SIR OSWALD Ernald Mosley, šesti baronet, bio je britanski političar koji je od mladog konzervativnog zastupnika postao osnivač i vođa Britanske unije fašista, najpoznatijeg fašističkog pokreta u Ujedinjenom Kraljevstvu tridesetih godina 20. stoljeća.

Rođen 16. studenog 1896. u londonskom Mayfairu, potjecao je iz stare aristokratske obitelji iz Staffordshirea. Njegov život obilježili su ambicija, brzi politički uspon, ideološki zaokreti te kontroverzna uloga u širenju fašističkih ideja u Britaniji.

Rani život i Prvi svjetski rat

Mosley je odrastao u privilegiranoj obitelji. Otac Oswald stariji bio je zemljoposjednik, majka Katharine Maud pripadala je uglednoj aristokraciji. Obrazovao se u Winchesteru, a potom je upisao Kraljevsku vojnu akademiju u Sandhurstu, koju je napustio nakon ozljede zadobivene prilikom jahanja.

U Prvom svjetskom ratu služio je najprije u pješaštvu, gdje je ranjen, a potom je prešao u Kraljevski leteći korpus. Tijekom letačkog treninga 1915. doživio je nesreću koja mu je prouzročila trajno oštećenje noge. Ratno iskustvo oblikovalo je njegovu vjeru u snažno vodstvo i nacionalnu obnovu.

Politički uspon u međuratnom razdoblju

Godine 1918. izabran je za konzervativnog zastupnika, kao jedan od najmlađih u Donjoj kući. Godine 1920. oženio je lady Cynthiu "Cimmie" Curzon, kćer lorda Curzona, na raskošnom vjenčanju kojem je prisustvovao i kralj George V.

Politički je sazrijevao brzo i 1924. prešao u Laburističku stranku. U MacDonaldovoj vladi 1929. postao je kancelar vojvodstva Lancaster. Zagovarao je ambiciozne državne mjere protiv nezaposlenosti, kombinirajući elemente keynesijanskog poticanja potražnje i državnog intervencionizma, ali i korporativizma. Nakon što je vlada odbila njegov ekonomski memorandum 1930., napustio je laburiste i osnovao Novu stranku, koja je na izborima 1931. doživjela poraz.

Britanska unija fašista

Mosley se 1932. okrenuo fašizmu, inspiriran Mussolinijem, kojeg je iste godine osobno posjetio. Dana 1. listopada 1932. osnovao je Britansku uniju fašista (BUF). Pokret je usvojio crne košulje, paramilitarne parade i ideje korporativne države.

U ranoj fazi privukao je desetke tisuća sljedbenika, među njima veterane i nezaposlene mladiće, dok je Mussolini pružao financijsku potporu. Kratko ih je podržavao i Daily Mail. Prekretnica je bila skupština u Olympiji 7. lipnja 1934., gdje su Mosleyjevi pristaše nasilno napale prosvjednike. Javno mnijenje okrenulo se protiv BUF-a, a utjecaj pokreta počeo je slabiti.

Godine 1936. Mosley je planirao marš kroz židovsku četvrt u istočnom Londonu, no masovni otpor lokalne zajednice i antifašista u događaju poznatom kao Bitka kod Cable Streeta doveo je do toga da policija zaustavi marš. Iste godine donesen je Zakon o javnom redu, kojim su zabranjene političke uniforme i ograničene paramilitarne aktivnosti. BUF je nastavio raditi, ali s bitno smanjenim utjecajem.

Drugi svjetski rat i internacija

Po izbijanju rata Mosley je zagovarao sklapanje mira s Njemačkom. Vlada je 1940. zabranila BUF, a Mosley i njegova druga supruga, Diana Mitford (vjenčali su se 1936. u rezidenciji Josepha Goebbelsa), uhićeni su i internirani prema Uredbi 18B. Zbog Mosleyjeva narušenog zdravlja pušteni su 1943., što je izazvalo žestoke kritike javnosti.

Poslijeratne godine i Unija pokreta

Nakon rata Mosley je živio u Irskoj i Francuskoj, a 1948. se vratio u Britaniju i osnovao Uniju pokreta. Zalagao se za stvaranje "Europske nacije", jačanje korporativizma i ograničavanje imigracije. Nakon rasnih nereda u Notting Hillu 1958. pokušao je iskoristiti napetosti za politički povratak, ali bez stvarnog utjecaja.

Na izborima 1959. kandidirao se u Kensington Northu i osvojio 8,1 posto glasova, što mu je bilo daleko od povratka na nacionalnu scenu. Tijekom 1960-ih njegova je politička aktivnost postupno blijedjela.

Smrt i nasljeđe

Mosley je umro 3. prosinca 1980. u Londonu od Parkinsonove bolesti. Kremiran je, a njegov pepeo položen je u Orsayu u Francuskoj. Memoare "My Life" objavio je 1968. Ostavio je kontroverzno nasljeđe - od aristokratskog reformatora do vođe fašističkog pokreta koji nikada nije ugrozio britansku demokraciju, ali je ostavio dubok trag kao upozorenje na opasnosti ekstremizma.

Njegov sin Max Mosley kasnije je postao predsjednik FIA-e, dok se ostatak obitelji distancirao od političkih ideja koje je Oswald Mosley zastupao.