NA OBALI Britanske Kolumbije snimljena je vučica u nevjerojatnom pothvatu: pomoću užeta izvukla je zamku za rakove iz oceana kako bi se domogla mamca. Riječ je o dosad neviđenom ponašanju koje bi moglo predstavljati prvu dokumentiranu upotrebu alata kod vukova, piše CNN.

Zamke je postavila autohtona zajednica Heiltsuk (Haíɫzaqv) u sklopu programa za upravljanje okolišem, čiji je cilj borba protiv invazivnog europskog zelenog raka koji uništava lokalne ekosustave. "Zamke su se počele pojavljivati oštećene, a tragovi su upućivali na medvjeda ili vuka", rekao je Kyle Artelle, docent na Državnom sveučilištu New York i suautor nove studije o ovom otkriću.

"To je imalo smisla za zamke u plitkoj vodi, kojima životinje mogu lako prići. Ali neke su bile u dubokoj vodi, nedostupne čak i za vrijeme najniže oseke. Pretpostavka je bila da to ne može biti medvjed ili vuk, jer oni ne rone. Pitanje je bilo - tko je onda odgovoran?"

Kako bi riješili misterij, istraživači su postavili kamere aktivirane pokretom, očekujući da će snimiti vidru ili tuljana. Umjesto toga, kamera je zabilježila vučicu kako pliva prema obali s plutačom u ustima. Nakon što ju je ispustila na pijesak, zgrabila je uže pričvršćeno za plutaču i vukla ga sve dok se zamka nije pojavila iz vode. Nastavila je vući zamku do plićaka, gdje je razbila spremnik s mamcem - komadom haringe.

"Bili smo zapanjeni. To, u najmanju ruku, nismo očekivali", rekao je Artelle. "Ljudi koji imaju sreće provoditi vrijeme s vukovima znaju da su iznimno pametni, pa sama činjenica da su sposobni za inteligentne stvari nije iznenađujuća. Ali ovakvo ponašanje dosad nije viđeno."

Fokusirana akcija, a ne igra

Istraživači još ne znaju koliko je vukova naučilo ovo ponašanje, ali zabilježili su interakciju još jednog vuka sa zamkom, iako ta snimka nije potvrdila je li i on izvukao potpuno potopljeni spremnik.

Artelle vjeruje da su vukovi mogli otkriti zamke promatrajući ljude kako ih postavljaju s brodova ili su naišli na jednu u plićaku za vrijeme oseke, a zatim shvatili kako doći do onih u dubljoj vodi.

"Ono što je izvanredno jest da je vučica morala povezati niz koraka kako bi došla do mamca", rekao je Artelle. "To je slijed ponašanja koji je u konačnici dovodi do cilja. To je rješavanje problema, i to na način na koji bi to činili i ljudi. Učinili bismo potpuno istu stvar da pokušavamo dohvatiti tu zamku s obale."

Postupci vučice djeluju potpuno namjerno, unatoč tome što potopljena zamka nije bila vidljiva s obale, dodao je Artelle. "Ona ne vuče nasumično. Ne izgleda kao da se igra. Svatko tko ima psa zna kako izgleda igra. Ovo je vrlo fokusirano. Savršeno je učinkovita. Čak i gleda prema kraju užeta kao da iščekuje pojavu zamke."

Sposobnost vuka da razvije ovakvo ponašanje mogla bi biti povezana s uvjetima na teritoriju naroda Heiltsuk, jednom od rijetkih dijelova svijeta gdje se vukovi ne love intenzivno. "Pitanje koje se nameće jest: je li se ovo ponašanje moglo razviti ovdje zato što vukovi nisu toliko zaokupljeni time da moraju paziti iza leđa?", pita se Artelle.

Rasprava znanstvenika: Je li ovo zaista upotreba alata?

Otkako je Jane Goodall 1970-ih prvi put dokumentirala upotrebu alata kod čimpanzi, znanstvenici su zabilježili ovo sofisticirano ponašanje i kod drugih vrsta, uključujući dupine, slonove, ptice, pa čak i neke kukce. Nova studija otvara vrata mogućnosti da se i vukovi dodaju na taj rastući popis.

Artelle vjeruje da se postupak vučice može smatrati upotrebom alata, ali priznaje da je procjena subjektivna. "Neke definicije kažu da upotreba alata znači korištenje predmeta izvan vlastitog tijela za postizanje cilja, što ovo očito jest", rekao je. "Ali druge kažu da alat morate na neki način konstruirati. U ovom slučaju, ona nije vezala uže za zamku. Ono je već bilo tamo."

"Međutim, da je čovjek učinio isto što i vuk, nitko ne bi oklijevao to nazvati upotrebom alata", dodao je Artelle. "Ne bismo raspravljali: 'Ona nije stvorila zamku, pa to zapravo nije upotreba alata.' Ni ja nisam konstruirao ovaj laptop koji sada koristim; koristimo mnogo alata koje sami ne stvaramo."

Marc Bekoff, stručnjak za ponašanje životinja sa Sveučilišta Colorado, slaže se s Artelleovom procjenom. Istaknuo je da studija otvara vrata dodavanju novih životinja na popis korisnika alata. "Buduća istraživanja odgovorit će na pitanja uče li i drugi vukovi koristiti uže i postaje li ovo ponašanje kulturno preneseno unutar ove populacije", dodao je Bekoff, koji nije bio uključen u istraživanje.

S druge strane, Bradley Smith, viši predavač psihologije na Sveučilištu Central Queensland u Australiji, smatra da bi za pravu upotrebu alata objekt trebao biti orijentiran ili modificiran na neki način. "To nije tradicionalan ili napredan primjer upotrebe alata i, po mom mišljenju, vjerojatno se ne bi trebalo tako definirati", napisao je Smith. Ipak, dodao je da to ne umanjuje činjenicu da je potez vučice impresivan primjer rješavanja problema i višeg reda razmišljanja.