Foto:Jenny Packham

"PETRA, vjenčanica mora biti balon haljina s dugim rukavima. Pa nećeš valjda pred svećenika bez rukava?“ Naravno da neću, imat ću odijelo (dugih rukava!), a vaš sin neka obuče jebenu balon haljinu s puf rukavima i kilom čipke. Bilo bi tako lijepo da sam joj to i izgovorila, ali suzdržavam se od incidenta. Teškom mukom.

Mjesecima sam odbijala bilo kakav razgovor o vjenčanju. Kao, ima još dosta vremena. Tako mi se činilo u veljači. Sad je već srpanj, vjenčanje je u rujnu i svi oko mene su poludjeli. A ja sam sve samo ne tipična mladenka. OK, haljina je naručena, a sve ostalo će se nekako riješiti. T. je riješio prostor i muziku (hvala bogu ne Joleta). U taj dio se nisam puno miješala. Njegov ujak ima prekrasno imanje u Istri i baš mu je super što će 138 ljudi tamo slaviti. Mojih 39. Mojim curama je super što sam im sve prepustila oko organizacije iako i one pomalo šize na mene. Kreativne su i snalažljive i usto besplatne. Što da im radim?

E sad, moja buduća svekrva.  Balon haljina je samo kap u moru, vjerujte mi. Iako znam da je vještica, teško mi je biti bezobrazna. Ipak je njegova mama. I zato gutam i gutam. Dok je jedan dan ne pozovem na ručak i otrujem joj hranu. Slučajno.  Jer, što god bilo, mamica je neizostavan dio priče. Iako T. ima još dva brata i sestru, za mamicu je on sin jedinac. Te T. ovo, te T. ono. Gledaj Petra kako je lijep/zgodan/pametan/pažljiv/sladak/nježan... Nastavite niz koji nikad nema kraja. To jest ima - "Petra, ti si jedna jako sretna žena“. Da, ne znam ni sama čime sam točno sve to zaslužila.

U početku sam stvarno mislila da je žena OK. Nije bila klasična gadura kojoj nijedna nije dobra za njenog sina. Čak je bila toliko dobra prema meni da jednostavno nisam mogla vjerovati. I sve je kao bilo super dok jednog dana nisam skužila da je konstantno tu negdje. Kao videonadzor. Neprimjetno se ušuljala u naše živote. I žive nas pojela. Pa sam u početku šutjela (kao, T. će skužiti i riješiti problem, haha koja tuka!) pa sam se lagano počela buniti. Sve je i dalje bilo jednako. Pa sam popizdila, totalno. Pa je T. rekao da kuži i da će razgovarati s mamom.

Naša prva sljedeća svađa završila je otprilike ovako: “Koji kurac da ja s tobom razgovaram Petra, reci mi? Tebi ništa ne odgovara. I moje roditelje mrziš“.  Bila sam u totalnom šoku. Sreća da sam izašla iz kuće. Na klupici, nakon druge cigarete, shvatila sam da je mamica jebeno pametna žena. Moj T. je veliki gotovan kojemu odgovara da starci ulete kad treba. Ona je našla njegovu slabu točku i grčevito se drži za nju. I to vrlo uspješno. Zašto ne mogu biti tako pametna i proračunata? Sigurno bi mi bilo lakše i ljepše u životu. Ma jebeš to sve, nazvala sam Sanju da ću doći na rakiju. Drugu bocu smo dokrajčile u 3 ujutro i nakon toga se ničega više ne sjećam. Kad sam se ujutro probudila, 23 propuštena poziva. Sve od T-a. Za divno čudo, živo me boljela neka stvar.

Pa sam shvatila da je najbolje da se skuliram jer teško da će se išta u tom odnosu promijeniti. I nekad mi čak i uspije, vrlo rijetko, ali uspije. Ono što me trenutno veseli, dok ona trkelja o balon haljini i običajima, je činjenica da će pozelenjeti kada vidi vjenčanicu. Koja je kratka, poprilično. I nema rukave. I nije bijela. Znam da je jadno, ali ta činjenica mi daje snage da izdržim ovu kavu sa smiješkom na licu.

Ako nastavim ovako, stvarno ću se morati udati u balon haljini, puf dugih rukava. U protivnom ću izgledati kao svinjica koju su obukli u blješteći saten. Užasno sam debela, ali užasno. Jutros kad sam se ustala iz kreveta i ugledala svoju guzicu u ogledalu, došlo mi je da padnem u nesvijest. Celulita imam do koljena, sva sam mlohava i putrasta. Čak i trbuh, koji nikad nisam imala, zjapi vani kao da sam u 4. mjesecu trudnoće. Nisam nikad u životu izgledala gore, sto posto. A za tri mjeseca se udajem. Jebeno.

Čvrsto sam odlučila da od danas idem na strogu dijetu i da ću biti ona stara Petra do vjenčanja. Doduše, to sam zaključila i prije mjesec dana pa ništa. I dalje se, kada hodam, sva tresem kao želatina. Samo su mi sise bolje nego ikad. Sad još samo trebam nove noge za svoju kratku vjenčanicu.

Našla sam se s Vedranom nakon kave s mamicom. Nekad je bolji od svih ženskih prijateljica zajedno. Majke mi. "Izgledaš k'o govno. Glupačo jedna, udaješ se za manje od 3 mjeseca, neću ti doći na vjenčanje, pogledaj si ruke.“ Eto zašto ga volim. Brutalno je iskren. I iako su mi se oči napunile suzama, znala sam da mu je svaka na mjestu. "Ne kmeči sada. I zapamti jedno, ne plačeš ti zbog kila. Tebe jebe nešto skroz drugo.“ Nisam bila spremna priznati da je možda u pravu. Ne još.