Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

ODLUČILI smo porazgovarati s deset prodavača koji rade ili su radili u trgovinama u Hrvatskoj. Naši sugovornici radili su kao prodavači na raznim mjestima, od tržnica, preko trgovina mješovitom robom ili namještajem, do modnih dućana.

Zanimalo nas je kako su se odlučili baviti ovim poslom, koje su njegove prednosti, a koje mane te koji su glavni problemi s kojima se susreću. Neki su nam otkrili i što misle o neradnim nedjeljama, dižu li se cijene u trgovinama prije rasprodaja i postoji li nešto što nikad ne bi kupili.

"Kupci su upravo onakvi kakav je prodavač"

Sugovornica Jadranka ispričala nam je da je radila za jedan OPG koji se bavio prodajom mandarina, limuna i naranči na jednoj zagrebačkoj tržnici. "Biti prodavač je jako intenzivan posao, zahtijeva ljubaznost, komunikativnost, prodajne vještine, upornost, odgovornost", rekla nam je na početku. 

Istaknula je da kod tog posla nije voljela to što nije bila prijavljena: "Dnevna isplata, bolja plaća nego u voćarni, ali bez ikakvih prava. Ako se razboliš - ništa od dnevnice." No kaže da je vlasnik OPG-a zahtijevao da nikad ne varaju kupce, da uvijek ako treba daju i više voća, da budu ljubazni i ne ulaze ni u kakve rasprave.

"Kupci su upravo onakvi kakav je prodavač. Kad su ljubazni, strpljivo slušamo što žele, iskreno im odgovaramo, nemamo fige u džepu - imala sam red po 10-15 ljudi stalno, nisam stigla ni sjesti", rekla nam je i dodala da su joj najdraži stalni kupci, a najmrskiji oni koju kradu. 

Rekla nam je kako smatra da je trgovina "savršen posao za studente, za prvo radno mjesto gdje svladaju i osnovne, životne dobre navike".

Kupac ju je pratio po trgovini četiri sata

Iduća sugovornica Ana radila je u trgovini namještajem nešto manje od četiri godine. U taj posao upustila se nakon završene srednje trgovačke škole, smjer komercijalist. U početku je voljela komunikaciju s kupcima, ali požalila se da nije ispalo baš onako kako je zamišljala. 

"Krenulo je od toga da sam bila najmlađa pa su me uvijek slali negdje, kupci koji su dolazili u dućan u 70% slučajeva su se ponašali kao da su na višem nivou od mene i da su osvojili cijeli svijet. Dosta njih je bilo jako neljubazno, ali, naravno, bilo je i onih koji se nisu ni u kojem slučaju bunili, čekali bi po 10 minuta kad je gužva da dođu na red, zahvaljivali na pomoći", ispričala nam je. 

Što se tiče glavnog problema prodavača, smatra da se od njih previše očekuje, a kada su akcije i hrpa posla, ne stigne se sve odraditi. Što se tiče samih kupaca, rekla nam je da je bilo svakakvih u trgovini u kojoj je radila- od onih koji su bili ljubazni do onih koji su bili sušta suprotnost. 

"U skoro četiri godine dva puta mi se prijetilo smrću", rekla nam je. A najgore iskustvo bilo joj je kada ju je čovjek u 50-im godinama po trgovini pratio četiri sata i ispitivao druge kolege tko je ona, gdje živi i može li dobiti njezin broj. "To je jedno od najgorih i najstrašnijih iskustava koje sam doživjela", rekla je i dodala da će to pamtiti cijeli život.

No kaže da je bilo i lijepih iskustava i kupaca koje i dan-danas pamti. Kao jedan od pozitivnih primjera istaknula je mlađi bračni par koji je dolazio tri dana zaredom u potrazi za kutnom garniturom. Svaki put su tražili nju i na kraju ostavili pisanu pohvalu. 

Svima bi preporučila ovaj posao, smatra da kroz njega mogu svašta naučiti, ali i "ojačati sebe i samokontrolu u razgovoru s ljudima". 

"Strogo se gleda kakva je uslužnost kupaca"

Treća sugovornica Ivana radi u maloprodajnoj trgovini koja se isključivo bavi prodajom muške odjeće. Rekla nam je da se odlučila na ovaj posao jer se pronašla u tom svijetu, a voli ga jer je dinamičan i nije monoton. 

"Strogo se gleda kakva je uslužnost kupaca, kakav je stav i držanje, jesmo li uredne, je li trgovina i odjeća u trgovini uredna, znamo li baratati 'profesionalnim' pojmovima koji su usko vezani za trgovinu i slično. Dolaze nam često i osobe koje su zadužene u teoriji pokazati nam kako prodati navedeni predmet, što je dodatan pritisak jer teorija i praksa nisu isto", ispričala nam je. 

Što se tiče kupaca koji dolaze u trgovinu u kojoj rade, kaže da su imućniji i da je velika većina "vrlo ugodna i razumna" te da su jako rijetka neugodna iskustva s kupcima. 

Najdraži su joj oni kupci koji kada uđu znaju što žele, a najmrskiji oni koji misle da su došli u samoposlugu te "namjerno ili slučajno raskopaju čitavu trgovinu, ostavljaju stvari po kabini, a ne žele prihvatiti pomoć".

"Preporučila bih svima ovaj konkretan posao, što zbog samog obavljanja i lakoće posla, kao i zbog visine plaće", istaknula je i pojasnila da sa su inače plače prodavača niske, što u njezinoj situaciji nije slučaj. 

Tri mjeseca rada bez plaće

Sugovornica koja je željela ostati anonimna je punih 20 godina radila kod jednog distributera tiskovina. Kaže da je voljela posao prodavača jer je bila u kontaktu s ljudima. "Komunikativna sam i voljela sam rad s ljudima", rekla nam je i dodala da je upoznala razne profile ljudi. Istaknula je da nikad nije imala konflikt na poslu i da je "uživala na njemu više nego kod kuće".

No kaže da su devedesetih godina tri mjeseca radili bez plaće i tada je sve krenulo nizbrdo. "Onda je došlo do smjene šefova koji su prema nama tada starim radnicima bili bezobrazni, vrijeđali nas pojedince", ispričala nam je. Dodala je da joj tada više nije bilo drago ići na posao. 

"Ljudi koji nisu znali posao učili su nas kako treba raditi. Prijetili su otkazima. Nažalost, razboljela sam se i nakon toga napustila posao. Sjećam se kada sam išla prema firmi po radnu knjižicu da sam plakala", ispričala je. 

"Kada se počelo raditi nedjeljama i blagdanima, sve je otišlo u krivom smjeru"

Sugovornica koja je isto htjela ostati anonimna je prodavačica po zanimanju, a radila je na više mjesta - od trgovine mješovitom robom, pekarnice i fast-fooda do butika, cvjećarnice i tržnice. "Do 90-ih je bilo odlično, a nakon tih godina, kada se počelo raditi nedjeljama i blagdanima, sve je otišlo u krivom smjeru", rekla nam je. 

Kaže da je u njeno vrijeme, prije rata, biti trgovac "bilo pošteno zanimanje" i dodaje da su to bila "bolja vremena u većini stvari". Istaknula je da je "danas sve krivo otišlo, nitko nikog ne cijeni, ne poštuje, a htio bi biti cijenjen i poštovan".

Dok je radila u trgovini, subotom se radilo do 14 sati i to bi bilo to. Voljela je taj posao i komunikaciju s kupcima. Kaže da danas toga nema. "Danas te trgovkinje kao da ne znaju za osmijeh, rade kao roboti na tim kasama. To naravno nisu one krive, vjerujem da su poslodavci. Izgubilo se doba lijepih manira, komunikacije, ljubaznosti i osmijeha koji nedostaje."

Ispričala nam je da je imala odlične šefove te da nije voljela bezobrazne kupce. "Najbezobrazniji su kada vas prevare - kažu dao sam 100-200 kn, a nisu - i stvore vam problem." No kaže da je bilo i pozitivnih i vedrih kupaca.

"Danas ne bih nikom preporučila taj posao, bolje čistiti, bolje si plaćen, ne radiš vikendom, blagdanom." Kao primjer navela je posao koji joj se nudio za minimalac uz obavezu dolaska sat i pol prije smjene, što nije plaćeno. "Molim vas, pa tko normalan može tako nešto tražiti od prodavača?" ispričala je. "Ako već tražiš da ranije dođem, zašto ne platiš? Užas", rekla je. 

Što se tiče dizanja cijena prije akcija, rekla nam je: "Da, to svi rade gdje god sam radila." Otkrila nam je i što nikad ne bi kupila. "U prehrani se ništa ne baca, meso koje je pripremljeno za roštilj, odnosno marinirano, nikad ne bi kupila."

Pozvala policiju zbog kupca

Josipa 30 godina radi kao trgovkinja. Voljela je kao mala gledati tete kako rade u dućanu, a što se posla tiče, sviđa joj se rad s ljudima. Neplaćeni sati su, pak, ono što joj se ne sviđa kod ovog posla. Što se tiče uputa od nadređenih, kaže da ne smiju bezobrazno odgovarati, već se samo smješkati.

Glavni problemi tog posla prema njoj su nepoštovanje ugovora i nepoštovanje radnika. Što se tiče kupaca, kaže da su joj svi dragi, a da ne voli one "koji ne znaju osnove kulture". Što se tiče negativnog iskustva koje bi izdvojila, osvrnula se na jednog kupca zbog kojeg je bila primorana pozvati policiju. 

"Pozvala sam policiju jer mi je kupac prijetio otkazom, njegovo maltretiranje je trajalo preko mjesec dana i moji nadređeni nisu ništa poduzeli", ispričala nam je. Što se tiče dizanja cijena prije rasprodaja, kaže da nema takvo iskustvo. Također kaže da nema toga što ne bi kupila u trgovinama u kojima je radila. "Nema razloga za to."

"To je danas ozakonjeno ropstvo"

Nenad kao prodavač radi točno 30 godina, a radio je u većini poznatih trgovačkih lanaca kod nas. "80-ih godina kad sam to upisivao to je bilo prestižno i cijenjeno zanimanje", rekao nam je na početku. Kod svog posla voli komunikaciju s ljudima i obostrano uvažavanje. No kaže da je toga sve manje.

Smatra da je najveći problem potplaćenost radnika, neplaćeni radni i prekovremeni sati, a sve češće i nekorektnost kupaca. Najdraži su mu kupci koji pozdrave i raduju se susretu, a najgori oni koji "prigovaraju svemu i svačemu, većinom neargumentirano".

Zanimalo nas je bi li drugima preporučio taj posao. "Nekada svakako da, ali dolaskom takozvane demokracije ni slučajno jer to je ozakonjeno ropstvo danas." Pitali smo ga je li primijetio dizanje cijena prije rasprodaja. "Je, dižu se, ali to vam je do vlasnika, ne personala."

"Obično se roba kojoj prođe rok, bilo smrznuta, bilo svježa, koristi tako da se ispeče na gastro odjelu i prodaje pod gotova jela", rekao nam je na što pripaziti i što ne bi sam kupio. 

Što se tiče rada nedjeljom, kaže da se uvijek javljao da radi te dane jer je uglavnom bio više plaćen i obično imao kraće radno vrijeme. "A uzimao slobodno u tjednu kad možeš to iskoristiti."

Kupci su uglavnom smireni i kulturni, ali ima onih koji žele nešto ukrasti

Sugovornik F.R. kao prodavač radi četiri godine. Kaže da je posao zanimljiv i dinamičan. Za kupce s kojima se susreo kaže da su "većinom smireni i kulturni, ali ima dana kad dođu neki koji žele nešto ukrasti i raditi probleme". Najgori su mu upravo ti agresivni kupci. 

Što se tiče posla prodavača i bi li ga drugima preporučio, rekao nam je: "Ne znam. To svatko treba vidjeti sam sa sobom. Nije to za svakoga. Ali ako ste kao ja i to volite, onda bih preporučio." Podizanje cijena prije rasprodaja je doživio. "Istina je, da. Doživio sam, i to više puta. Po meni to nije u redu", ispričao je. 

Što se tiče rada nedjeljom, kaže da uvijek dobro dođe dan odmora. "Nije mi problem raditi subotu i kad je malo jači dan s gužvom, ali odmah je lakše drugi dan kad smo slobodni. Puno to znači taman se odmoriti prije ponedjeljka i novog radnog tjedna."

"Sve je teže raditi taj posao"

Nataša je radila na više mjesta kao prodavačica, i to uglavnom tekstila. Godinama se bavila tim poslom, koji je dosta dugo bio "najtraženiji posao". Rekla nam je da voli komunikaciju s ljudima, a ne voli "što si sve samo nisi trgovac". Kaže da je pritisak vezan uz ovaj posao sve veći i pojašnjava da se prodavače uvjetuje "mjesečnim planovima."

"Kupci su sve naporniji i zahtjevniji", rekla je i dodala da je upravo zato jako važno posvetiti im se. Najdraži su joj oni kupci koji znaju što traže, a najgori oni koji su došli provocirati. "Znate da neće kupiti, nego je došao s nekom svojom frustracijom", istaknula je. 

Nije sigurna bi li preporučila drugima taj posao. "Sve je teže raditi taj posao", rekla je. 

"Penzioneri su odlični"

Vlatka je kratko u tom poslu, tek nekoliko mjeseci. Kaže da voli raditi s ljudima, a kao pozitivnu stvar istaknula je razgovor s kupcima. "Penzioneri su odlični, lijepo uređene dame su najdrskije i gledaju s visine", rekla nam je.

Ne voli "otresite i bahate kupce" koji njoj prigovaraju za cijenu. Neugodno iskustvo koje je imala bilo je s kupcima koji bi ostavili stvari na blagajni jer nisu dobro vidjeli cijenu "i još te fino napsuju".

Kaže da se susrela s podizanjem cijena prije rasprodaja: "Da, istina je, cijene se podignu dva dana prije akcije... I onda se snize na istu cijenu ili koji cent niže." S obzirom na svoje iskustvo, ne bi nikad kupila narezanu salamu i kruh koji se peče u trgovini. Nije sigurna bi li preporučila ovaj posao drugima.