U HRVATSKOJ su prometne nesreće nastale i zbog obijesne vožnje svakodnevica.

Cijela zemlja nedavno je govorila o 23-godišnjem Janu Ehrlichu koji se na zagrebačkom Buzinu svojim Mercedesom zabio u tri pješaka i BMW u kojem su u sudaru ozlijeđene još dvije osobe. Jedna osoba bila je i u životnoj opasnosti, a prema zadnjim informacijama je stabilno.

U zadnja dva vikenda 11 osoba poginulo u prometnim nesrećama

Ovakav slučaj nije iznimka. Prije dva vikenda u Hrvatskoj je poginulo čak šest osoba, njih 157 je ozlijeđeno, dok je 386 vozača zaustavljeno pod utjecajem alkohola, a 1312 u prekoračenju brzine.

>>Za vikend šest poginulih i 157 ozlijeđenih na hrvatskim cestama

Zaustavljeno je i 14 ponavljača teških prekršaja koji su najčešće vozili pod zabranom upravljanja, bez položenog vozačkog ispita ili pod utjecajem alkohola ili droga. Proteklog vikenda poginulo je pet osoba, zabilježeno je ukupno 4100 prometnih prekršaja, od čega 1367 prekoračenja brzine i 601 nekorištenje sigurnosnog pojasa, a zbog vožnje pod utjecajem alkohola prijavljeno je 325 vozača.

Prošlog mjeseca smo pisali o 36-godišnjem vozaču automobila koji je jurio po autocesti pa se zabio u zaštitnu ogradu, pri čemu je preminuo putnik iz auta. Pisali smo i o slučaju u Podravskim Sesvetama, kad je 32-godišnji vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 1.74 promila, a auto u kojem je bilo dijete je završilo na krovu...

Zašto se štede oni koji svjesno krše zakon i ugrožavaju živote?

Takvih primjera je bezbroj, a svaki pojedini slučaj ponukat će čitatelja da se zapita zašto se oštrije ne postupa prema najgorim prijestupnicima. Zašto se naprosto ne oduzme vozačka na veći broj godina ili doživotno, shodno tome i automobil? Ljudi kroz grad voze 150 km/h, namjerno prolaze kroz crveno svjetlo, voze pijani...

Recimo da je i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović još 2018. rekao kako smatra da bi prometnim recidivistima trebalo trajno oduzimati vozačke dozvole. "Ja nisam stručnjak da bih o tome govorio, moje mišljenje je – da", odgovorio je Božinović na novinarsko pitanje treba li izmjenama zakona uvesti i trajno oduzimanje vozačkih dozvola recidivistima.

Ševrović (Fakultet prometnih znanosti): Stvar je pravosuđa, suci vrlo često umanjuju propisane kazne ili izriču minimalne

Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje na Fakultetu prometnih znanosti, za Index govori da generalno postoji društveni problem s devijantnim ponašanjem u prometu, kazavši kako prometna struka daje konkretne prijedloge koje su ograničenog karaktera.

Pitamo ga zašto se divljacima u prometu zauvijek ne oduzme vozačka, a Ševrović odgovara kako se to pitanje ustvari tiče pravosuđa.

"Prema sadašnjim propisima postoji institut poništenja vozačke dozvole. Ali tu imate drugi problem, osobe koje tako bezobzirno krše prometne propise vozit će bez dozvole, za njih je dozvola samo još jedan propis koji će prekršiti", objasnio je. Na opasku kako ispada da se te koji obijesno voze štedi odgovara kako je to ponovo tema koja se tiče pravosudnog uređenja.

"Na žalost, prečesto smo svjedoci kojekakvih 'olakotnih' okolnosti i činjenica da suci vrlo često umanjuju propisane kazne ili izriču minimalne. Moje je mišljenje, i pri tome naravno generaliziram, da pravosudni sustav ne shvaća svoju ulogu u prevenciji, prije svega u smislu sigurnosti prometa.

Primjerice, kakav je smisao zatvarati osobu na 30 dana nakon počinjenja kaznenog djela u prometu? Pa neće ta osoba ponoviti to djelo u 30 dana, vjerojatnost za to je ravna nuli. Puno je bitnije djelovati kod sankcioniranja prekršaja i to bez milosti. Brzo i efikasno", napomenuo je.

Da je stvar na pravosuđu rekla je za Index i psihologinja Ljiljana Mikuš, pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva.

"Odgovor na vaše pitanje trebali bi dati oni koji donose zakone o sigurnosti prometa na cestama, određuju politiku prometne sigurnosti, dakle i politiku kažnjavanja prometnih prekršitelja. Prometni psiholozi u to nisu uključeni, u Hrvatskoj gotovo da ih i nema, a ne postoji ni ustanova (zavod, institut) u kojoj bi se multidisciplinarnim pristupom sagledali svi čimbenici koji utječu na prometnu sigurnost, a odnose se na čovjeka", njezine su riječi.

Odvjetnica Knežević: Drakonske kazne ne rade

I doista, kakvo je pravosuđe po ovom pitanju? Naš pravni sustav još uvijek nije omogućio doživotno oduzimanje vozačke. Odnosno, institut oduzimanja vozačkih dozvola postoji i ona se oduzima rješenjem ako je vozač prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a mladim vozačima ako su prikupili devet negativnih prekršajnih bodova. 

Samo što onda vozač može ponovno polagati vozački ispit i to dvije godine od dana rješenja kojim mu se ukida vozačka dozvola. Nadalje, ako je nekome oduzeta vozačka dozvola za B kategoriju, on može komotno sjesti na moped jer zabrana ne vrijedi nužno i za drugu kategoriju. Odvjetnica Viktorija Knežević nam objašnjava u čemu je stvar s vozačkim dozvolama i s tim da se one ne oduzimaju trajno.

"Zato što postoji jedna znanost koja se zove penologija. Penologija proučava sustave kažnjavanja, njihovu opravdanost, efikasnost i ostalo. Nedavno mi je dragi prijatelj sav užaren od argumentacije opisivao kako bi one vozače koji ljeti izbace cigaretu iz auta u vožnji kažnjavao novčanom kaznom od 5 tisuća eura i trajnim oduzimanjem vozila jer to ugrožava sigurnost.

Zašto to ne radimo? Zašto ne propisujemo drakonske kazne i na taj način riješimo sve probleme? Odgovor je vrlo jednostavan, zato što drakonske kazne ne rade, nisu efikasne. SAD je poznat kao zemlja s najstrožim sustavom kažnjavanja, a ujedno ima i najveće stope kriminaliteta u svijetu. Da stroge kazne pale, SAD bi bio zemlja bez kriminala", govori ona.

"Drakonske kazne padaju na ustavnim sudovima"

Dodaje da drakonske kazne koje su nerazumno visoke redovito padaju na ustavnim sudovima jer mora postojati srazmjer između kazne i djela.

"To je jedno od temeljnih pravnih načela. Kazne moraju biti u razmjeru prema kaznama za druga slična djela i u razmjeru s cijelim pravnim sustavom kažnjavanja. Strože kazne koje građani doživljavaju kao izrazito nepravedne obično dovode do povećanja stope korupcije u sustavu i brojnih drugih neželjenih posljedica", navela je.

Govori da smo u Hrvatskoj u bitnome poboljšali naplatu prekršajnih kazni. "Rasteretili smo sudove kada se uvelo pravilo o plaćanju 2/3 kazne ako platiš u roku od 8 dana, dakle kada smo motivirali ljude da se ponašaju pozitivno, plate kaznu umjesto da se iscrpljuje sustav žalbama na žalbe", rekla je.

Primjer New Yorka

Ističe da gola represija rijetko kada donosi rezultate. Navodi da vrlo često pomogne utvrditi stvarne uzroke problema.

"Dobro je poznato kako je recimo Rudolf Giuliani kao gradonačelnik New Yorka postigao da se u tom gradu radikalno spuste stope kriminala. Proveli su istraživanje i utvrdili da su dva najveća generatora regrutiranja mladih u svijet kriminala dvije točke.

Prva, kad mladi ljudi završavaju školu u siromašnim četvrtima, nemaju perspektive i okreću se kriminalu. Druga točka s koje polaze u kriminal je kada se vrate iz rehabilitacijskih centara za liječenje od ovisnosti ili iz popravnih domova, ne mogu naći posao i uklopiti se u društvo.

New York je odlučio svoja enormna sredstva koja su se trošila na represivni aparat, na borbu protiv kriminala u obliku oružja policajcima, povećanja broja policajaca na ulicama i slično, preusmjeriti i uložiti u te mlade ljude, da im ponudi perspektivu, da im ponudi daljnje školovanje, stipendije, poticaje za zapošljavanje i slično.

Politika koju su osmislili je bila toliko uspješna da je svoje mjesto našla u knjizi Malcolma Gladwella Točka preokreta. Tako i mi trebamo utvrditi što je do ovoga dovelo i djelovati kako bismo otklonili uzrok", rekla je ona.

"Faktor je i ponašanje policije, jedno pravilo vrijedi za obične smrtnike, drugo za moćnike" 

"Moje je mišljenje da mladim ljudima koji imaju te godine ne smije biti dano na upravljanje vozilo od 500 konja. Ja prva, a vjerujem i vi u tim godinama nismo imali kritičnost da shvatimo sve posljedice. Dati mladom čovjeku u ruke takvo vozilo u tim godinama je kao da si mu dao oružje za masovno uništenje.

To je prvo uzrok, odnosno faktor rizika koji trebamo otkloniti. A drugi je ponašanje policije. Općepoznato je da jedan zakon o sigurnosti vrijedi za nas obične smrtnike, a drugi za HDZ-ovce i druge moćnike. Crne kronike su prepune takvih slučajeva kada je utvrđeno da je policija pogodovala HDZ-ovcima i moćnicima.

Kada bi ta djeca koja dobivaju ta vozila znala da će se na njih primjenjivati isti zakon kao i na sve druge, vjerujem da bi se bitno drugačije ponašali.

Među nama pravnicima su općepoznata istraživanja koja pokazuju hoće li neka osoba ukrasti nešto, ne ovisi toliko o njezinim 'moralnim postavkama' koliko ovisi o uvjerenju odnosno saznanju da će je netko uhvatiti u tome. Mi nažalost živimo u zemlji u kojoj HDZ-ovci i drugi moćnici i njihova djeca gaze sve pred sobom u svakom pogledu i smislu jer znaju da im može biti", dodala je.

Ševrović: Policija kad je nesigurna očito ide s prekršajnom prijavom

Ševrović je nastavio o problemu devijantne vožnje.

"Ako govorimo o mladim neiskusnim vozačima za volanima skupih auta, onda je puno širi problem od prometa kao takvog. Sustav vrijednosti je poremećen. Porezni sustav je potpuno neadekvatan vremenu u kojem živimo, najviše poreza u postotku plaćaju ljudi koji najviše rade i najviše pridonose BDP-u, nije normalno da se od najma i prodaje nasljedstva može tako lagodno živjeti...

Hoću reći, problem je kriva poruka koja se šalje mladima. Ako idemo detaljno u problematiku, onda prema mom mišljenju nije normalno da dečko od 23 godine može voziti automobil od 500 konja i to na javnoj cesti.

To treba destimulirati snažnim mjerama. Naprimjer, godišnje osiguranje za takvo vozilo, ako njime upravlja mlada osoba, koja je pri tome evidentno sklona činjenju prekršaja, moralo bi biti 10 ili 20 puta skuplje nego što je to danas", kazao je.

Prisjetio se situacije oko tučnjave na Platku kad policija nije išla s kaznenom prijavom, dodajući da policija očito kad je nesigurna ide s prekršajnom prijavom, napomenuvši kako je očito isti problem s obijesnom vožnjom.

"Neću ulaziti u meritum pravne stvari jer nisam u tome stručan, ali to životno, u praksi, nije dobro. Mora postojati način da se to riješi. Netko će reći da je policija nestručna, da te prijave nisu dobre i sl. Pa zar nije iluzorno očekivati da policijski službenici rade posao Državnog odvjetništva, a s druge strane divljake najčešće brane najskuplji pravni stručnjaci", objasnio je.

"Obijesna vožnja je potpuno pogrešno definirana u Kaznenom zakonu"

Uglavnom ne misli da bi stroža kazna poput trajnog oduzimanja vozačke mogla pospješiti borbu protiv obijesne vožnje.

"Obijesna vožnja je potpuno pogrešno definirana u Kaznenom zakonu jer je njezino dokazivanje praktički nemoguće. Trebalo bi napraviti detaljnu analizu načina kako definirati obijesnu vožnju kako bi policija mogla prijavljivati više slučajeva. Oni danas to izbjegavaju pa slučajevi većinom padnu na sudovima", kazao je.

Ponavlja kako je problematika dio šireg društvenog spektra. "Prema mom mišljenju, sustav vrijednosti se kod nas ne razlikuje puno od onoga zbog kojeg tisuće ljudi prosvjeduju u Srbiji. To je bogaćenje bez rada, siva ekonomija, kriminalci u skupim autima i slično", rekao je.

"Imam sina, hoće li biti izložen ismijavanju jer na biciklu ima kacigu i zaštitni prsluk?

Kaže da ne misli da će biti bolje dok ne dođe do smjene generacija.

"Radi se na tome da mladi postaju svjesni opasnosti u prometu. Ali to ide polako. Dat ću vam jedan osobni primjer. Trenutno imam problem sto sin star 13 godina i 10 mjeseci želi s društvom vršnjaka biciklom ostati vani do 23 sata.

Naravno, bicikl ima svjetla, sin ima kacigu i zaštitni prsluk, položio je u školi neku vrstu edukacije za bicikl prije 5-6 godina. Po zakonu, iako ima manje od 14 godina, zato što je to nešto položio, on može biciklom na cestu.

Osobno ne osjećam se nimalo ugodno znajući da bi mogao biti izložen vršnjačkom ismijavanju ako koristi prsluk, kacigu i svjetla. Isto je s vezivanjem pojasa, korištenjem dječjih sjedalica i u konačnici alkoholom.

Nikakve kazne, niti policije niti pravosuđa, tu neće napraviti naglo poboljšanje. Edukacija u školama, edukacija je kod kuće, tu je i kućni odgoj. Kad se dogodi tragedija, teško je tražiti krivce", govori.

"Ključ je kažnjavanje prije nego što se nesreća dogodi"

Dotaknuo se ponovo slučaja u Buzinu.

"Za slučaj kod Buzina prema mom mišljenju postoje još najmanje dva evidentna kaznena djela, svakako obijesna vožnja za ono prije same nesreće, a vrlo vjerojatno i kazneno djelo utaje poreza, s obzirom na inicijalne izjave oca mladića da je automobil 'zarađen' preprodajom vozila.

Ali žrtva je i taj dečko koji je napravio nesreću, žrtva je i njegova obitelj. Nisam za to da se uništava život mladih ljudi nakon nepromišljene gluposti, mislim da je nepotrebno određivati istražne zatvore, voditi dečke u lisicama i slično.

Ključ je kažnjavanje prije nego što se nesreća dogodi, a uništene živote teško ozlijeđenim ljudima nikakva zatvorska kazna neće vratiti. Dokazano je da strah od drakonskih kazni ne djeluje previše preventivno. Ljudi razmišljaju tako da se njima prometna nesreća ne može dogoditi i to je onda skroz promašeno u smislu prevencije", govori.

Psihologinja Mikuš o dva sata psihološke edukacije u autoškoli

O ovoj kompleksnoj problematici smo popričali i sa psihologinjom Ljiljanom Mikuš.

"Svakodnevno smo svjedoci da postoje ponašanja u prometu koja možemo nazvati divljaštvom odnosno bahatim, neprimjerenim, neprilagođenim ponašanjem, čak i prometnim terorom ili zlostavljanjem, a rezultat su cijelog niza čimbenika", napomenula je ona.

Dodaje da sve počinje u obitelji.

"Odgoj je važan jer se odgovornost, navike i vještine sigurnog ponašanja odnosno izbjegavanje rizika u prometu (ali i u drugim aspektima života) stječu od najranije životne dobi.

Pri tome dobronamjerni savjeti koje mladi čovjek dobiva nisu dovoljni, važno je da roditelji svojim primjerom pokažu da poštuju pravila i propise: prelaze cestu na dopuštenim mjestima, zaustavljaju se na znaku ili signalu zaustavljanja, koriste sigurnosni pojas, ne galame, psuju i ne svađaju se s drugim vozačima, pažljivi su prema ugroženim sudionicima u prometu (djeca, starije osobe, osobe s invaliditetom).

Osim roditeljskog odgoja, značajnu ulogu imaju vrtići i škole, u kojima bi trebalo sustavno raditi na tome da se djeca nauče uočavati opasnosti, procijeniti rizik, donositi odluke, komunicirati s različitim ljudima i u različitim situacijama.

U postupku osposobljavanja budućih vozača u autoškoli od izuzetne je važnosti oblikovati pozitivne stavove o vožnji i postupanju prema propisima u prometu, naučiti buduće vozače da procijene rizične situacije i okolnosti u vožnji, ali i svoje psihofizičko stanje odnosno trenutnu sposobnost za vožnju.

Pri tome ideja o dva sata psihološke edukacije u autoškoli ne bi bitno povisila cijenu dobivanja vozačke dozvole, a znatno bi doprinijela sigurnosti u prometu.

"Blage kazne neće dovoljno utjecati na promjenu ponašanja, ali..."

Ako sve ovo nije pomoglo formiranju sigurnog i odgovornog vozača, preostaje kažnjavanje neprihvatljivog ponašanja. Važno je osigurati izvjesnost kažnjavanja jer to znači da je kazna učinkovita, dakle kazna mora slijediti svaki put nakon nepoželjnog ponašanja.

Intenzitet i vrsta kazne trebaju odgovarati učinjenom prekršaju: blage kazne neće dovoljno utjecati na promjenu ponašanja, ali se i izrazito strogim kaznama mogu postići suprotni efekti od očekivanih. Na koji način to uravnotežiti, mogući je zadatak za već spomenuti, za sada nepostojeći, multidisciplinarni tim za istraživanje čimbenika prometne sigurnosti", rekla je.

Dodaje da u populaciji postoji određen postotak ljudi na koje kazne nemaju utjecaj.

"Osobe su to koje ne poštuju pravila, bilo zbog intelektualne onesposobljenosti, onda ovisnici o alkoholu, drogama, psihosocijalno nezrele osobe, sociopati…

Istraživanja u psihologiji pokazala su da su prometnim prekršajima i posljedično prometnim nesrećama sklonije osobe koje su agresivnije, izrazito ekstrovertirane osobe, one koje slabije kontroliraju ljutnju i neprijateljstvo, imaju poteškoća s priznavanjem autoriteta, sklone su preuzimanju rizika.

"Neki su jači od zakona, ali to nije pitanje za psihologe"

I za takve osobe, posebno ako su ponavljači prometnih prekršaja, moguće je osmisliti određene intervencije odnosno djelovati na promjenu ponašanja uvođenjem tretmana agresivnih vozača ili nekog drugog programa, prilagođenog strukturi ličnosti recidivista u prometu. Cijena takvih programa manja je od cijene posljedica koje oni mogu izazvati svojim ponašanjem.

Osoba koja krši sva prometna pravila i propise dovodi prije svega u opasnost vlastiti život, pa ako to nije razlog za zabrinutost, zašto bi se brinula o tome hoće li povrijediti, unesrećiti druge ljude? To je pitanje koje uvijek treba postaviti kada su tema obijesni vozači ili vozačice.

Neki ljudi smatraju da su iznad zakona i pravila, da se to na njih ne odnosi, nisu zabrinuti zbog kazne, smatraju da su jači od svega, da mogu što god požele. Mnogima od njih zaista se i neće ništa dogoditi, ali i to više nije pitanje za psihologe", objasnila je ona.