: "Nekoliko je tu faktora"

Prolaznici su imali nešto više vremena za nas. Mnogi od njih redovito prolaze Ilicom te su primijetili kako im nekoć draga mjesta za šoping i razonodu nestaju. Vjeruju kako je najam poslovnog prostora preskup, u skladu s rastućom cijenom najma stambenog prostora. Složili su se i kako je općenito loše financijsko stanje građana također pogodovalo propadanju brojnih kafića, restorana i trgovina.

"Nekoliko je tu faktora, po mom mišljenju. Cijene najma su skočile. Puno obrtnika koji su radili i popravljali stvari više ne postoji jer je lakše samo kupiti masovno proizvedeno, jeftinije i novo. S druge strane, ima sve više šoping-centara koji su pristupačniji jer su zatvoreni, klimatizirani i s velikim, dostupnim i besplatnim parkingom koji je problematičan u centru", izjavio je jedan prolaznik.

Vjeruje i kako u blizini Ilice uglavnom živi starija populacija "koja nije kreditno sposobna, iako ni mlađa ne pliva u novcima." Dodatno, smatra da se zbog visokih cijena najma ljudi neprestano sele iz jednog dijela grada u drugi, stoga ne ostvaruju bliske odnose sa susjedima, a samim time ni ne odlaze u obližnje kafiće i restorane.

Kako radi od kuće, primijetio je i da se od tada drugačije druži s bliskim ljudima: "Korona je uvela masovni rad od doma koji je djelomično ostao ili se pretvorio u hibridni. Ljudi se više nemaju običaj hengati nakon posla".

I drugi su se mlađi prolaznici sjetili razdoblja lockdowna za koji vjeruju da je promijenio navike građana. "Mislim da si ljudi radi inflacije sve manje odlučuju priuštiti kavu od dva eura, kad za isti taj novac doma popiju četiri", dodao je jedan mladi prolaznik.

Istaknuo je da je lokalnim ljudima teško plaćati održavanje prostora. "Novac ide firmama izvan zemlje, što znači da je manja cirkulacija lokalno. Isto mislim da je Bandić pogodovao lokalcima i slično, a čak i tada su jedva spajali kraj s krajem."

Druga prolaznica okrivila je rastuće cijene nekretnina i najma za propadanje pojedinih lokala duž Ilice. 

"Pretpostavljam da s obzirom na cijene nekretnina koje su i ovako otišle gore, da je i najam lokala u centru skuplji nego ikada, a ako nešto i uspiju iznajmiti, onda bi vlastite cijene trebali dići u nebo da uopće pokriju troškove, a kamoli da nekaj zarade. A samim podizanjem cijena automatski gube mušterije", istaknula je i dodala da voli sjesti u kafić, ali više nema tu naviku. Izgubila ju je, kaže, tijekom pandemije zbog koje su ugostiteljski objekti bili zatvoreni.

Zaustavila nam se i jedna poduzetnica čiji se poslovni prostor ne nalazi u Ilici koja je kratko i jasno rekla: "Mislim da je do cijena najma, do manjka interesa za obilaskom radnji na tom području, najviše zbog šoping-centara. Poduzetnicima koji iznajmljuju lokale na tom području je vjerojatno vrlo teško opstati."

Previsoka davanja uništila su male poduzetnike?

Naši stariji sugovornici također su okrivili visoke cijene najma, no uhvatili su se i politike za koju smatraju da radi protiv malih poduzetnika. Jedan od njih je bio bivši član mjesnog odbora te smatra da je problem što mjesne zajednice nemaju utjecaja na to tko dobiva koji prostor. "Živim tu od '78. i samo gledam kako se koji lokal zatvara", rekao je.

"Trebao bi se prostor davati za 1 euro i prvu godinu osloboditi te ljude nameta. Grad ne mora ništa zaraditi u tih godinu dana, njima to ne treba. Treba im dati više slobode da se dignu na noge u prvih godinu dana jer ovako se prebrzo zatvaraju. Najam je preskup, a ne mogu ostvariti neku zaradu dok su novi i imaju sve te namete".

Dodao je i kako stranke zakupljuju atraktivne lokacije koji im nisu potrebni: "Njima ne treba ovakav prostor, njima treba kancelarijski prostor. Stranke su si ga rezervirale, iz nekog im je razloga u interesu imati ih jer sve što dođe prebrzo propada".

S njime se slaže i umirovljenica koja je svoj radni vijek provela u banci: "Prvo je sve bilo zatvoreno, nisi smio prić' nekom, nisi smio ić' frizeru ni u male radnje. Tad je to debelo krenulo. Iza toga je došao potres i uništio zgrade u kojima su bile te male radnje, dobili su crvene naljepnice i nisu više mogli raditi."

Istaknula da je da je povrh svega toga prošle godine došla i zabrana rada nedjeljom. "Sve to vrijeme isti ti mali poduzetnici nisu bili izuzeti od plaćanja svih mogućih davanja koja su i inače prevelika. Oni nisu imali nikakvu zaradu, a pomoć koju su dobivali je bila na kapaljku. Oni su svi na fini način istjerani, a njihov su prostor kupili veliki igrači."

Rekla je i kako su mnogima proizvodi malih trgovina preskupi te kako kupci više odlaze u velike trgovačke lance koji uvoze jeftinije proizvode. Inflacija je visoka, a kupovna moć građana loša. "Mi generalno jako loše živimo, a najviše nam odlazi na hranu i stanarinu pa prebiremo što jeftinije."

"Imam jednu poznanicu koja je cvjećar, s kojom sam razgovarala o zatvaranju cvjećara, sve je manje tih kioska, i ona mi je rekla da je sve krenulo 2007. kad je Sanader prvi proglasio da smo mi u recesiji," nastavila je. "I rekla je da su se tad masovno krenule zatvarati te kućice jer ljudi nisu mogli opstati, sve im je bilo preskupo i nisu imali izbora."

Šoping-centri privlačniji su većini kupaca

Što se više bližimo kraju Ilice, a u smjeru Vrapča, jasno je da je razlika dramatična naspram dijela od trga do Frankopanske. Nameće se pitanje zašto je propadanje vidljivo upravo na potezu od Britanskog trga do Črnomerca.

Prolaznici i jedan agent za posredovanje nekretninama smatraju da je to zbog loše pješačke zone. Ni turisti ni Zagrepčani nemaju želju kretati se dijelom grada koji im nije prilagođen. "Dio oko Trga je dostupan i pun turista na kojima se zarađuje, rijetko koji turist potegne do Britanca, a kamoli Črnomerca", rekla je mlada prolaznica s početka priče.

"U principu ljudi sve više idu iz grada prema šoping-centrima jer tamo dobiju sve od hrane, kina, zabave, dućana. Sve im je na jednom mjestu. U grad ideš ciljano u neki dućan i nemaš tako velik izbor kao u centrima", rekao je agent za posredovanje nekretninama.

"U trgovačkom centru imate sto dućana, a ako nešto ne nađete u gradu, morate opet sjesti u auto i ići dalje. A dio od Britanskog trga i dalje, to su sve second hand trgovine, nema kvalitetnih pješačkih zona i tamo uglavnom idu ljudi koji tamo žive. Dobra pješačka zona ide do Frankopanske, malo dalje do Britanca i to je to."

*Originalni tekst sadrži ispravak u uvodu. Ilica nije najduža zagrebačka ulica, od nje je duža Radnička cesta, ali i prometnice Slavonska i Zagrebačka avenija.