WILHELM Keitel, njemački feldmaršal i ključna figura u vojnom aparatu nacističke Njemačke, ostao je upamćen kao jedan od najviših časnika Trećeg Reicha, često nazivan "Hitlerov poslušnik" zbog svoje bezuvjetne odanosti.

Njegova karijera obuhvaćala je ključne trenutke Drugog svjetskog rata, od planiranja i provedbe invazija do potpisivanja završne kapitulacije Njemačke 1945. godine. Osuđen je za ratne zločine na Nürnberškim suđenjima, a postao je simbol poslušnosti koja je omogućila nacističke zločine.

Rani život i vojna karijera

Wilhelm Keitel rođen je 22. rujna 1882. u Helmscherodeu, u pokrajini Braunschweig, u obitelji zemljoposjednika. Nakon školovanja pridružio se njemačkoj vojsci 1901. godine kao kadet u topničkom puku. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je na Zapadnom frontu, gdje je ranjen i odlikovan Željeznim križem.

Nakon rata ostao je u Reichswehru Weimarske Republike, napredujući zahvaljujući organizacijskim sposobnostima. Godine 1935., kada je Hitler započeo s ponovnim naoružavanjem Njemačke kršeći Versailleski ugovor, Keitel je postao šef Ureda za oružane snage u Ministarstvu rata.

Nakon Hitlerova preuzimanja izravne kontrole nad vojskom 1938., Keitel je imenovan načelnikom Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta (OKW), funkcije koju je obnašao do kraja rata.

Uloga u nacističkom režimu

Kao šef OKW-a, Keitel je koordinirao različite grane Wehrmachta i provodio Hitlerove zapovijedi. Iako je bio feldmaršal, njegova uloga bila je više administrativna nego strateška, jer je Hitler osobno donosio većinu vojnih odluka.

Keitel je potpisao brojne ključne dokumente, uključujući naredbe za invaziju na Poljsku (1939.), Francusku (1940.) i Sovjetski Savez (1941.). Bio je i aktivni potpisnik zloglasnih naredbi poput "Komisarske naredbe", koja je naređivala strijeljanje sovjetskih političkih komesara, te dekreta "Nacht und Nebel", koji je omogućavao nestanak političkih protivnika.

Potpisivao je i zapovijedi o represalijama protiv civila i brutalnom tretmanu sovjetskih ratnih zarobljenika. Zbog bespogovorne poslušnosti Hitleru, kolege su ga pogrdno nazivali "Lakaitel" (od njemačkog Lakai, "sluga").

Ključni trenuci u ratu

Keitel je sudjelovao u svim većim vojnim kampanjama Trećeg Reicha. Bio je prisutan pri potpisivanju francuskog primirja 1940. u Compiègneu, u istom vagonu gdje je Njemačka 1918. potpisala vlastitu kapitulaciju, što je Hitler doživio kao simboličnu osvetu.

Tijekom operacije Barbarossa Keitel je podržavao i potpisivao brutalne politike prema civilima i zarobljenicima. U atentatu 20. srpnja 1944. na Hitlera nije sudjelovao; ostao je lojalan režimu i sudjelovao u suđenjima urotnicima.

Kada se rat bližio kraju, njemačku bezuvjetnu predaju Saveznicima 7. svibnja 1945. u Reimsu potpisao je general Alfred Jodl. Dan kasnije, 8. svibnja, u Berlinu-Karlshorstu, Keitel je u ime Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta potpisao drugu, službenu kapitulaciju pred Sovjetima, čime je formalno okončan rat u Europi.

Nürnberška suđenja i posljedice

Nakon rata Keitel je uhićen i izveden pred Međunarodni vojni sud u Nürnbergu 1945.–1946. Optužen je za zavjeru radi počinjenja zločina protiv mira, planiranje i vođenje agresivnog rata, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Njegova obrana temeljila se na tvrdnji da je samo izvršavao zapovijedi, ali je sud odbacio to opravdanje, naglasivši princip individualne odgovornosti. Keitel je proglašen krivim i osuđen na smrt vješanjem. Presuda je izvršena 16. listopada 1946. u Nürnbergu. Tijekom suđenja pokazao je malo kajanja, iako je u pismima prije smrti izrazio žaljenje zbog patnji uzrokovanih ratom.

Njegova bespogovorna poslušnost Hitleru učinila ga je simbolom opasnosti slijepog izvršavanja zapovijedi bez moralnog propitivanja. Njegov slučaj na Nürnberškim suđenjima naglasio je važnost osobne odgovornosti i odbacivanja izgovora "samo sam slijedio naredbe".

Memoari koje je napisao u zatvoru pružaju uvid u funkcioniranje nacističkog vojnog aparata, ali su kritizirani zbog pokušaja opravdavanja vlastitih postupaka.