Foto: Promo

IMAMO savršenu knjigu za naježiti se i izgubiti vjeru.

Postoje romani strave u kojima ćete pronaći svakojake užase, čudovišta i ljudske monstrume. To su moderne horor priče. No, prije koje stoljeće strava se izražavala suptilnijim načinom, s puno nagovještaja te atmosferom koju možete rezati nožem. Loney, autora Andrewa Michaela Hurleya, je moderna verzija gotičkog romana, obogaćena nevjerojatnim opisima prirode te jezivim poganskim običajima Britanskih otoka.

Gubitak vjere u indiferentnom svijetu

Narator romana vraća se u ne tako davnu prošlost, u 70-e godine prošlog stoljeća, i govori nam o svojem tinejdžerskom životu s roditeljima koji su hard-core katolici. Iako žive u Londonu, oni često odlaze na vjerske skupove izvan metropole. Jedno od mjesta koje se posjećuje je Loney, smješten na gruboj i surovoj obali nadomak Lancastera. To mjesto je tužno, izvan vremena, puno nesretne povijesti, mjesto koje ne mari za ljude i njihove živote – idealno za osnaživanje vjere, reklo bi se. To je također mjesto u kojem je njihov svećenik i vođa vjerske zajednice izgubio dodir s Bogom. Uskoro svećenik umire, a njegovu smrt prate neke nedorečenosti.

Atmosfera jeze i čudnovatosti

Spomenuti narator ondje često odlazi s obitelji jer su roditelji uvjereni da će se na tom, svakako vrlo neobičnom i zlokobnom, mjestu dogoditi nekakvo čudo te izliječiti njegova nijemog i „sporog“ sina. Skupina vjernika krene na povlačenje od svijete prije Uskrsa, te se smještaju u staru, trošnu kuću sumnjive prošlosti, zdanje koje, čini se, svojim vlasnicima donosi nesreću. Samo mjesto Loney, njegovi stanovnici i kuća (nazvana Sidrište), opisani su nevjerojatno bogatim jezikom te su čak i važniji dio knjige od same radnje. Osjećaji nelagode i očekivanja strave koje autor potiče svojim stilom ono su zbog čega nastavljate bjesomučno okretati stranice.
 
Poganski običaji vs. čista vjera

Vrlo je važno za znati da se ta grupica vjernika bez imalo sumnje može svrstati u fanatike pa je, prirodno, njihova međusobna komunikacija vrlo kruta – i neprirodna. Nema tu normalnih razgovora kakve biste vodili s bliskim ljudima. Sve se vrti oko Boga i pridruženih mu rituala, a dječaci se barem nekako pokušavaju zabaviti lutanjem po beživotnoj obali. Ali polako se stvara procjep između apsolutne predanosti grupe i poganskih običaja koji su uhvatili korijena u tom mjestu šibanom vjetrovima s oceana. Stanovnici im daju do znanja da nisu dobrodošli, ostavljajući jezivo znakovlje oko kuće i obližnje crkve. Vjetar i kiša konstanta su u romanu, i nisu nimalo simpatični.

Efektivnost igre s nečastivim

U toj, nadasve krasnoj, atmosferi nijemom dječaku ipak ne postaje bolje, naprotiv, postaje sve više uznemiren. No, razni ljudi u teškom zdravstvenom stanju, koji se pojavljuju tu i tamo tijekom priče, počinju se oporavljati u potpunosti te roditelji dječaka i dalje misle kako je Bog negdje u blizini. Mora biti, zar ne? Čitatelju postaje sve više jasno – autor to nagovještava vrlo suptilnim manevrima u radnji te nedvosmislenim opisima okoliša i događaja – da izlječenje, ako se dogodi, neće imati veze s Gospodinom. Jesmo li spomenuli da postoji daleka mogućnost žrtvovanja bebe rođene od majke kojoj to nije prvo dijete iskorišteno u mračne svrhe? Sad jesmo. Ovaj roman nije za svakoga: želite li brzu radnju i potpunu jasnoću te volite čitati s pola mozga, nemojte ni krenuti. Ako ste pak malo zahtjevniji čitatelj, spreman potpuno uroniti u knjigu i strpljivo pronalaziti tragove koji će postati događaji ključni za radnju, svakako uzmite ovu knjigu u ruke.