JESTE li čuli za Fermijev paradoks? Radi se o misaonom eksperimentu u kojem se postavlja pitanje kako to da unatoč procjenama o broju izvanzemaljskih civilizacija u našoj galaksiji još uvijek nismo vidjeli nikakve dokaze o postojanju "malih zelenih".

Naime, ako se napredne civilizacije brzo šire diljem Mliječne staze, jedna je već trebala stići u naš Sunčev sustav. No, to se do sada još nije dogodilo. Znanstvenici se već duže vremena bave Fermijevim paradoksom i pokušavaju shvatiti zašto još uvijek ne vidimo nikakve dokaze o ekspanziji tehnološke civilizacije.

Možda se radi o tome da je razvoj života izuzetno rijetka pojava u svemiru ili da možda nije lako stvoriti tehnologiju s kojom su moguća međuzvjezdana putovanja. Novo istraživanje nudi još jednu mogućnost - naše Sunce nije interesantno visokorazvijenim izvanzemaljskim civilizacijama.

Poznata Drakeova jednadžba

Da biste razumjeli Fermijev paradoks, potrebno je uzeti u obzir i Drakeovu jednadžbu. Drakeova jednadžba je procjena broja civilizacija u Mliječnoj stazi. Važan faktor te jednadžbe su zvijezde jer ona razmatra brzinu njihova formiranja u galaksiji, oko koliko njih se nalaze planeti i na koliko tih planeta se mogao razviti život.

Jednadžba zatim razmatra koja je vjerojatnost nastanka civilizacija i koliko njih može doći do tog stupnja razvoja da u svemir pošalje signal i tako ukaže na svoje postojanje. Naposljetku, Drakeova jednadžba procjenjuje životni vijek tih civilizacija.

Korištenjem različitih varijabli, odnosno odgovora na gore navedena pitanja, dobivamo različite procjene o broju mogućih tehnoloških civilizacija. Iako se radi o misaonom eksperimentu, on je ipak utemeljen na određenim empirijskim dokazima i podacima, piše Universe Today.

Novo istraživanje se također bavi Fermijevim paradoksom, ali s fokusom na tipove zvijezda. Naime, stručnjaci smatraju da tehnološki razvijenoj izvanzemaljskoj civilizaciji nisu zanimljive sve vrste zvijezda. Primjerice, za šireću civilizaciju najzanimljivije su zvijezde male mase, posebice patuljaste zvijezde tipa K.

Najpoznatija analiza Fermijevog paradoksa

Znanstvenici u svojoj studiji spominju jednu od najpoznatijih analiza Fermijevog paradoksa, koju je 1975. napravio američki astrofizičar Michael Hart. Astrofizičar je u svom radu prikazao na koji način bi se civilizacija mogla proširiti galaksijom u vremenskom razdoblju kraćem od starosti same galaksije.

Objasnio je što bi se dogodilo kada bi civilizacija poslala svemirske brodove do najbližih 100 zvijezda i kolonizirala ta područja. Naime, on smatra da bi svaka od tih kolonija mogla učiniti isto, a proces bi se mogao konstantno ponavljati.

Hart je istaknuo da bi tehnološka civilizacija imala dovoljno vremena da stigne do nas ako nije mlađa od 2 milijuna godina. Smatra da je jedino objašnjenje za nedostatak dokaza o izvanzemaljskim civilizacijama to što one zapravo i ne postoje.

Zatim je zaključio da je projekt SETI (i slični programi) gubitak vremena i novca te da ako netko kolonizira naš Sunčev sustav, vjerojatno će to učiniti naši potomci. No znanstvenici koji su radili na ovome istraživanju ne slažu se s njegovom teorijom.

Posebna privlačnost patuljastih zvijezda

Temeljna pretpostavka za one koji razmišljaju o Fermijevom paradoksu je ta da su sve zvijezde jednako privlačne naprednoj civilizaciji. No, je li to istina? Stručnjaci koji su radili na ovoj studiji smatraju da to nije slučaj.

"Slijedeći hipotezu Hansena i Zuckermana (2021.), pretpostavljamo da će se civilizacija koja se širi preferencijalno nastaniti na K ili M patuljastim sustavima, izbjegavajući zvijezde veće mase, kako bi maksimizirala svoj opstanak unutar galaksije", navode znanstvenici.

Ako jedna vrsta zvijezde traje 10 milijardi godina, a druga 10 trilijuna, postavlja se pitanje kakvu to razliku predstavlja za neko izvanzemaljsko društvo. No stručnjaci smatraju da ako zvijezde bira civilizacija koja je stara milijun godina, ili čak i starija, i koja se proširila na različite solarne sustave, onda je dugotrajnost zvijezde vrlo bitan faktor.

Naime, patuljaste zvijezde tipa K i M patuljci (crveni patuljci) žive mnogo dulje od našeg Sunca. Čak i za izuzetno naprednu civilizaciju, kolonizacija drugog Sunčevog sustava zahtijevala bi mnogo resursa. Zašto ih trošiti na zvjezdani sustav koji možda neće dugo trajati?

Autori novog rada izračunali su koliko bi vremena trebalo naprednoj civilizaciji da kolonizira galaksiju ako cilja samo patuljaste zvijezde tipa K i M i ustanovili da bi joj trebale dvije milijarde godina da dosegnu sve zvijezde male mase. Ako bi putovala većim brzinama, to bi postigla i za puno manje vremena.

Potpuno drugačija civilizacija

Znanstvenici navode kako je moguće da se Mliječnom stazom upravo sada širi napredna civilizacija koja cilja samo patuljaste zvijezde i da to može biti razlog zašto je nismo primijetili ili zašto nije poslala signal u našem smjeru.

Također smatraju da se isplati tražiti znakove širenja druge civilizacije te se ne slažu s Hartom da su SETI i slični projekti gubitak vremena i resursa. Možda su te civilizacije toliko različite od naše da ih je teško uočiti.

Primjerice, što ako je izvanzemaljski život izuzetno drugačiji, što ako se njihovo cjelokupno razumijevanje i iskustvo vremena razlikuje od našeg? Što ako su ovladali produljenjem života i žive toliko dugo da pojedinci mogu biti dio višestrukih ekspanzija u druge zvjezdane sustave?

Što ako se ne radi o individuama, već o hibridu pojedinca i genetskog kolektiva? Što ako mogu preuzeti nove genetske informacije na načine koje ne možemo ni zamisliti?

Znanstvenici stoga smatraju da bismo trebali i dalje gledati u svemirska prostranstva i tražiti bilo kakve tragove postojanja "malih zelenih" te da bismo se posebice trebali usredotočiti na patuljaste sustave unutar naše galaksije.

Istraživanje naziva Galactic settlement of low-mass stars as a resolution to the Fermi paradox bit će objavljeno u časopisu Astrophysical Journal.