NETKO mi je linkao šestominutni video na kojemu sad već novopečeni saborski zastupnik Marin Miletić prepričava kako mu se tijekom trominutne molitve pred neraspadnutim tijelom Padre Pija obratio upravo ovaj svetac s pitanjem zašto nosi uske majice. I to je zgranuti Marin toliko stvarno doživio da je nakon događaja odlučio nositi samo medium i large majice, koje više ne ističu njegov izvježbani torzo.

Video možete pogledati ovdje.

Malo ih je, al' ih ima

Bilo mi je to zabavno gledati, osobito s malo filozofskije strane, jer se tu može barem malo naslutiti kako nastaju religije i religijski pokreti koji se baziraju na objavi nekog nadnaravnog bića.

Meni inače nije prvi put da naiđem na ljude koji vele da su u ovoj ili onoj prilici ili neprilici čuli neki glas kako im se obraća i šalje im poruku koja im je promijenila život. Znam kako sam takvim ljudima u vrijeme mog osobnog vjerskog zanosa potajno i zavidio te koliko sam puta i tijekom svojih molitava želio da čujem neki glas, čisto kako bih bio siguran da me netko gore sluša.

Ali meni se nitko nije javljao – a mogu se kladiti da bi mi to priznalo i možda nekih 99,99% vjernika.

No, neki vele da su jasno čuli određenu poruku nakon koje im se promijenio život. I to temeljitije od Marinovog bacanja uskih majica u smeće.

Znam da će prva pomisao svakom skeptiku (a ja sam težak skeptik) biti da ovi ljudi jednostavno lažu. Meni dobro ide s prepoznavanjem lažova, umijem čitati govor tijela i moji učenici u srednjoj su me pomalo i mrzili zbog toga. O Marinu ne mogu dati konačan sud, no skloniji sam pretpostavci da ne laže. Štoviše, za neke od onih koji su mi pričali o sličnim iskustvima mogu staviti ruku u vatru da ne lažu – oni su stvarno uvjereni da su čuli glas i sasvim razgovijetnu poruku, koju im definitivno nije uputio netko od objektivno opažljivih ljudi.

Prije no što krenemo dalje, zamijetite samo tu finesu – ja ne kažem da oni govore istinu, nego samo velim da ne lažu, odnosno ne izmišljaju neku činjenicu da bi nas prevarili.

Drugo objašnjenje za ove događaje obično je da se radi o poremećenim osobama. Svi znamo za to da npr. šizofreničari čuju glasove. Doduše, ne znam jeste li se ikada bavili tom temom, ali ono što šizofreničari čuju nisu baš neke poruke, nego neartikulirani glasovi. Svejedno, čovjek može zamisliti da ljudi s određenim psihičkim problemima katkad čuju ono što drugi ne čuju.

Čudni psihološki fenomen

I tu mi je teško donijeti neki konačan sud. Marin Miletić je definitivno malo neuobičajene psihološke konstitucije, ima tu i neke emotivne nestabilnosti, koja njemu daje onu karizmu zbog koje su neki birači glasali za njega. Nekima od onih koji su mi pričali o svojim mističnim iskustvima definitivno jest bio dijagnosticiran psihološki poremećaj. Život i profesija su me naučili da takve prepoznam iz aviona. Ali sam susretao i one koji su mi iskreno govorili o tome da su čuli neki glas, a da niti ja niti psiholozi i psihijatri u tim ljudima nisu uočili nikakve znake "duševne" bolesti.

Ako mene pitate, definitivno se radi o psihološkom fenomenu. Zamijetite da praktički redovno nastaje tijekom dubokih promišljanja ili molitava ili posebnih emotivnih stanja (a vrlo često i tijekom spavanja). Najčešće su primatelji poruka tada usamljeni, premda ima i slučajeva (kao što je i ovaj Marinov) da su drugi bili prisutni, no oni sami nisu ništa neobičnoga čuli.

Ono što mogu definitivno reći jest da se nipošto ne radi o nečem nadnaravnom – o njemu bismo možda počeli razmišljati tek kad bismo imali objektivno opažljive pojave, ono, da tisuće ljudi jasno čuje poruku što dolazi niotkuda. To se, međutim, nikada ne događa.

Stoput viđeni obrazac

Kad pogledate povijest bilo koje objavljene religije, uvijek imate isti obrazac: netko je u nekoj prigodi nešto posebno čuo ili čak vidio, dobio onda poruku koju je protumačio kao izvorno božansku i to onda prenio drugim ljudima, koje je potom uspio uvjeriti u njezinu istinitost.

Ne moram ni tumačiti koliko mi se čini neozbiljnim da bi neko nadnaravno biće tako pokušalo iskomunicirati svoju poruku urbi et orbi. Otvoreno govoreći, svetac koji odabere baš Marina Miletića kako bi mu nešto bulaznio o majicama, nije baš pri najzdravijoj pameti. Iz samog videa možete vidjeti kako Marin i dalje voli spominjati da je visok i jak, nije ga baš Padre Pio uspio po tom pitanju obratiti. Da ne pričam kakve su sve poruke kroz povijest dobivali razni proroci i sveci, čovjeku padne na pamet da samo božanstvo ima ozbiljne psihičke probleme.

Glavni problem objavljene religije jest njezina nepodnošljiva subjektivnost – netko je, kaže, nešto čuo ("Dođe mi riječ Jahvina"), a nama sada ostaje da vjerujemo kako je on stvarno čuo ni manje ni više nego glas tvorca svemira. I to još nije kraj nevolja – kad se nakupi dovoljan broj onih koji su ipak povjerovali bez argumenata ("Blago onima koji vjeruju, a ne vide"), onda uskoro počinju nametati svoje vjerovanje nevjernicima, ako treba i ognjem i mačem.

A da stvari budu još gore – ima i onih koji su također nešto čuli, ali drugačije nego ovi, pa im nije progovorio Jahve, nego Allah. I onda počinju ratovati jedni protiv drugih, da se krvlju razriješi pitanje tko je dobro čuo, a tko je bio nagluh.

Mi kao vrsta možemo napredovati samo ako se bavimo objektivnom istinom, onom koju načelno može svatko provjeriti. U ovo vrijeme znanstvenog napretka nas nipošto ne bi trebalo zanimati što mrtvi svetac misli o uskim majicama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala