GLEDANJE sportskih natjecanja povećava doživljaj blagostanja, aktivira krugove u mozgu zadužene za nagrađivanje te čak dugoročno povećava gustoću sive tvari u tim dijelovima mozga, pokazalo je novo, multimetodološko istraživanje.

Gledanje sportova nadilazi zabavu

Mnogim ljudima sport je izvor uzbuđenja, užitka i opuštanja, a gledanje sportova, osobito na velikim skupovima, nadilazi puku zabavu jer potiče osjećaj zajedništva i pripadnosti. Taj osjećaj ne čini samo da se gledatelji osjećaju dobro, nego je također koristan društvu budući da poboljšava zdravlje, povećava produktivnost i smanjuje kriminal. Stoga je važan u kreiranju politika.

Višemetodološki pristup

No autori novog istraživanja, objavljenog u časopisu Sport Menagement Review, ističu da dosad provedene studije nude tek ograničene uvide u temu odnosa između gledanja sporta i blagostanja, iako su pozitivni učinci sporta odavno poznati.

Voditelj studije Shintaro Sato s Fakulteta sportskih znanosti Sveučilišta Waseda u Japanu objasnio je da je “značajan izazov u istraživanju blagostanja subjektivna priroda metoda mjerenja, što može dovesti do pristranih zaključaka“.

„Stoga su se naše studije usredotočile i na subjektivne i na objektivne mjere blagostanja”, istaknuo je Sato.

Kako bi nadišli ovaj problem, japanski su znanstvenici proveli tri studije s trima različitim metodama.

U njima su kombinirali analizu sekundarnih podataka, samoizvještaje sudionika i mjere snimanja neuralnih mreža u mozgu.

Doživljaj blagostanja povezan je s redovitim gledanjem sportova

U prvoj studiji znanstvenici su analizirali opsežne, javno dostupne podatke o utjecaju gledanja sportova na 20.000 stanovnika Japana. Rezultati su potvrdili uvriježeni obrazac u kojem je povećan doživljaj blagostanja povezan s redovitim gledanjem sporta.

Međutim, to istraživanje bilo je ograničeno nemogućnošću pružanja dubljih uvida u odnos između gledanja sportova i doživljaja blagostanja.

Popularniji sportovi imaju veći učinak

U drugoj studiji, internetskoj anketi koja je imala za cilj istražiti varira li veza između gledanja sporta i dobrobiti ovisno o vrsti sporta, sudjelovalo je 208 sudionika. Oni su bili izloženi raznim sportskim videozapisima, a znanstvenici su procjenjivali njihov osjećaj sreće prije i nakon gledanja.

Rezultati su pokazali da su široko prihvaćeni sportovi, poput baseballa ili nogometa, imali značajniji utjecaj na povećanje doživljaja blagostanja nego manje popularni sportovi kao što je golf.

Objektivna potvrda zadovoljstva

U trećoj studiji autori su primijenili najrevolucionarniji pristup. U njoj su koristili tehnike snimanja mozga kako bi istražili promjene u moždanim aktivnostima 14 sudionika tijekom i nakon gledanja sporta.

Rezultati su pokazali da je gledanje sporta pokrenulo aktivaciju u živčanim krugovima u mozgu zaduženim za nagrađivanje. Aktivacija tih krugova jasna je potvrda da je osjećaj sreće, odnosno zadovoljstva stvaran, a ne samo subjektivan doživljaj.

Povećanje volumena sive tvari u mozgu

Posebno zanimljivo u tom dijelu studije bilo je to što je ona pokazala da su pojedinci koji su izjavili da češće gledaju sportska natjecanja imali veći volumen sive tvari u regijama povezanim s krugovima nagrađivanja, što sugerira da redovito gledanje sporta može postupno izazvati promjene u strukturama mozga.

“Utvrdili smo da gledanje sporta pozitivno utječe i na subjektivne i na objektivne mjere blagostanja. Induciranje strukturnih promjena u sustavu nagrađivanja u mozgu tijekom vremena rezultira dugoročnim koristima za pojedince... Za one koji žele poboljšati svoje opće blagostanje redovito gledanje sportova, posebno onih popularnih kao što su baseball ili nogomet, može poslužiti kao učinkovit lijek”, komentirao je prof. Sato.

Rezultati bi trebali informirati politike

Nova studija ima duboke implikacije i predstavlja značajan teoretski doprinos literaturi o sportskom menadžmentu. Naime, dok je dosadašnja literatura bila primarno usmjerena na istraživanja među ljubiteljima sportova, nova je uzela u obzir širu, opću populaciju, uključujući i sudionike koji inače nisu redovni gledatelji sportskih natjecanja.

Autori smatraju da njihovo istraživanje stoga može značajno doprinijeti praksi upravljanja sportovima i oblikovanju javnozdravstvenih politika.