IDEJA o bezubim morskim psima možda zvuči primamljivo plivačima i surferima, no nova studija upozorava da bi zakiseljavanje oceana moglo ovim vrhunskim predatorima oduzeti njihovo ključno oružje za preživljavanje. Istraživači navode kako bi se morski psi u budućnosti mogli boriti s učinkovitim hranjenjem, što bi izravno utjecalo na stabilnost cjelokupnog morskog ekosustava, piše The Guardian.

Zubi kao ključni pokazatelj

Čeljusti morskih pasa poznate su po nekoliko redova zuba, pri čemu novi zubi brzo rastu kako bi zamijenili one izgubljene. Međutim, sve brže zakiseljavanje oceana oštećuje zube i moglo bi ubrzati njihov gubitak do te mjere da ih zamjena ne može pratiti.

Zakiseljavanje je posljedica brze apsorpcije ugljičnog dioksida, što pokreće kemijsku reakciju koja snižava pH vrijednost morske vode. Prema projekcijama, oceani bi do 2300. godine mogli postati znatno kiseliji, s padom pH vrijednosti s današnjih prosječnih 8,1 na 7,3. Takva promjena imat će "duboke implikacije za morske organizme", navodi se u studiji.

Eksperiment potvrdio zabrinjavajuće prognoze

Kako bi testirali učinke kiselije vode, znanstvenici su 60 prirodno odbačenih zuba crnovrhog grebenskog morskog psa, prikupljenih iz akvarija u Njemačkoj, stavili u dva spremnika s umjetnom morskom vodom. Jedan je spremnik imao pH vrijednost od 8,1, što odgovara trenutnom prosjeku, dok je drugi imao pH 7,3, simulirajući buduće uvjete.

Nakon osam tjedana, rezultati su bili jasni. Maximilian Baum, vodeći autor studije s Instituta za zoologiju Sveučilišta Heinrich Heine, izjavio je da su zubi u kiselijem spremniku pretrpjeli otprilike dvostruko veću štetu. Učinci su uključivali "povećanu koroziju korijena… i izmijenjenu nazubljenost", rekao je Baum.

Mogu li se morski psi prilagoditi?

Ovaj dentalni stres samo je jedan u nizu problema s kojima se morski psi suočavaju, uključujući i nedostatak plijena zbog prekomjernog izlova. Smanjenje emisija CO2 ključno je za ublažavanje zakiseljavanja oceana, koje, kako su pokazala ranija istraživanja, oštećuje i ljuske nalik zubima na koži morskih pasa.

Baum upozorava da bi čak i umjereni pad pH vrijednosti mogao utjecati na osjetljivije vrste. Ipak, postoji i doza optimizma. Baum vjeruje da bi se morski psi mogli prilagoditi ubrzavanjem stope zamjene zuba te poboljšanjem mehanizama za njihovo jačanje i popravak. S time se slaže i Lisa Whitenack, stručnjakinja za zube morskih pasa koja nije sudjelovala u istraživanju.

Ona sugerira da bi zamjena zuba mogla držati korak s gubicima, ali postavlja ključno pitanje za buduća istraživanja: "Bit će zanimljivo vidjeti hoće li oštećenje zuba, viđeno u studijama poput ove, rezultirati funkcionalnim učinkom na sposobnost zuba da obavlja svoj posao… [i mogu li] oštećeni zubi i dalje rezati ili probijati plijen."