NEOBIČNE staklene kuglice razasute diljem australske pustinje svjedoče o drevnom udaru meteorita za koji znanstvenici dosad nisu znali. Prema novoj analizi koju je vodila geoznanstvenica Anna Musolino sa Sveučilišta Aix-Marseille, sićušne staklene sfere pronađene u Južnoj Australiji imaju jedinstven sastav, nastao taljenjem pri udaru, kakav nije pronađen nigdje drugdje u svijetu, piše Science Alert.

Istraživači kažu da su ovi novoproglašeni minerali, nazvani ananguiti, nastali u divovskom udaru koji se dogodio prije otprilike 11 milijuna godina. Ono što cijelu priču čini posebno zanimljivom jest činjenica da geolozi još uvijek nisu pronašli nikakav trag kratera povezanog s ovim događajem - događajem koji je morao biti dovoljno snažan da ostavi mineralne tragove koji su se očuvali milijunima godina.

Vremenske kapsule iz duboke povijesti

"Ova su stakla jedinstvena za Australiju i zabilježila su drevni udarni događaj za koji nismo ni znali", ističe geokronolog i geokemičar Fred Jourdan sa Sveučilišta Curtin u Australiji. "Nastala su kada je asteroid udario u Zemlju, topeći površinsku stijenu i raspršujući krhotine tisućama kilometara. Ovi sićušni komadići stakla su poput malih vremenskih kapsula iz duboke povijesti našeg planeta."

"Ono što otkriće čini još intrigantnijim jest da, iako je udar morao biti ogroman, znanstvenici tek trebaju locirati krater", dodaje Jourdan.

Zagonetka stara pola stoljeća

Pustinje južne Australije doslovno su posute sićušnim staklenim kuglicama nastalim udarom, poznatim kao tektiti. One su dio golemog područja raspršenog materijala, poznatog kao Australazijsko raspršeno polje, koje je nastalo udarom divovskog meteorita za koji se vjeruje da je pogodio negdje u jugoistočnoj Aziji prije otprilike 788.000 godina.

Tektiti s tog područja pronađeni u Australiji nazivaju se australiti. Još 1969. godine znanstvenici Dean Chapman i Leroy Scheiber iz NASA-e proveli su kemijsku analizu 530 australita. Među njima su pronašli osam primjeraka čiji se mineralni sastav nije podudarao s ostatkom uzorka.

Primijetili su tu neobičnost i pretpostavili da je tih osam kuglica možda nastalo u nekom drugom udaru, no nitko se time kasnije nije detaljnije bavio.

Potvrda drevnog udara

Musolino i njezini kolege odlučili su ponovno istražiti te neobične primjerke. Iako izvorni uzorci nisu bili dostupni, Chapman i Scheiber ostavili su detaljan kemijski opis koji je uključivao niži udio silicijevog dioksida, ali više razine željeza, magnezija i kalcija. Ti su uzorci također bili gušći, s većom magnetskom osjetljivošću i drugačijim omjerima elemenata u tragovima.

Koristeći taj profil, istraživači su pretražili zbirku australita u Južnoaustralskom muzeju i pronašli šest novih tektita koji su odgovarali opisu. Sastav ovih ananguita snažno je upućivao na to da su nastali udarom koji se dogodio na potpuno drugom dijelu Zemljine kore.

Kako bi to potvrdili, tim je proveo argonsko datiranje na dva od šest uzoraka. Rezultati su pokazali da su ananguiti stari 11 milijuna godina – znatno stariji od australita. To je bila konačna potvrda: ova šačica sićušnih staklenih kuglica nastala je u drugačijem, mnogo starijem udaru.

U potrazi za izgubljenim kraterom

Gdje se taj udar dogodio, međutim, i dalje je velika misterija. To nije iznenađujuće, s obzirom na to da čak ni izvorni krater Australazijskog raspršenog polja još uvijek nije pronađen i smatra se svojevrsnim "svetim gralom" u znanosti o udarnim kraterima.

Postoji nekoliko razloga zašto je krater ananguita mogao nestati, uključujući intenzivno trošenje i isušivanje središnje Australije koje je započelo prije otprilike 33 milijuna godina. Također je moguće da je zamijenjen za vulkansku formaciju u regijama poput Papue Nove Gvineje.

"Geokemijske i petrografske sustavne razlike između zapadnih i istočnih ananguita, koje još treba potvrditi dodatnim uzorcima, mogu pomoći u određivanju lokacije udara", pišu istraživači u svom radu. "Međutim, moguće je i da je krater bio zakopan tijekom proteklih 11 milijuna godina."

Nalazi su objavljeni u časopisu Earth & Planetary Science Letters.