NOJKO MARINOVIĆ, zapovjednik obrane Dubrovnika u spašavanju od agresije u Domovinskom ratu, preminuo je danas u 73. godini.

Prije nego što je imenovan zapovjednikom obrane Marinović je zapovijedao trebinjskom vojarnom, a potom i 472. brigadom Jugoslavenske narodne armije, s ukupno 5000 vojnika. U dogovoru s hrvatskom stranom Marinović je na toj strani ostao što dulje te je prikupljao informacije i dokumente o napadu na Dubrovnik i okolna mjesta. U Trebinju je u sklopu JNA zapovijedao od 1982. godine.

Desetak dana prije početka rata u Dubrovniku, 19. rujna 1991. prešao je u Zbor narodne garde, skupa s planovima JNA za napad na Dubrovnik. S ukupnim snagama od oko 700 slabo naoružanih vojnika, policajaca i pripadnika HOS-a uspostavio je obranu Grada.

U ratu je stao na minu, geler ga je pogodio u glavu

Za vrijeme jednog izviđanja 1992. teško je ranjen kad je na putu prema Rijeci dubrovačkoj stao na minu koja je eksplodirala. Nekoliko je ljudi ranjeno, a među njima i sam Marinović. Geler ga je pogodio u glavu pa je oporavak bio dugotrajan. Umirovljen je osam mjeseci kasnije, zbog gelera koji mu nije odstranjen.

Marinović se rodio u mjestu Bruška u općini Benkovac 26. rujna 1948., a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu. Školovao se na Vojnoj akademiji od 1967. do 1971., dok je vojnu službu obavljao na Lastovu i Korčuli i u Trebinju.

Godine 1995. odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom bana Jelačića, a u travnju 2003. svjedočio je o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.

Iza Marinovića su ostali supruga i dvoje djece.