OSAM sati ujutro. Vikend. Netko se objesio na zvono. Ustajem i javljam se na portafon.

- Gospodine, jeste li za ručni rad?

- Kako molim? – kažem i mislim si u sebi pa koji bi muškarac odbio ručni rad ujutro.

- Jeftino prodajem... Imam stolnjake...

- Aha... Taj ručni rad. Ne bih, hvala. – kažem i vratim se u krevet.

 

Rađe bi se udala. Šala, šala... Pa vikend je, rano je ženo, a ti me pitaš o ručnom radu. Ja poznajem samo jednu vrstu ručnog rada, a to definitivno nije tabletić.

Ne volim spavati, spavanje smatram gubljenjem vremena, ali kad legneš kasno odnosno rano i kad je subota, poželiš spavati nešto duže. A ja kad se jednom probudim, više ne mogu zaspati. Prva stvar, palim laptop i muziku. Druga stvar, uključujem net na mobitelu, koji noću gasim radi onih koji ne znaju da postoji vrijeme za notifikacije, a to nije noć. No, postoje i oni koji kada je kod mene noć, kod njih je dan. A među one spada i ona, a njoj nije bitno je li noć ili dan. Moj skype je njoj uvijek available i onda kad nije. Palim skype. Propušteni pozivi, poruke... očekivano. – Jel ti to odbijaš moje pozive? – Zašto odbijaš moje pozive? – Javi mi se. – Nazovi me odmah.

 

Oprosti što spavam. Moj odgovor njoj. Možeš me sada nazvati – dodao sam. Iste sekunde stiže poruka – Ne, ti mene nazovi. Nakon par minuta, druga poruka. – Odmah. Nakon još par minuta, treća poruka. – Tipično, nećeš me nazvati. – Pišam. Odgovaram i pišam. Pa nek neko kaže da muškarci ne mogu raditi dvije stvari odjednom. Skužim da je vrag odnio šalu. I zovem je. Ne zato što sam papak, nego zato što mi je stalo. Iako bih je najradije odjebao, kad mi već rano ujutro sjebe cijeli dan. Po tonu glasa bilo mi je jasno kako će se razgovor odvijati. Živčana, na drugom kraju svijeta. Trudi se ne derati na mene. Iako joj svako malo to ne uspijeva. Razlog njenog ponašanja? Moje ne javljanje. Moj sinoćnji izlazak. Zašto ju ne zovem, zašto ona mene mora prva zvati, zašto mene zovu druge djevojke... I zašto se ne javljam. Konstantno ista priča. Konstantno ista pitanja. Konstantno isti odgovor. A da stvar bude zanimljivija, nismo u vezi. Ne znam ni sam kako bi to definirao. Možda bolje i ne tražiti definiciju i objašnjenje svega. Razgovor završavamo brzinski. Na njenu incijativu. Toliko propuštenih poziva da bi u 15 minuta završili s razgovorom. Čemu? Čemu tolika zajebancija? Jesmo mi muškarci budale - što sve trpimo, a što dobijemo za uzvrat. 

 

Hm, speaking of which... Uzimam laptop i prije nego li sam i razmislio što staviti u usta (a osobi koja poput mene o hrani razmišlja više nego o seksu, to je zaista velika stvar) i otkazao si doručak koji će se uskoro pretvoriti u ručak, odlučio sam složiti listu stvari koje me smetaju kod nje. Budimo realni, kod cura općenito. Lagano isprovociran, blago ljut i poprilično neispavan, ovo je 10 stvari koje ne volim kod tebe. 10 razloga zašto te manje volim. Neću reći mrzim, jer mržnja je prejaka riječ. A ne mrzim nikog. I nitko normalan ne bi trebao. A i podsjeća na film. A film volim. I Juliu Stiles volim. Ali ovo nije srednja škola, iako se to po mnogočemu iz ove situacije i ne bi dalo zaključiti.

 

 

Zašto me ne zoveš? I tako unedogled. I onda kad se javiš, zašto se ne javljaš? I onda kad se javiš, "ne trebaš me više ni zvati". Ali zašto se ne javljaš opet? Zato jer je prošlo možda dva sata otkad smo se zadnji put čuli. I zato jer možda spavam. I zato jer možda radim. I zato jer možda ne želim ili ne mogu imati telefon kraj sebe svaku minutu. I ne, u tih dva sata nisam izašao iz kuće, potrošio nekoliko trebi i zaboravio na tebe. Ne, to je samo tvoja mašta i ja ne želim biti dio toga niti to slušati.

 

Odakle se znate? Vidim ja kako ona tebe gleda. – Da, sorry srce što me cura gleda dok razgovaram s njom i što imamo brdo tema za razgovor, jer činjenica je da se nismo vidjeli mjesecima, jer ti si tako htjela. Činjenica je da mi je to najbolja prijateljica iz djetinjstva kada nisam ni znao da ti postojiš. Činjenica je da ću tu curu uvijek voljeti i da će mi uvijek biti stalo. Na prijateljski način, jer ona mi je prijateljica. Ti si mi cura. S tobom jesam, jer tako želim. Shvati.

 

 

Dramaturgija oko svake i najmanje sitnice. Suze, galama, scene... Nije nešto što bih odabrao gledati sa repertoara. Bježi, dramo! No more drama.

 

 

Boli me k**** kakav je njezin dečko i zašto je onakav, jer je takav. Nemoj me uspoređivati, jer jedino što možeš dobiti je kontra efekt. Ako ti je toliko stalo do njega, široko ti polje mače moje.

 

 

Donekle razumijem da si ne možeš pomoći. Ali isto tako, uvjeren sam da ga i dobrano koristiš kao izgovor. Za sve.

 

Da, to je bilo fora govoriti kada smo imali 16 i kada je bilo cool biti "anti-protivan" svemu. Ne znaš kuhati? Nema veze, ali slušaš Nirvanu, nosiš starke i neshvaćena si kao i ja. Ajmo se družiti. Iako su Nirvana i starke meni i dalje prva liga, to što ti i dalje pričaš kako "znaš samo jaje speći" govori mi da nakon srednje škole i nisi previše naučila. I da ću ostati gladan. Srećom da ja znam kuhati pa ti nećeš ostati gladna. I ja s tobom. Zajedno.

 

Kratko i jasno i jednom zauvijek: s tobom sam, jer s tobom jedino želim biti. Da želim biti sa drugom, ne bih bio s tobom. Dok god se vraćam tebi i ti se vraćaš meni, više mi ne treba. Vjerujem ti dok se ne ispostavi suprotno. Iskren sam dokle god si ti sa mnom iskrena. Kraj priče.

 

 

Kada budem tražio tvoje dopuštenje za nešto, znat ćeš. S kime bih se trebao družiti, što bih trebao nositi i kako bih se trebao ponašati, isključivo su moje odluke. Poštujem tvoju dobru namjeru, tvoj prijedlog je dobrodošao, ali tvoj prijedlog je i dalje prijedlog, a odluka je i dalje moja.

 

 

- Šta ti je? - Ništa mi nije. Sve je u redu. Ha, tko se s ovim susreo nije, sa ženom u vezi bio nije. Stihove potpisuje Dean Pelić. I svi mi znamo da je "ništa mi nije" = "zajebosistvaratinekužišisadsejadurimdabitishvatio", a meni je pun k**** nastojanja čitanja misli pa zato radije reci ovo i ono mi je, glup si, shvati, ja želim ovako i onako. Crno na bijelo. Primljeno na znanje.

Mogu sama. Ja to znam. Ne trebaš mi. A zapravo sam tvrdoglava i ne želim priznati da trebam tvoju pomoć. Znam da ste toliko htjele biti emancipirane i znam da vam dobro ide, ali ipak ako nešto ne znaš ili ne možeš, pitaj. Pomoći ću ti, jer mi muškarci sve znamo. I nije nam problem podijeliti svoje znanje odnosno svoju snagu.

 

10 razloga poslije i vjerujem da će se svi muškarci, koji još smiju razmišljati svojom glavom, složiti. A žene koje su pročitale, siguran sam da su to učinile s apsolutnim odobravanjem napisanog. 10 razloga protiv, a još toliko i više razloga za. Iako, dovoljan mi je samo jedan. Dobro, dva. Da si ti i da si tu, jer kad jednom odlučiš da voliš, onda voliš. I to je tako i niti jedan protiv nije dovoljno jak i svaka slična lista pada u vodu, a žene će uvijek biti žene i uvijek će sve po svome. A, mi ćemo, budimo iskreni, i dalje nastojati razumjeti, probati vas promijeniti i na kraju se uvijek složiti.

 

Jebiga. Jesam rekao da smo mi muškarci budale. Idem jesti. Zasluženo.

 

Pssst! Prethodne Deanove kolumne pročitajte ovdje.