HRVATSKA bi kroz desetak dana trebala uvesti svoju aplikaciju za praćenje kontakata zaraženih koronavirusom.

Taj način borbe protiv koronavirusa dosad se nije pokazao vrlo efikasnim. Štoviše, na površinu su isplivali određeni problemi, što tehnološki, što društveni. 

Francuska i Australija nisu profitirale od aplikacije za praćenje kontakata

Kad je Francuska pokrenula aplikaciju za praćenje kontakata zaraženih koronavirusom, izgledalo je da će pronaći izlaz iz pandemije. Aplikaciju StopCovid u vrlo kratkom vremenu skinulo je dva milijuna ljudi, a ministar digitalnih poslova Cedric O rekao je da je aplikacija odmah "pomogla u sprečavanju širenja zaraze, bolesti, pa samim time i smrti".

No entuzijazam je kod vladajućih brzo splasnuo jer se uskoro otkrilo da je aplikacija u prva tri tjedna upozorila svega 14 ljudi da postoji mogućnost da su bili izloženi virusu. 

"Ovo nije kraj priče", rekao je O u svoju obranu te dodao:

"Nastavljamo unaprjeđivati aplikaciju." 

U međuvremenu, u Australiji je situacija još gora. Državna aplikacija Covidsafe pokrenuta u travnju još je jače odjeknula nego ona u Francuskoj. Skinulo ju je šest milijuna ljudi od australske populacije koju čini 25 milijuna ljudi. No unatoč svemu imala je malen utjecaj na suzbijanje bolesti. 

U državi Victoria, aplikacija nije uspjela identificirati nijedan kontakt koji otprije nije ručno identificiran, piše Gizmodo. 

No iako ništa od ovoga ne zvuči sjajno, nedostatak javljanja aplikacije o mogućoj izloženosti virusu ne mora nužno biti znak neuspjeha sam po sebi, piše MIT Technology Review. 

Kritike dolaze i zbog prevelikog hypea oko svega

Dio kritika možda dolazi i zbog prevelikog hypea koji se stvorio oko aplikacija za praćenje kontakata. Rani fokus na takve aplikacije bio je razumljiv; cjepivo je još uvijek mjesecima daleko, pod pretpostavkom da se uopće i pronađe ono koje će biti učinkovito. Aplikacije su tu uskočile kao svojevrsna privremena zamjena iako su stručnjaci neumorno upozoravali da su one tek jedan od alata u borbi protiv virusa. 

I na matematičkoj razini, također, mogla se očekivati niska notifikacija, smatra Jon Crowcroft, profesor komunikacijskih sustava na Sveučilištu u Cambridgeu. U situaciji kada imamo malen broj slučajeva covida-19 ljudi se okreću fizičkoj distanci, a gustoća korisnika aplikacija nije visoka. Očekivano je da nećemo vidjeti mnogo notifikacija, dodaje Crowcroft. 

"To je jednostavna matematika za brojeve notifikacija: ako 1% ljudi ima covid-19 i svi su testirani, a samo 1% ljudi pokreće aplikaciju, imate 1 od 10.000 šansi da će testirana i virusu izložena osoba imati aplikaciju, tako da će stopa notifikacija biti 10.000 puta niža od stope slučaja", objašnjava Crowcroft. (Na primjer, u razdoblju u kojem je Victoria izdala 21 notifikaciju, država je registrirala samo 350 slučajeva covid-19.)

Međutim, da ste i među onima najoptimističnijima, jasno je da postoji razdor između onoga što je bilo obećano i onoga što ove aplikacije zaista nude. Što je pošlo po krivu? 

Tehnički neizvedivo

Prvo, vrijedi pogledati sličnosti između dvije aplikacije. I Francuska i Australija odustale su od modela koje su predložili Google i Apple, gdje se podaci spremaju na uređaj korisnika kako bi se zajamčila sigurnost, u korist centraliziranog pristupa, gdje se informacije šalju na vanjske servere. To je problematično jer su Google i Apple ograničili koliko Bluetooth skeniranja centralizirane aplikacije mogu izvršavati u pozadinskim procesima na uređaju. 

Michael Veale, predavač digitalne politike na Sveučilištu College u Londonu, sažeo je ovaj problem u nekoliko rečenica.

"Aplikacije ne otkrivaju mnoge telefone jer pozadinski Bluetooth ne radi. To je zato što ne koriste decentralizirani pristup."

Ova situacija stvorila je niz drugih tehničkih poteškoća. Australska aplikacija djeluje samo 25% vremena na nekim uređajima, posebno iPhoneima. To je zato što Bluetooth "stisak ruke" potreban za registraciju blizine dvaju telefona ne radi ako je zaslon telefona zaključan. Upravo je to bio problem zbog kojeg je Ujedinjeno Kraljevstvo prošlog mjeseca odustalo od inicijalne aplikacije (nije jasno kada će pokrenuti zamjenu).

"To efektivno znači da aplikacija za praćenje kontakata radi bez korištenja njihovog sustava. Korisnik mora hodati naokolo poput igrača Pokemon Goa, s otvorenim telefonom, otvorenom aplikacijom i ne koristiti svoj telefon ni za što drugo", kaže jedan istraživač koji nije izravno uključen u razvoj ni za jednu aplikaciju, a koji je želio ostati anoniman.

Previše konzervativno

Sve se to moglo pogoršati primjenom pretjerano konzervativnog pristupa kako bi se izbjegao rizik od "pretjeranog obavještavanja" korisnika, kaže Crowcroft.

Zabrinutost zbog toga što bi preosjetljive notifikacije mogle stvoriti paniku, znači da aplikacije u obzir uzimaju samo ljude za koje je velika vjerojatnost da su bili u bliskom međusobnom kontaktu duži vremenski period - a ne samo ljude s kojima ste se na nekoliko sekundi mimoišli u trgovini.

"Puno se trudilo izbjeći mnoštvo lažnih pozitivnih obavijesti u nekim aplikacijama. To ih može učiniti superkonzervativnim", kaže on.

Osim toga, i australska i francuska aplikacija bile su pogođene bugovima i problemima u performansama.

Korisnici su se žalili kako francuska aplikacija troši bateriju njihovog telefona - što je možda razlog što su je stotine tisuća ljudi ubrzo deinstalirale.

"Ovo je glavni rizik za programere: napravite jednu pogrešku i obrišete nečiju bateriju", kaže Andrew Eland, koji je do nedavno radio kao inženjerski direktor u Googleu, a potom u DeepMind Healthu.

Neki korisnici kažu da se aplikacija StopCovid redovito ruši i da je treba ponovno aktivirati svaki put kada ponovno uključite telefon.

Što smo dosad naučili korištenjem aplikacija za praćenje kontakata?

Pa, kakve su onda lekcije? pita se autor članka u MIT Technology Reviewu.

Bluetooth je vrlo složena tehnologija, ali je gotovo nemoguće izgraditi aplikaciju za praćenje kontakata bez korištenja Appleovog i Googleovog sustava. Dakle, zbog brže izgradnje aplikacije možda je najbolje da vlade ne usvoje centralizirani sustav ili nešto treće što stvara tehničke poteškoće. 

Ako je to moguće, zemlje bi trebale razmotriti ponovnu upotrebu koda za aplikaciju druge zemlje u kojoj se aplikacija pokazala uspješnom. Primjerice, njemačka aplikacija Corona-Warn ima otvoren i svima dostupan kod, a tu aplikaciju je preuzelo više od 15 milijuna ljudi u državi s 83 milijuna stanovnika. Krenula je s radom 15. lipnja. 

Tajnost i držanje informacija za sebe izuzetno su slaba kombinacija kada je u pitanju izrada aplikacija za traženje kontakata. 

Na kraju, javnost mora imati na umu da su aplikacije za praćenje kontakata vjerojatno tek malen djelić u velikoj borbi protiv koronavirusa. Nikako ne čarobni odgovor na problem. 

"Ako želite znati najbolji način da potrošite vrijeme i novac na tehnologiju za praćenje koronavirusnih infekcija, vjerojatno bi bilo bolje usredotočiti se na to da ručno traženje kontakta učinite efikasnijim", zaključuje Eland.