Foto: Index/Hina

ČESTO se povlači pitanje zašto je srpska politika, unatoč agresijama na druge države i općenito lažima, prilično uspješna. U zadnjih 30-tak godina srpska politika uspijeva debelo umanjiti krivnju svojih čelnika. Zašto? Zato što politiku očito vode bolje od nas. Evo, sada je šef diplomacije susjedne Srbije Ivica Dačić rekao da Hrvatska i Srbija nisu iste, ističući da je razlika u tome što Srbija u Drugom svjetskom ratu nije bila uz Hitlera i provodila holokaust.

Srbija je imala marionetsku državu kakva je bila i NDH

U pitanju je apsolutna i totalna laž. Srbija je imala marionetsku državu koja je imala konclogore i vrlo uspješno provodila holokaust, no Srbi su dovoljno pametni da cijelu tu nacističku tvorevinu ne veličaju, nego je guraju u povijesnu tamu, naglašavajući isključivo partizansku prošlost. Za to vrijeme u Hrvatskoj - gdje se u antifašistički pokret krenulo prije svih, gdje je prvi partizanski odred osnovan 22. lipnja 1941., gdje su desetine tisuća Hrvata odlazile u partizane i ginule na svim bojišnicama - tu se ruše partizanski spomenici, negira antifašistička prošlost i uzvisuje marionetska tvorevina Hitlera i Mussolinija, nacistički satelit zvan Nezavisna Država Hrvatska.

U jednoj od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata, Bici na Sutjesci, prema istraživanjima slovenskog povjesničara Viktora Kučana sudjelovalo je brojem samo 67 Beograđana, a Split i Šibenik dali su preko 1000 boraca. Među poginulima je bilo najviše Dalmatinaca, oko 3000, a samo Druga dalmatinska brigada imala je 800 poginulih. No dok se u Hrvatskoj takve stvari namjerno zaboravljaju (kada smo vidjeli naše državne dužnosnike i čelnike Splita ili Šibenika na obilježavanju Bitke na Sutjesci?), srpski propagandni stroj ide punom parom. Srbija je, istina, imala Užičku republiku, ali ona je bila uništena i partizanski pokret u Srbiji se bio oporavio tek nakon nekoliko godina.

Nedićeva Srbija

U međuvremenu, Srbijom je vladala satelitska njemačka država - Nedićeva Srbija. Prvo je 30. travnja 1941. godine (dakle, malo nakon formiranja NDH) u Srbiji formirana civilna kvislinška uprava poznata kao Komesarska vlada Milana Aćimovića. Nakon toga, 29. kolovoza 1941., formirana je i nova kvislinška Vlada narodnog spasa Milana Nedića. Oni preuzimaju dio žandarmerije, no zbog njene slabosti rade i na formiranju Srpske dobrovoljačke Komande. Ujesen 1941. oko Užica nastaje veliki slobodni teritorij, ali četnici tada mijenjaju stranu te napadaju partizane. Kako navodi Wikipedija, u oružanom slomu Užičke republike sudjeluju zajednički četnici Draže Mihajlovića, srpski dobrovoljci, žandari i četnici Koste Pećanca. Mnogi četnički odredi legalizirani su kao vladini, a Milan Nedić šalje novac, opremu, municiju, obuću i hranu, kako bi pomogao pokretu Draže Mihajlovića. Početkom 1942. u Srbiji se formiraju i nove paravojne jedinice koje rade za marionetsku vladu - Srpska državna straža te Srpska granična straža.

Marionetska Srbija imala je i diplomatske odnose s NDH, tako da je usred Beograda, blizu Nedićeve rezidencije, uredno bilo predstavništvo NDH, sa svim oznakama (grb i ostalo). Zanimljivo je da je jedini incident u tih nekoliko godina bila zgoda kada je iz poštanskog sandučića istrgnuta naslovnica časopisa s likom poglavnika Ante Pavelića! Nijemci su (pa čak i predstavnici NDH) u toj Srbiji, poglavito u Beogradu, bili vrlo sigurni, jer nije bilo gotovo nikakvih ilegalnih partizanskih aktivnosti.

Dok je cijela partizanska televizijska serija Otpisani šarena bajka, serijal Nepokoreni grad o Zagrebu rađen je temeljem stvarnih događaja, i to svaka epizoda. No dok Srbija svoj lažni antifašizam gura, kada smo na našoj televiziji zadnji put imali priliku gledati naš hrvatski, stvarni?

Koncentracijski logori u Srbiji

Nedićeva Srbija imala je i svoje koncentracijske logore, od kojih je najpoznatiji Koncentracijski logor Banjica. Osnovan je u srpnju 1941., a zatvoren je u rujnu 1944. Logor je imao dvije sekcije, u kojoj je jedna bila u nadležnosti Srpske policije, dok je drugi dio bio u nadležnosti Gestapoa.

Prema dostupnim podacima, Beograd je proglašen ''Judenfrei'' (područjem potpuno očišćenim od Židova) kolovoza 1942. dok je NDH ''Judenfrei'' proglašena travnja 1944. godine. Zanimljivo, otac NDH i otac Nedićeve Srbije je bio isti čovjek, SS general Edmund Veesenmayer, koji je nešto prije napada Sila osovine na Jugoslaviju dobio zadatak od Hitlera na ruševinama Kraljevine Jugoslavije stvoriti dvije nacističkoj Njemačkoj odane države.

Kao što znamo, Edmund Veesenmayer (nakon rata proglašen ratnim zločincem i osuđen na tamnicu) uspio je u oba slučaja. U Hrvatskoj je instalirao Antu Pavelića, rubnog političara kojeg su izmislili nakon što je Maček odbio sudjelovati u marionetskoj vlasti, dok su u Srbiji našli Nedića. NDH je tehnički imala nešto veću neovisnost, ako se ne računaju dijelovi pod Italijom, ali je zato s druge strane hrvatski partizanski pokret bio nemjerljivo veći od onog u Srbiji.

Srbija naglašava svoj skromni antifašizam, a Hrvatska?

Dok se Hrvatska gotovo pa srami svojih partizana, dok neki pokušavaju rehabilitirati njemačku satelitsku državu NDH, Srbija je uredno zabilježila svaki antifašistički otpor, pa je čak i akcije gdje su četnici pred kraj rata spašavali američke pilote (znajući da time sebi možda spašavaju glavu) proglasila antifašizmom.

Zato je u tome Srbija pametna. Ona skriva svoje prljavo rublje suradnje s nacistima. Uzdižu ono malo partizana što su imali. A Hrvatska, koja je toj borbi dala tisuće i tisuće najboljih sinova i kćeri, svoje antifašističke spomenike skriva, preorava petokrake i bježi od obilježavanja bitaka u kojima su hrvatski mladići i djevojke ginuli u borbi protiv nacifašizma. U onoj istoj borbi oko koje su jedinstveni Britanci, Amerikanci, Rusi i svi drugi. Sve države, ma koliko malen pokret otpora u Drugom svjetskom ratu imale, naglašavaju ga. Onih svojih nekoliko grupica antifašista čak i Njemačka. A Hrvatska gotovo da negira svoje sudjelovanje. Može li postojati gluplje ponašanje?

Svako glorificiranje te samozvane NDH, te zloporabe želje hrvatskog naroda za svojom državom, kao voda na mlin ide upravo Dačiću i sličnima! Zaboraviti svoj hrvatski antifašizam, a veličati nacističku satelitsku NDH pomaže upravo Srbiji i njenim političarima! I pomaže svima ostalima kojima se ne sviđa ideja samostalne, demokratske Hrvatske.

Uostalom, sam Franjo Tuđman je pišući preambulu Hrvatskoga ustava napisao: ''Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: (…) u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.).''

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr