"Chanel iz 80-ih i jugoslavenski šik": Najposebniji vintage dućan u Zagrebu

NEDALEKO od Tvornice, točnije u Ulici kneza Ljudevita Posavskog na broju 15 nalazi se vintage dućan neobičnog imena Mango Sticky Rice. Vlasnica Nidžara Mustafić, koju svi zovu Nina, ima dućan "s dušom" u kojem prodaje robu i nakit koji su, kako kaže, dio nasljeđa, odnosno tradicije. Posjetili smo Ninu, koja nam je ispričala što sve nudi u svojem dućanu, kako je sve krenulo i po čemu se vintage odjeća razlikuje od second hand odjeće.
"Mi smo htjeli šašavo ime za dućan. Mango sticky rice je zapravo internacionalan azijski desert i željeli smo da dućan bude prihvaćen od Hrvata i stranaca. Premisa je bila: to je desert, a mi smo htjeli da naša roba i nakit koje nudimo bude desert za naše klijente", rekla nam je.
Nina nam priča kako joj je ideja za otvaranje ovakvog dućana bila u mislima već neko vrijeme, a dućan je otvoren 2019. godine. "Bila sam u Engleskoj, gdje sam radila kao dadilja jer sam htjela bolje naučiti engleski jezik. Tamo je trend nošenja vintage odjeće bio aktualan i meni se to jako svidjelo. Kupovala sam te stvari i rado sam ih nosila."
"Trendovi se stalno mijenjaju"
"Prije 20 godina rodila se moja ljubav prema vintage i second hand odjeći. Kasnije sam završila studij i prvi posao me odredio. Radila sam u turizmu i imala sam deset godina uredski posao. Nakon toga sam napisala poslovni plan i dobila novčana sredstva. Našla sam prostor i platila najam za godinu dana."
"Nekakav kontingent odjeće sam već imala, a kad sam otvorila dućan, otkupljivala sam robu najčešće tako da su me ljudi zvali kod njih doma i ponudili mi svoj ormar. Ja bih obično otkupila cijeli ormar, ono što mi je trebalo sam izložila u dućanu, a ono što mi nije trebalo sam reciklirala", govori.
Nina kaže da se trendovi stalno mijenjaju, a ona je svoju priču startala hommageom jugoslavenskoj modi. U svojem dućanu prodaje stvari koje su napravljene u krojačkim salonima 40-ih, 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.
"Stizala nam je roba od Rikarda Gumzeja, Keti Balogh, Žuži Jelinek, Mirjane Marić"
"Nekad bi kod mene u dućan stigla roba od nekih dizajnera kao što su Rikard Gumzej, Keti Balogh, Žuži Jelinek, Mirjana Marić, a danas ljudi traže tu neki vrhunsku modu, razvikane brendove poput Louis Vuittona, Diora, Chanela, Prade i to se trudimo ponuditi u dućanu kada je moguće", kaže.
Prije nego što je otvorila dućan na spomenutoj lokaciji, ondje se nalazio krojački salon u kojem su se šivala muška odijela. Nina nam priča kako u njezin dućan ulaze brojni kupci, a zadnjih godina ondje su se najčešće "vrtjele" djevojke između 20 i 30 godina, ali i gospođe u poznim godinama, a nerijetko i muškarci.
Nina tvrdi da se u dućanu najbolje prodaju stvari koje kupuju milenijalci, a koje su nekada nosile njihove majke. "Ljudi 'otkidaju' na nostalgiju i u ovom nekom ubrzanom načinu života gdje je sve dostupno, traže neki odmak. Traper se isto dobro prodaje. Ovu jesen su se najviše prodavali muški sakoi. Mi smo ih prodali toliko da ih se ne zna ni broj."
"Pokazujemo neko naše naslijeđe, neku našu tradiciju"
Raspon cijena u Ninom dućanu je od 10 do 500 eura, a nama su za oko zapele zlatne Chanel naušnice s cirkonima iz 80-ih, čija je cijena 500 eura.
Svidjela nam se i roza torbica u obliku psa jazavčara od dizajnerice Mirjam Krajine, čija je cijena 290 eura.
Nina u svojem prostoru daje i priliku mladim dizajnerima. Lani su surađivali s Vickom Racetinom, Anatticusom, Nikom Vrbicom, Alison Ivašić, Lorenom Milković i spomenutom Krajinom. "Od početka sam htjela da dućan ima neki dodatni sadržaj. Došla sam na ideju da bi mogli imati prodajne izložbe naših neafirmiranih umjetnika i dizajnera. Ja volim dizajnericu Mirjanu Marić, a od stranih brendova volim sve neobično i lijepo, recimo Pradu", kaže.
"Bavimo se našim naslijeđem, što znači da ljudi iz Hrvatske i regije mogu ponuditi stvari. Ako nam je to adekvatno, stavljamo ih u prodaju. Uglavnom 50:50 dijelimo zaradu. Nekad i otkupljujemo robu. Autentični smo. Pokazujemo neko naše naslijeđe, neku našu tradiciju. Ljudima, bilo da su mladi ili stari, dobre dođe taj novac. Kada prodajem predmet, prodajem i priču."
Razlika između vintage i second hand odjeće
Objasnila nam je razliku između vintage i second hand odjeće. "Razlika između second hand i vintage odjeće je u tome što je vintage roba stara između 20 i 25 godina i predstavlja najbolje u onom razdoblju kada je napravljena, nešto što su radili poznati dizajneri."
"Second hand roba je roba koja je nošena i nosit će se opet. Ne mora nužno biti nikakav dizajner, može biti fast fashion i to je jako dobro. Nekad i mi imamo second hand komade. Većinu priče zasnivamo na vintage odjeći, ali znamo ponuditi i dobre second hand komade. Mislim da širimo pozitivan trend i vibru, koristimo postojeći resurs umjesto da odemo kupiti nešto novo."
Nina kaže da bi u budućnosti voljela proširiti asortiman i prostor. "Dečki nam se žale da nije toliko velika ponuda za njih, i dalje je 2/3 robe za cure. Stoga bismo htjeli i muškarcima ponuditi adekvatni asortiman. Voljeli bismo u dućanu raditi i home decor - slike, stolice, lampu, tepih", dodaje za kraj.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati