1972. godine Norveška je dobila priliku pridružiti se internacionalnoj organizaciji EZ, odnosno Europskoj zajednici. Premda su svi njeni susjedi pristupili ili su trebali uskoro pristupiti budućoj Europskoj uniji, norveško je stanovništvo odbilo tu ponudu, što su pokazali rezultati referenduma.

Norveška u 20. stoljeću

Norveška je 1905. godine izborila neovisnost od Švedske, nakon desetljeća napetosti između dvije države. U 20. stoljeću Norveška se posvetila razvoju ekonomije te diplomacije kako bi postala konkurentna u europskoj politici. Takva politika je zastala u vrijeme svjetskih ratova, posebice tijekom Drugog svjetskog rata kada je okupirana.

Nakon rata Norveška se brzo priključila NATO paktu kako bi se osigurala od budućih invazija. Domaći političari nastavili su razvijati ekonomiju uz velik naglasak na kvartarni sektor i socijalnu državu. Norveška je u to vrijeme gradila puno bolnica i škola te radila na smanjenju siromaštva u zemlji.

1970-e: Nafta, razvoj i EZ

Onda je 1969. godine otkrivena nafta u okolnim norveškim morima. Za zemlju čija se ekonomija temeljila na ribarstvu i primarnom sektoru pronalazak nafte simbolizirao je početak razvoja kao industrijske sile. Do 1972. godine pokrenut je niz projekata koje je financirala norveška država.

U isto vrijeme počelo se pričati o priključenju EZ-u, koji je tada postajao sve relevantniji u europskoj ekonomskoj politici. Norveška premijerka Gro Harlem Brundtland bila je pristalica te ideje te je smatrala da će preko ekonomskih povlastica Norveška u EZ-u moći još više prosperirati.

Većina na referendumu nije htjela priključenje

Norveška se trebala priključiti EZ-u uz Veliku Britaniju, Irsku i Dansku. Ideja je došla iz Londona, gdje su se engleski političari već godinama borili da uđu u EZ. Veliku Britaniju sputavao je tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle, koji joj je dva puta zabranio ulazak, pa su 1972. godine Britanci rekli EZ-u da prihvati sve zemlje ili nijedna neće ući u organizaciju.

Velika Britanija uspjela je u svom naumu i ušla je u EZ već iduće godine, no Norveška je 25. rujna 1972. održala referendum po kojemu je 53.5% građana odbilo ovu ideju. Velik broj Norvežana smatrao je da će članstvo negativno utjecati na norveško ribolovstvo i poljoprivredu, a također su htjeli "zaštititi norvešku posebnost i stil života".

Zemlja je pokušala ući u tu organizaciju 1992. godine novim referendumom, no ni taj nije prošao. Prema norveškim podacima, javnost je danas još manje za ulazak u EU te 70% stanovništva podupire ostanak izvan Unije.