Ako želite nešto postići, ponekad morate pokazati svoju borbenu stranu. No to ne znači da morate biti zločesta gadura, jer to može biti itekako kontraproduktivno pa umjesto da vam otvore vrata, ljudi će vam ih zalupiti pred nosom. I to s guštom. Zato smo prolistali knjigu “The Book of No” autorice Susan Newman i iz nje izvukli strategije koje će vam pomoći da dođete do onoga što želite, a da ne morate oštriti kandže.

 

 

Kad se suočavate s frustrirajućom situacijom, potreban vam je odlučan stav.

 

Preblaga reakcija: Recimo da imate kolegicu koja se uvijek izvuče od plaćanja kava koje popijete u pauzi na poslu. Pasivno-agresivan stav neće vas nikamo odvesti. Naprotiv, izjedat će vas potisnuti bijes, a ništa se neće promijeniti. Zato i ne pomišljajte da će vam pomoći ako sebi u bradu promrmljate: “Hm, netko se uvijek izvuče od plaćanja...”

 

Presnažna reakcija: A neće vam pomoći ni urlanje. Jer kad povisite ton, druga osoba odmah zauzima obrambeni stav i samo čeka da zbriše iz te neugodne situacije. Zato odustanite i od takvog nastupa jer imamo rješenje.

 

Primjerena reakcija: Umjesto deranja i mrmljanja, čistim, jasnim, ali ne neprijateljskim glasom recite nešto poput: “Možda nisi primijetila, ali već peti put plaćam cugu, a sad nisam pri lovi i ne mogu si to priuštiti.” Vi ćete se osjećati mnogo bolje jer ste joj rekli što je ide, a svejedno je niste optužili ni za što osim da su joj se omaknule takve situacije.

 

Potreban je pravi talent (a ponekad i tona živaca) da nekoga navedete da sagleda stvari iz vaše perspektive.

 

Preblaga reakcija: Dečko ne provodi mnogo vremena s vama. Ako mu kažete da stvarno nije fer prema vama, nećete baš mnogo postići jer on nakon toga neće shvatiti čime ste točno nezadovoljni niti što može učiniti da bi popravio situaciju.

 

Presnažna reakcija: Ako mu predložite da se neko vrijeme ne viđate, opet nećete ništa postići jer bi vas mogao uloviti u blefu. Ako prijetnje ne namjeravate ostvariti, možete samo postići da vas ljudi ne shvaćaju ozbiljno.

 

Primjerena reakcija: Da biste ostvarili svoj cilj, iskažite kako se osjećate zbog njegova postupka umjesto da nabrajate što on čini pogrešno. Recite mu nešto u stilu: “Znam da tvoj šef nema puno razumijevanja, ali osjećam se kao da su mi ukradeni vrijedni trenuci s tobom.” Tako se neće osjećati napadnuto, a vi možete nastaviti razgovor i predložiti mu, primjerice, zajednički vikend na Plitvicama. Time ste mu dali do znanja što vam treba i bit će mnogo spremniji saslušati vas, a i nešto poduzeti.

 

 

U svim pregovorima postoji mogućnost da zapnete u slijepoj ulici.

 

Preblaga reakcija: Kad se nađete licem u lice s prodavačicom koja ne želi zamijeniti haljinu koju ste kupili prošli mjesec jer sumnja da ste je nosili, okrećete se i odlazite te zaboravite na cijeli slučaj. Ah, šteta vremena koje ste uludo potrošili na ponovni dolazak u trgovinu...

 

Presnažna reakcija: Ako ste se odlučili izboriti i urlate na nju da “sad idete zvati i njezina šefa i udrugu za potrošače te da vaša noga tu više kročiti neće”, možda ćete se malo ispuhati, no pitanje je jeste li time zamijenili haljinu i postigli ono zbog čega ste došli? Niste.

 

Primjerena reakcija: Ako jasno, ali bez histerije, date do znanja da nećete otići dok se situacija ne riješi, druga će strana početi tražiti kompromis. Recite: “Spremna sam na rješenje koje će svima odgovarati pa vas molim da počnete razmišljati o mogućnostima.” Zatim sami predložite neki scenarij koji bi vam barem donekle odgovarao.

 

Izvor: Cosmopolitan