MALIK Mutalijev šeće kraj napuštenog lunaparka u studenome Bajkonuru, tajanstvenom gradu u negostoljubivoj kazahstanskoj stepi gdje je sovjetski svemirski program dosegao slavu.

"Naš je grad svašta proživio; perestrojku, pad Sovjetskog Saveza, redukcije struje. Svemu smo tome svjedočili", kazao je 67-godišnji bivši glavni arhitekt Bajkonura.

Ovo naselje na dalekom sjeveru Kazahstana promijenilo je nekoliko naziva - poput Lokacije broj 10 i Lenjinska - prije nego što je dobio postojeće. 

S tridesetak kilometara udaljenog kozmodroma u svemir je lansiran prvi satelit Sputnik 1957. godine, a u orbitu je poslan i prvi čovjek - Jurij Gagarin, a kasnije i prva žena Valentina Terješkova.

Tri desetljeća nakon pada SSSR-a, u Bajkonuru se i dalje nalazi ključna ustanova namijenjena putovanjima na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) . 

"Sve su to dostignuća generacija ljudi koje su uložile mnogo truda", kazao je Mutalijev osvrćući se na grad u čijoj je izgradnji sudjelovao.

Taj trud počeo je 1955., kad su sovjeti na obalama rijeke Sir Darje osnovali naselje za radnike koji su gradili kozmodrom. To je područje kasnije prošireno i za smještaj sviju koji su sudjelovali u svemirskim projektima i njihovih obitelji.

"Sjećam se vremena kad je ovdje živjela elita. Bilo je mnogo obrazovanih", kazala je Oksana Slivina, učiteljica koja se u Bajkonur doselila kad joj je vojska poslala oca ondje na službu. Dugo je grad bio zatvoren za posjetitelje. Čak je i danas potrebno pokazati propusnicu pri ulasku. 

Zbog svoje geografske izoliranosti i velike udaljenosti od drugih gradova, Bajkonur se nalazi na lokaciji idealnoj za testiranje raketa. Ljeti su temperature ekstremno visoke, a zimi padaju duboko ispod ništice, no nebo je obično vedro, što je pogodno za lansiranja.

Mnogi odlaze

Nakon pada Sovjetskog Saveza 1991., Bajkonur je pripao Kazahstanu. Ne znajući što im budućnost donosi, njegovi su dotadašnji stanovnici masovno napuštali svoje domove.

Danas je Bajkonur u ruskom zakupu, a ugovor ističe 2050. U gradu se govori i ruskim i kazaškim jezikom, a koriste se i valute obiju zemalja.

"Naš je cilj bio spriječiti da grad propadne te ga očuvati za budućnost. Mislim da smo u tome uspjeli", kazao je Mutalijev.

Njegove ulice nose imena junaka sovjetskog istraživanja svemira. Zgrade su ukrašene muralima svemirske tematike, a ulice krase spomenici raketama, inženjerima, i naravno Gagarinu, ruskom narodnom heroju. Grad, koji je naizgled stao u vremenu, dobro je očuvana relikvija sovjetske arhitekture i urbanističkog planiranja. Broji oko 76 tisuća stanovnika.

Mlađe generacije ipak svoju budućnost vide negdje drugdje. "Mnogi napuštaju grad. Obično roditelji u njemu ostaju jer su plaće dobre, a djeca odlaze u Rusiju ili drugamo", kazao je maturant Georgij Ilin.

Ovaj 21-godišnjak kazao je da "ovdje nema gdje studirati" i da to namjerava učiniti u nekom drugom gradu. Mutalijev se slaže s time da mladi ljudi ovdje nemaju perspektivu.

Kazao je da je grad "zaspao" i nada da će ga probuditi to što ruski svemirski program ponovo nudi turističke letove u svemir. Učiteljica Slivina rekla je da bi bilo šteta ne iskoristiti jedinstveni položaj Bajkonura za privlačenje posjetitelja.

"Naravno da u grad treba uložiti puno novca kako ne bi propao i kako bismo posjetiteljima mogli ponuditi više od lansirnih rampi", kazala je. No 57-godišnja učiteljica tvrdi da će zauvijek ostati vjerna gradu koji je dugo predstavljao zemaljska vrata u svemir.

"Blizak mi je srcu. Ovdje sam provela gotovo polovinu života. Voljet ću ga bez obzira na sve."