Foto: FaH

Velikanka novinarstva, ružno bi je bilo ograničiti samo na hrvatsko novinarstvo, Jasna Babić, preminula je u zagrebačkoj bolnici za plućne bolesti Jordanovac. Imala je 60 godina.
Vijest je objavio njen dugogodišnji prijatelj, novinar Novog lista, Ladislav Tomičić, njen dugogodišnji prijatelj. Život prepun iskušenja, teških tema i još težeg okruženja davno su načeli njezino zdravlje. No, ne i duh.

Novinarstvo neodvojivo od života

Tko ju je poznavao znao je da su kod nje novinarstvo i život bili neodvojivi. A u novinarstvo je sve manje vjerovala, ne u novinarstvo kao ideju nego ono što se u Hrvatskoj prodaje pod novinarstvom. Nije mogla pristati da joj netko ograničava slobodu i zato je često mijenjala redakcije, gotovo da nema ni jednog značajnijeg tiskanog medija koje svojim tekstovima nije činila boljima – od Poleta i Danasa do Nacionala, Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista, Globusa, 24 sata... Neke od njih je i osnivala. I ni za jednog od njih ubrzo nije bilo mjesta.

“ Mnogi su ljudi mislili da nešto sa mnom nije u redu kad se ne mogu zadržati dugo ni u jednoj redakciji. A naprosto sam bila, reklo bi se – lasta”, rekla je ovog ljeta u intervju za Novinar, glasilo Hrvatskog novinarskog društva. Jasna Babić bila je dobitnica HND-ove nagrade "Otokar Keršovani" za životno djelo.

Lasta i jastreb

No, bila je više od laste. Bila je jastreb kada bi u daljini vidjela temu i nepogrešivo se na nju obarala. I pritom nije marila za svoju sigurnost niti za posljedice koje će objavljivanje najosjetljivijih tema imati po nju samu.

Pisala je i knjige. Najpoznatija je "Zagrebačka mafija" u kojoj je imenovala najveće igrače zagrebačkog podzemlja i njihove veze s politikom. Napisala je i "Urotu Blaškić", a posljednjih godina je sustavno istraživala inkvizicijske procese protiv vještica. I baš je dan uoči Noći vještica izabrala da ode pisati za neku nebesku redakciju.