Posljednja četiri dana praznika uhvatila sam prehladu i bio je to dobar razlog da ostanem u krevetu. Kad smo razgovarali posljednji put, Travis mi je rekao kako želi da budemo prijatelji, međutim, otad me nije nazvao. Doživljavala sam to kao olakšanje jer sam barem nekoliko dana mogla provesti u miru, utapajući se u samosažaljenju. Htjela sam da sve to iziđe iz mene prije nego što se vratim u školu. Činilo mi se da je povratak u Eastern trajao godinama. Jedva sam čekala da počne proljetni semestar, ali još više bila sam željna ponovno vidjeti Travisa.

 

Prvoga dana nastave kampusom je, zajedno sa snježnim pahuljama, zavladala i neka nova, svježa energija. Novi kolegiji značili su nove prijatelje i novi početak. Ni na jednom predavanju nisam sjedila s Travisom, Parkerom, Shepleyjem ili Americom, ali Finch je zato bio na svima, osim na jednom.

Nestrpljivo sam čekala Travisa za ručkom, ali kad je ušao, samo mi je namignuo i sjeo na kraj stola zajedno s ostalim članovima svojeg bratstva. Pokušavala sam se koncentrirati na razgovor o 

posljednjoj nogometnoj utakmici sezone koji su vodili America i Finch, ali Travisov glas i dalje je bio jedino na što sam bila usredotočena. Govorio je o svojim dogodovštinama tijekom praznika, o avanturama i okršajima sa zakonom, ali i o novoj Trantonovoj djevojci koju su upoznali jedne večeri u Crvenim vratima. Bila sam spremna i da spomene kakvu djevojku koju je doveo kući ili sreo, ali ako se to i dogodilo, propustio je ispričati svojim prijateljima.

 

Crvene i zlatne kuglice još su visjele sa stropa kantine i lepršale od zraka grijalica. Povukla sam na sebe džemper. Finch je to primijetio i zagrlio me pa mi protrljao ruku. Bila sam svjesna da previše pažnje poklanjam Travisu i da krišom promatram mjesto na kojem on sjedi, čekajući da me pogleda, ali činilo se kako je on potpuno zaboravio da sjedim za stolom.

 

I dalje se činio nepristupačan za horde djevojaka koje su mu pristupale nakon našeg prekida, ali očito mu je odgovarala i činjenica da je naša veza sad bila platonska, koliko god to nategnuto zvučalo. Proveli smo gotovo mjesec dana razdvojeni. Bila sam itekako nervozna zbog toga, ali i nesigurna jer nisam znala kako se dalje ponašati.

 

Nakon što je ručao, krenuo je prema našem stolu. Srce mi je počelo snažnije lupati. No, stao je točno iza mene, stavio mi ruke na ramena i obratio se Shepleyju.

 

“I? Kako ti je na nastavi, Shep?”

 

Shepleyjevo se lice stisnulo. “Prvi dan je koma. Sati slušanja o programu i razrednim pravilima. Ne znam zašto sam se uopće pojavio tu prvi tjedan. A ti?”

 

“Ma, sve je to dio igre. A kako je tebi, Golube?” pitao je.

 

“Isto tako”, dala sam sve od sebe da mi glas ne zadrhti.

 

“Jesi se lijepo provela za praznike?” pitao je, igrajući se tako da me njihao s jedne strane na drugu.

 

“Prilično dobro”, odgovorila sam, trudeći se da zvučim uvjerljivo.

 

“Slatko. Idem dalje na nastavu. Vidimo se poslije.”

 

Gledala sam ga kako odlazi prema vratima, otvara ih i u hodu pali cigaretu.

 

“Uf”, rekla je America kreštavim glasom. Gledala je kako Travis hoda prečicom kroz snijeg preko livade pa odmahnula glavom.

 

“Što?” pitao je Shepley.

 

America se podbočila o stol. “To je bilo pomalo čudno, zar ne?”

 

“Kako to misliš čudno?” pitao je Shepley, pomičući njezinu plavu pletenicu kako bi prošao usnama po njezinu vratu. America se nasmijala i nagnula da ga poljubi. “Skoro je normalan... normalan na Travisov način. Što se događa s njim?”

 

Shepley je odmahnuo glavom i slegnuo ramenima. “Ne znam. Već je neko vrijeme takav.”

“Kako je to neobično, Abby? On je dobro, a ti si jadna”, rekla je America. Nije se dala smesti time što nas svi slušaju.

 

“Ti si jadna?” pitao je Shepley iznenađenog izraza lica. Zaustila sam da joj odgovorim, a lice mi se žarilo od nelagode. “Ma, nisam!”

 

Ona je gurala svoju salatu po tanjuru. “Pa, on je stvarno jako skuliran.”

 

“Prestani, Mare”, upozorila sam je.

 

Povukla se i uzela zalogaj. “Mislim da se pretvara.”

 

Shepley ju je gurkao. “Nego, America... ideš li na zabavu za Valentinovo sa mnom ili što?”

 

“Zar me to ne možeš pitati kao normalan dečko? Na neki ljepši način?”

 

“Moram te pitati... za sve. Stalno mi odgovaraš da te pitam poslije.”

 

America je pala u svoju stolicu, dureći se. “Ne želim ići bez Abby.”

 

Shepleyjevo lice bilo je puno razočaranja. “Ma, daj. Zadnji put je bila s Travom. I jedva si je vidjela.”

 

“Prestani se ponašati kao dijete, Mare”, rekla sam, bacajući celer na nju.

 

Finch me gurnuo laktom. “Vodio bih te ja, slatkice, ali stvarno ne želim ići na okupljanja bratstva, žao mi je.”

 

“To je zapravo izvrsna ideja”, rekao je Shepley, a oči su mu zasjale.

 

Finch je napravio grimasu na tu pomisao. “Ja nisam Sig Tau, Shep. Nisam ništa. Uostalom, bratstva su protiv mojih vjerskih uvjerenja.”

 

“Molim te, Finch...”, nije se dala America.



“Deja vu”, promrmljala sam.

 

Finch me pogledao krajičkom oka pa uzdahnuo. “Nije to ništa osobno, Abby. Samo ne mogu reći da sam ikada bio na spoju... s djevojkom.”

 

“Znam”, odmahnula sam glavom odbacujući tu ideju, otresajući svoju duboku povrijeđenost. “U redu je. Stvarno.”

 

“Trebam te tamo”, rekla je America. “Uostalom, imamo dogovor, sjećaš se? Ne idemo na zabave same.”

 

“Teško da ćeš ti na zabavi ikad biti sama, Mare. I daj, prestani toliko dramatizirati”, rekla sam, već iznervirana ovim razgovorom. “Hoćeš dramatično? Na praznicima sam stavila koš za smeće pokraj tvog kreveta, i držala ti kutiju papirnatih maramica cijelu noć, i ustajala dvaput da ti odem po lijek protiv kašlja kad si bila bolesna! Duguješ mi!”

 

Namrštila sam se. “A koliko sam puta ja tebi držala glavu da si ne izrigaš kosu, America Mason?!”

 

“Kihnula si mi u lice!” rekla je, pokazujući svoj crveni nos. Otpuhnula sam šiške s lica. Nikad se nisam mogla svađati s Americom kad je ona bila odlučna da bude po njenom. “U redu”, procijedila sam kroz zube.

 

“Finch?” navukla sam svoj najbolji lažni smiješak. “Hoćeš li, molim te, ići sa mnom na tu glupu Sig Tau-zabavu za Valentinovo?” Finch me zagrlio: “Da. Ali samo zato što si je nazvala glupom.”

 

Nakon ručka otišla sam s Finchom na nastavu, razgovarajući o toj zabavi i koliko je se oboje užasavamo. Odabrali smo svoja mjesta na predavanju iz psihologije i odmahnula sam glavom kad je profesor počeo po četvrti put tog dana govoriti o programu. Opet je počeo padati snijeg, lijepio se po prozorskim staklima, kao da pristojno moli za ulaz, prije nego što razočarano padne na tlo. Kad je nastava završila, dečko kojega sam jednom srela u Sig Tau-kući kucnuo je po mojem stolu dok je prolazio i namignuo mi. Pristojno sam mu se nasmiješila pa pogledala prema Finchu. On me gledao uz iskrivljen smiješak, a ja sam skupila svoju knjigu i laptop i ugurala ih u ruksak.

 

Prebacila sam torbu preko ramena i krenula prema Morganu stazom u snijegu. Mala grupa studenata na livadi počela se grudati, a Finch se naježio kada ih je vidio, tako umrljane snijegom.

 

Cupkala sam od hladnoće i pravila Finchu društvo dok je dovršavao cigaretu. America je projurila pokraj nas, trljajući ruke u svojim zelenim rukavicama.

 

“Gdje je Shep?” pitala sam.

 

“Otišao je kući. Mislim da je Travis trebao neku pomoć.” “Zašto nisi išla s njim?”

 

“Zato što ja ne živim ondje, Abby.”

 

“Samo u teoriji”, namignuo joj je Finch.

 

America je prevrnula očima. “Volim provoditi vrijeme sa svojim dečkom, tužite me zbog toga.”

 

Finch je bacio cigaretu u snijeg. “Idem dalje, dame. Vidimo se na večeri?”

 

America i ja kimnule smo, smiješeći se kad je Finch poljubio prvo moj pa njezin obraz. Hodao je mokrom stranom pločnika, trudeći se koračati po sredini kako ne bi ugazio u snijeg.

 

America je odmahivala glavom na njegove napore. “Kako je smiješan...”

 

“On je s Floride, Mare. Nije baš navikao na snijeg.” Nasmijala se i povukla me prema vratima.

 

“Abby!”

 

Okrenula sam se i vidjela Parkera kako trči pokraj Fincha.

 

Zastao je i kratko udahnuo prije nego je progovorio. Njegov čupavi sivi kaput nadimao se sa svakim dahom i morala sam se nasmijati na to kako ga America promatra u čudu.

 

“Bio sam...uf! Ovaj. Htio sam te pitati hoćeš li ići nešto pojesti večeras.”

 

“Oh. Ja... Već sam rekla Finchu da ću jesti s njim.”

 

“U redu, nema veze. Htio sam probati to novo mjesto za burgere u centru. Svi kažu da je tamo jako dobro.”

 

“Možda idući put”, izgovorila sam i odmah postala svjesna pogreške. Nadala sam se da ovaj moj nespretni odgovor Parker neće doživjeti kao odgodu. Kimnuo je i stavio ruke u džepove, brzo odlazeći u istom smjeru iz kojega je došao.

 

Kara je unaprijed čitala lekcije u svojim novim udžbenicima i samo je podigla glavu kad smo America i ja ušle u sobu. Njezino se ponašanje nije promijenilo otkako smo se vratile s praznika.



Prije, kada sam mnogo vremena provodila kod Travisa, nekako sam bila u stanju podnositi te njezine nepodnošljive komentare i stavove. Ali, nakon što sam dva posljednja tjedna prošlog semestra provela s njom svaku večer i noć, počela sam gorko žaliti što sam odlučila ne dijeliti sobu s Americom.

 

“Oh, Kara. Kako si mi samo nedostajala”, rekla je America.

 

“Osjećaj je obostran”, promrmljala je Kara, gledajući i dalje u knjigu.

 

America je pričala o svojem danu i o njenim i Shepleyjevim planovima za vikend. Pretraživale smo internet i tražile smiješne snimke, zatim toliko vrištale od smijeha da smo morale brisati suze. Kara je nekoliko puta otpuhnula dajući nam do znanja da je ometamo, ali mi smo je ignorirale.

Bila sam zahvalna Americi što me posjetila. Sati su nam prolazili tako brzo da nisam čak ni na trenutak promislila je li me možda Travis zvao. Sve do trenutka kad je Mare rekla da ide spavati.

 

Zijevnula je i pogledala na sat. “Idem spavati, Ab... ajoj, sranje!” rekla je, pucketajući prstima. “Ostavila sam svoju toaletnu torbicu sa šminkom kod Shepa.”

 

“Pa, nije to nikakva tragedija, Mare”, rekla sam, još uvijek se smijući posljednjem videu koji smo gledale.

 

“Ne bi bila tragedija da mi u njoj nisu kontracepcijske pilule. Ajde. Idemo po to.”

 

“Zar ti ih ne može Shepley donijeti?”

 

“Travis je uzeo njegov auto. Otišao je u Crvena s Trentom.” Osjetila sam kako mi je mučno. “Opet?

Zašto se toliko druži s njim?”

 

America je slegnula ramenima. “Kakve to sad ima veze? Idemo!”

 

“Ne želim naletjeti na Travisa, bilo bi čudno.”

 

“Slušaš li me ikada? Nije kod kuće, u Crvenima je. Ajde!” zacviljela je, povlačeći me za ruku.

 

Ustala sam lagano se odupirući, no America me izvukla iz sobe. “Konačno”, odahnula je Kara.

 

Odvezle smo se do Travisova stana. Odmah sam primjetila da je harley parkiran pokraj stuba, a da Shepleyjeva chargera nema.

 

Odahnula sam s olakšanjem i krenula za Americom po ledenim stubama.

 

“Samo oprezno”, upozorila me.

 

Da sam znala koliko će me uznemiriti povratak u taj stan, ne bih se dala tako lako nagovoriti. Toto se brzinom munje stvorio kraj mojih nogu i navalio na njih svojim malim šapama. Jedva je stajao na pločicama od radosti. Podigla sam ga i pustila da me pozdravi svojim slatkim malim poljupcima. Barem me nije zaboravio.

 

Nosila sam ga po stanu, čekajući dok je America tražila po svojoj torbi.

 

“Znam da sam ih ostavila ovdje!” čula sam kako govori u kupaonici, zatim je niz hodnik krenula prema Shepleyjevoj sobi. “Jesi li pogledala u ormarić ispod umivaonika?” pitao je Shepley.

 

Pogledala sam na sat. “Požuri, Mare. Moramo ići.”

 

America je iz spavaće sobe razočarano uzdahnula.

 

Pogledala sam opet na sat pa poskočila jer su se vrata iza mene otvorila. U stan je upao Travis, a s njim je bila Megan. Smijala mu se uz usne, a on je obavio svoje ruke oko nje. Pao mi je pogled na kutiju koju je nosila u rukama i osjetila sam kako mi je mučno. Kondomi. Drugom rukom grlila ga je oko vrata, i teško je bilo reći tko od njih dvoje više visi po onom drugome.

 

Travis me zabezeknuto pogledao i kad je vidio da stojim sama usred njegove dnevne sobe, potpuno se ukočio. I Megan me pogledala, no njoj je na licu i dalje titrao smiješak.

 

“Golube”, procijedio je Travis, potpuno zatečen.

 

“Pronašla!” vrisnula je America pa istrčala iz Shepleyjeve sobe. “Što ti tu radiš?” pitao je. Zajedno s njim i pahuljama snijega u sobu je ušao i zadah viskija. Moja potreba da se pravim kako mi je svejedno u hipu je pobijedila moj nekontrolirani bijes.

 

“Drago mi je da si opet onaj stari, Trav”, rekla sam.

 

Lice mi je preplavila vrućina. Oči su mi se zažarile i potpuno mi pomutile pogled.

 

“Upravo odlazimo”, zarežala je America. Zgrabila me za ruku i provukle smo se pokraj Travisa.

Potrčale smo stubama prema autu. Osjećala sam kako mi se oči pune suzama. Skoro sam pala na leđa kad mi je kaput zapeo za nešto. Americina ruka istrgnula se iz moje i ona se okrenula istodobno kad i ja.

 

Travis me držao za kaput. Uši su mi gorjele, pekle su me na hladnom noćnom zraku. Na njegovu vratu i usnama vidjeli su se smiješni crveni tragovi.

 

“Kamo si krenula?” pitao je, a pogled mu je bio polupijan i poluzbunjen.

 

“Doma”, odbrusila sam, popravljajući kaput kad me pustio. “Što si radila ovdje?”

 

Mogla sam čuti kako snijeg pucka pod Americinim nogama dok je hodala iza mene. I Shepley se sjurio niz stube i stajao iza Travisa, a očima je fiksirao svoju djevojku.

 

“Žao mi je. Da sam znala da ćeš biti ovdje, ne bih došla.”

 

Stavio je ruke u džepove jakne. “Možeš doći ovamo kad god to želiš, Golube. Nikad nisam želio da odeš.”

 

“Ne želim ti smetati.” Glas mi je zvučao ogorčeno i nisam to mogla sakriti. Pogledala sam prema vrhu stuba, gdje je stajala Megan sa zadovoljnim osmijehom. “Uživaj u večeri”, rekla sam mu i okrenula se.

 

Zgrabio me za ruku. “Čekaj. Ljuta si?”

 

Izvukla sam ruku iz njegova stiska. “Znaš... Čudim se samoj sebi što sam uopće iznenađena.”

 

Obrve su mu se skupile. “S tobom nikada ne mogu pobijediti. Nikada! Kažeš da je gotovo... a ja sam tu jebeno jadan! Morao sam slomiti telefon u milijun komada kako te ne bih zvao svake jebene minute svakog jebenog dana. Morao sam se u školi praviti da je sve u redu tako da ti budeš sretna... I sad si ti, jebote, ljuta na mene? Slomila si mi jebeno srce!”

 

Njegove posljednje riječi odzvanjale su u noći.

 

“Travis, pijan si. Pusti Abby da ide doma”, rekao je Shepley. Travis me zgrabio za ramena i privukao k sebi. “Želiš li me ili ne? Ne možeš mi to raditi, Golube!”

 

“Nisam došla ovamo kako bih te vidjela”, rekla sam.

 

“Ja nju ne želim”, rekao je, gledajući me u usne. “Samo sam tako jebeno nesretan, Golube.”

 

Njegove su oči zasjale i on se nagnuo, primaknuvši glavu da me poljubi.

 

Zgrabila sam ga za bradu i odgurnula. “Imaš njezin ruž na usnama, Travis”, rekla sam, ne skrivajući gađenje. Napravio je korak unatrag i podigao košulju pa njome obrisao usne. Gledao je u crvene tragove na bijeloj tkanini i odmahnuo glavom. “Želio sam zaboraviti. Barem jednu jebenu noć.”

 

Obrisala sam suzu koja mi je pobjegla. “Onda nemoj da te ja u tome spriječim.”

 

Pokušala sam krenuti prema hondi, ali Travis me opet zgrabio za ruku. America je na to potpuno podivljala i stala ga šakama luđački udarati po ruci. Travis je u nevjerici gledao u nju. Zatim je skupila šake i počela ga udarati po prsima, sve dok me nije pustio. “Pusti je na miru, ti smeće jedno!”

 

Shepley ju je zgrabio, a ona ga je odgurnula, okrenula se i raspalila Travisu šamar. Zvuk udarca po njegovu licu bio je brz i glasan i ja sam se trznula od njega. Svi su se na trenutak ukočili, šokirani tim izljevom Americina bijesa. Travis se namrštio, ali nije se branio.

 

Shepley ju je opet zgrabio, stežući je ovaj put za zglobove. Odvukao ju je prema hondi, a America je glasno psovala. Nastavila se žestoko boriti protiv njega, plava joj je kosa letjela uokolo dok mu je pokušavala pobjeći. Bila sam iznenađena njezinom odlučnošću da se dočepa Travisa. Iz njezinih inače slatkih i bezbrižnih očiju sad je isijavala čista mržnja.

 

“Kako si mogao? Ona zaslužuje bolje od tebe, Travis!”

 

“America, STANI!” Shepley je zaurlao glasnije nego što sam ga ikada čula.

 

Spustila je ruke i pogledala ga u nevjerici. “Čekaj. Ti ga braniš?”

 

Iako je djelovao nervozno, nastojao je obraniti svoj stav. “Abby je prekinula s njim. On samo nastoji krenuti dalje.”

 

Njezine su se oči skupile i izvukla je ruku iz njegova stiska. Pogledala je prema Megan.

 

“O, pa zašto onda i ti ne odeš i pronađeš nekakvu slučajnu drolju u Crvenima? Dovedi je doma, pojebi pa mi samo javi pomaže li ti to da me preboliš!”

 

“Mare”, Shepley ju je pokušao uhvatiti za ruku, ali mu je America izmaknula, zatvarajući vrata dok je sjedala za volan. Ja sam sjela pokraj nje, nastojeći ne gledati u Travisa. “Dušo, nemoj ići”, vapio je Shepley, naslanjajući se na prozor.



Upalila je auto. “Ovdje postoje prava i kriva strana, Shep. Bojim se da si ti na krivoj.”

 

“Ja sam na tvojoj strani”, oči su mu bile očajne.

 

“Ne, više nisi”, rekla je, odlazeći.

 

“America! America!” vikao je Shepley iza nje dok je ona jurila prema cesti ostavljajući ga za sobom.

 

Uzdahnula sam. “Mare, ne možeš prekinuti s njim zbog ovoga. Uostalom, ima pravo...”

 

America je stavila svoju ruku na moju i stisnula. “Ne, nije u pravu. Ništa od onoga što se upravo dogodilo nije u redu.”

 

Kada smo se parkirale ispred Morgana, Americi je zazvonio mobitel. Zakolutala je očima i javila se.

 

“Ne želim da me više zoveš. I stvarno to mislim, Shep”, rekla je.

 

“Ne, nisi... Zato što ja to ne želim, eto zato. Ne možeš braniti to što je napravio. Ne možeš tolerirati to da povrijedi Abby na takav način i onda i dalje biti sa mnom... to je upravo ono što mislim, Shepley! Nema veze! Nisi vidio da se Abby poševila s prvim frajerom kojega je vidjela! Ma, nije Travis problem, Shepley. On nije tražio da ga ti braniš! Dosta mi je razgovora o tome. Ne zovi me više. Zbogom.”

 

Izišla je iz auta i odlutala preko ceste do stuba. Pokušala sam držati korak s njom, čekajući da čujem njegovu stranu priče. Kad joj je telefon ponovno zazvonio, isključila ga je. “Travis je tražio od Shepa da odvede Megan doma. Želio je navratiti kad se bude vraćao.”

 

“Trebala bi mu dopustiti, Mare.”

 

“Ne. Ti si moja najbolja prijateljica. Ne mogu prožvakati to što sam noćas vidjela i ne mogu biti s nekim tko bi to branio. Kraj rasprave. Abby, to zaista mislim.”

 

Kimnula sam i ona me zagrlila i držala me tako dok smo se penjale prema sobama. Kara je već spavala, a ja sam preskočila tuširanje. Uvukla sam se u krevet potpuno odjevena, u kaputu. Nisam mogla prestati misliti o Travisu, o prizoru kako upada u stan skupa s Megan, i o njezinu crvenom ružu koji mu je bio razmrljan po licu. Pokušavala sam blokirati te slike od kojih mi je bilo mučno, kao i ne razmišljati o tome što bi se dalje događalo da me nije bilo u stanu. Prožimalo me nekoliko osjećaja, a najviše očaj.

 

Shepley je bio u pravu. Nisam imala pravo biti ljuta, ali to mi nije nimalo pomoglo da odagnam bol.

Finch je odmahnuo glavom kada sam sjela za stol pokraj njega. Znala sam da izgledam grozno; jedva sam imala snage presvući se i oprati zube. Prošlu noć spavala sam samo sat vremena. Proganjala me slika crvenog ruža na Travisovim usnama, kao i osjećaj krivnje zbog toga što su Shepley i America prekinuli.

 

America je odlučila ostati u krevetu. Znala je da će je, kad po- pusti ljutnja, savladati tuga. Voljela je Shepleyja i premda je odlučila okončati stvar jer je odabrao pogrešnu stranu, itekako je patila zbog posljedice te svoje odluke.

 

Finch je nakon predavanja otišao sa mnom u kantinu. Kao što sam se i bojala, Shepley je već čekao Americu na vratima. Kad me vidio, nije oklijevao.

 

“Gdje je Mare?”

 

“Nije danas išla na nastavu.”

 

“Je li u svojoj sobi?” pitao me i već krenuo prema Morganu. “Žao mi je, Shepley!” viknula sam za njim.

Stao je i okrenuo se prema meni s izrazom lica čovjeka koji više nema što izgubiti. “Volio bih samo da se ti i Travis zbrojite! Vi ste prokleti tornado! Kad ste sretni, onda vlada ljubav, mir i leptirići. A kad popizdite, onda cijeli jebeni svijet mora pasti skupa s vama!”

 

Odmarširao je dalje, a ja sam napokon pustila dah koji sam zadržavala. “Ovo je još dobro prošlo...”

Finch me uvukao u kantinu. “Cijeli svijet. Vau. Misliš li da bi mogla malo raditi na vuduu prije testa u petak?”

 

“Vidjet ću što mogu.”

 

Finch je odabrao drugi stol, a ja sam ga rado slijedila. Travis je sjedio sa svojom ekipom iz bratstva, ali nije imao pladanj i nije se dugo zadržao. Primijetio me upravo kad je odlazio, ali nije se zaustavljao.

 

“Znači, i America i Shepley su prekinuli, ha?” pitao je Finch dok je žvakao svoj obrok.

 

“Bili smo sinoć kod Shepa. I onda je Travis došao doma s Megan i... bio je to veliki nered. A njih dvoje su bili na suprotnim stranama.”



“Jao.”

 

“Aha. Baš tako. Grozno se osjećam.”

 

Finch me pogladio po leđima. “Ne možeš ti kontrolirati odluke koje donose njih dvoje, Abby. Pretpostavljam da to znači kako ćemo ipak propustiti Valentinovo u Sig Tau?”

 

“Čini se tako.”

 

Finch se nasmijao. “No, svejedno ću te izvesti van. Odvest ću i tebe i Mare. Bit će nam zabavno.”

 

Naslonila sam mu se na rame. “Ti si najbolji, Finch.”

 

Nisam razmišljala o Valentinovu, ali bila sam sretna što imam plan. Nisam mogla ni zamisliti koliko bih bila jadna da ga moram provesti sama s Americom, slušajući je kako bjesni o Shepleyju i Travisu cijelu noć. Ona će svejedno bjesnjeti – inače ne bi bila America – ali ipak će biti suzdržanija jer ćemo biti u javnosti.

 

Prolazili su tjedni siječnja i nakon pohvalna, ali propala Shepleyjeva pokušaja da vrati Americu, manje sam viđala i njega i Travisa. Do veljače, prestali su dolaziti u kantinu i vidjela sam Travisa samo nekoliko puta dok sam išla na predavanja.

 

Vikend prije Valentinova, America i Finch nagovorili su me da idemo u Crvena vrata i cijelim putem do kluba bojala sam se da ću tamo vidjeti Travisa. Ušli smo i odahnula sam kad sam vidjela da nije tamo.

“Prvu rundu ja plaćam”, rekao je Finch, pokazujući prema stolu i provlačeći se kroz gomilu prema šanku.

 

Sjeli smo i gledali kako se plesni podij počeo puniti pijanim studentima. Nakon pete runde Finch nas je povukao na podij i ja sam se konačno počela osjećati dovoljno opušteno da se mogu dobro zabaviti.

Smijali smo se i sudarali, histerično vrištali, čak i kad je tip pokraj nas zavrtio svoju plesnu partnericu, a ona je promašila njegovu ruku i odletjela na pod.

 

America je dignula ruke iznad glave i drmusala u ritmu svojim uvojcima. Smijala sam se tom njezinom prepoznatljivu plesu. A onda sam se ukipila jer sam shvatila da joj Shepley stoji za leđima. Nešto joj je prošaptao u uho i ona se okrenula. Izmijenili su par riječi, zatim me America zgrabila za ruku i odvela do našeg stola.

 

“Naravno. Jednom iziđemo van i on se pojavi”, prigovarala je. Finch nam je donio svakome po još dva pića, uključujući i žesticu. “Mislio sam da će možda dobro doći.”

 

“Dobro si mislio”, rekla je America i zabacila glavu prije nego što smo uopće nazdravili, a ja sam zatresla glavom i kucnula se s Finchom. Pokušala sam gledati u lica svojih prijatelja. Brinula sam se što je Shapley tu. To znači da ni Travis nije daleko.

 

Krenula je nova pjesma iz zvučnika i America je ustala. “Jebiga. Pa neću sad sjediti za stolom cijelu noć.”

 

“To, curo!” nasmijao se Finch, prateći je prema plesnom podiju. Ja sam ih slijedila, tražeći pogledom Shepleyja. Nestao je.

 

Ponovno sam se opustila, trudeći se odagnati osjećaj da će se svaki čas na podiju pojaviti Travis i Megan. Neki dečko kojega sam viđala na kampusu plesao je iza Americe, a ona se nasmijala, pozdravljajući tako njegovo prilaženje. Sumnjala sam da to radi samo zato što se nada da će je Shepley vidjeti. Pogledala sam sa strane na sekundu i kada sam ponovno pogledala u nju, njezin je plesni partner nestao. Slegnula je ramenima i dalje nastavila mrdati bokovima u ritmu.

 

Počela je sljedeća pjesma i iza Americe se pojavio drugi dečko, a njegov je prijatelj prišao meni. Nakon nekoliko trenutaka moj je novi plesni partner već plesao sa mnom. Osjećala sam se pomalo nesigurno kad mi je stavio ruke na bokove. Kao da mi čita misli, dečko ih je pomaknuo. Pogledala sam iza sebe i više ga nije bilo. Pogledala sam prema Americi i dečko iza nje također je nestao.

Finch je djelovao pomalo nervozno, ali kad je America podignula obrvu na njegov izraz lica, odmahnuo je glavom i nastavio plesati.

 

Kad je počela svirati treća pjesma, već sam bila znojna i umorna. Otišla sam do našeg stola. Naslonila sam tešku glavu na ruku i smijala se gledajući još jednog uzaludnika kako pokušava pitati Americu za ples. Namignula mi je s plesnog podija, a ja sam se ukočila kad sam ga vidjela kako natraške bježi i gubi se u gomili.

 

Ustala sam i odšetala preko plesnog podija prateći kamo je nestao. Osjećala sam kako mi adrenalin navire kroz sav taj alkohol u žilama. Ugledala sam Shepleyja kako drži iznenađenog mladića za ovratnik i vuče ga natrag. Pokraj njega stajao je Travis i histerično se smijao, sve dok nije shvatio da ih gledam. Udario je Shepleyja po ruci, a kad je Shepley pogledao prema meni, odgurnuo je svoju žrtvu natrag na podij.

 

Nije mi trebalo dugo da shvatim što se događalo; s podija su odvlačili dečke koji su plesali uz nas i prijetili im.

 

Skupila sam oči i pogledala ih obojicu pa krenula prema Americi. Gomila je bila gusta i morala sam putem odgurivati ljude. Shepley me zgrabio za ruku prije nego što sam stigla do podija.

“Nemoj joj reći!” molio me, pokušavajući sakriti osmijeh. “Shep! Što ti sebi umišljaš?”

Slegnuo je ramenima, i dalje ponosan na sebe. “Volim je. I ne mogu dopustiti da pleše s drugim dečkima.”

 

“A koje je onda tvoje objašnjenje, zašto dečki ne mogu plesati sa mnom?” prekrižila sam ruke na prsima i čekala odgovor. “To nisam bio ja”, brzo je odgovorio Shepley, pogledavajući prema Travisu. “Žao mi je Abby. Samo smo se zabavljali.”

 

“Nije smiješno.”

 

“Što nije smiješno?” pitala je America, gledajući Shepleyja. Progutao je knedlu, gledajući molećivo prema meni. Dugovala sam mu uslugu pa sam zašutjela. S olakšanjem je uzdahnuo kad je shvatio da ga neću odati, zatim je pogledao Americu s obožavanjem. “Hoćeš plesati?”

 

“Ne. Neću plesati”, odgovorila mu je i krenula natrag prema stolu. Slijedio ju je, a Travis i ja smo ostali stajati jedno pokraj drugoga.

 

Travis je slegnuo ramenima. “Hoćeš plesati?”

 

“Zašto? Megan nije tu?”

 

Odmahnuo je glavom. “Nekad si bila slatka kada si bila pijana.” “Drago mi je što sam te razočarala”, rekla sam i okrenula se prema šanku.

 

Slijedio me i maknuo dva tipa s njihovih stolaca. Na trenutak sam ga pogledala, ali me ignorirao, zatim je sjeo i počeo me promatrati s izrazom očekivanja.

 

“Hoćeš li sjesti? Kupit ću ti pivo.”

 

“Misila sam da ti ne kupuješ pića djevojkama za šankom.” Nagnuo je glavu prema meni, nelagodno se smješkajući. “Ti si drugačija.”

 

“To mi stalno govoriš.”

 

“Daj, Golube. Zar se nismo dogovorili da ćemo biti prijatelji?”

 

“Ne možemo biti prijatelji, Travis. Očito je da ne možemo.”

 

“Zašto ne?”

 

“Zato što te ja ne želim gledati kako se hvataš svake večeri s nekom drugom curom, a ti nećeš dopustiti da itko pleše sa mnom.” Nasmijao se.

 

“Volim te. I ne mogu dopustiti da drugi frajeri plešu s tobom.”

 

“O, da? A koliko si me volio kad si kupovao onaj paket kondoma?”

 

Travis je zadrhtao, a ja sam ustala i krenula prema stolu. Shepley i America bili su u čvrstom zagrljaju i svojim strastvenim poljupcem priredili ostalima pravu scenu.

 

“Mislim da ipak idemo na Sig Tau-zabavu za Valentinovo”, rekao je Finch i namrštio se. Uzdahnula sam.

 

“Sranje.”