DOK JE VALERIJA Kholkina sa suprugom i četverogodišnjom kćeri kupovala sladoled, prišao im je neznanac kojeg je zasmetao njihov razgovor na ukrajinskom jeziku. "Uči svoju kćer da govori poljski", rekao je prije nego što je fizički napao oba roditelja. Ovaj incident u Szczecinu nije izolirani slučaj, već odraz sve neprijateljskije atmosfere s kojom se Ukrajinci suočavaju u Poljskoj, značajan preokret u odnosu na 2022. godinu, kada su ih Poljaci dočekali raširenih ruku, piše The Guardian.

Od dobrodošlice do neprijateljstva

Val gostoprimstva koji je zapljusnuo Poljsku nakon ruske invazije na Ukrajinu, kada su stotine tisuća Poljaka nudile svoje domove i volontirale na granici, sada jenjava. Dok se rat približava četvrtoj godišnjici, istraživanja pokazuju sve negativniju percepciju Ukrajinaca, potaknutu političkim diskursom koji se oštro pomaknuo udesno.

U Poljskoj se, prema podacima UNHCR-a, nalazi oko milijun ukrajinskih izbjeglica. No, Valerija Kholkina nije jedna od njih; ona je u Poljskoj živjela više od desetljeća prije rata. "Sada sam više Poljakinja nego Ukrajinka… ali nikada nisam mislila da će mi netko držati lekcije o tome kako razgovarati sa svojom obitelji", izjavila je.

Nakon napada, koji je napadača stajao 14 mjeseci zatvora, Valerija pati od napadaja panike i rekla je kćeri da nikada ne govori ukrajinski u javnosti. Njezino iskustvo je ekstremno, ali uvrede zbog korištenja ukrajinskog jezika postale su uobičajene.

"Stvari su sada napetije", kaže Aliona, 39-godišnja poduzetnica. "Danas, kad izađemo, djeca šapuću: ‘Mama, hajde da sada govorimo poljski.’ Prije nije bilo tako." Iako je teško precizno izmjeriti broj verbalnih i fizičkih napada, ankete potvrđuju promjenu atmosfere.

Pad potpore i politički zaokret

Podrška prihvatu ukrajinskih izbjeglica pala je s 94% na početku invazije na današnjih 48%. Slično tome, potpora ulasku Ukrajine u EU smanjila se s 85% na samo 35%. "U društvu postoji stav da Ukrajincima više ništa ne dugujemo", objašnjava Piotr Buras iz Europskog vijeća za vanjske odnose u Varšavi. Do ove promjene doveo je splet nekoliko čimbenika.

Dezinformacije i viralni videozapisi potaknuli su nezadovoljstvo, a izbor desničarskog populista Karola Nawrockog za predsjednika u lipnju 2025. dodatno je zaoštrio retoriku. Ukrajince se sve češće prikazuje kao nezahvalne tražitelje beneficija, unatoč podacima koji pokazuju da značajno doprinose poljskom gospodarstvu.

Slični trendovi vidljivi su i drugdje u Europi. Njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da je s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim razgovarao o sve većem broju mladih Ukrajinaca koji dolaze u Njemačku umjesto da služe svojoj zemlji. U Poljskoj je predsjednik Nawrocki u kolovozu stavio veto na zakon o proširenju financijske potpore izbjeglicama, uvjetujući beneficije zaposlenjem.

Internetska mržnja

Oleksandr Pestrykov iz Ukrajinske kuće u Varšavi kaže da se antiukrajinsko raspoloženje prvo pojavilo na internetu 2023. godine, no sada se mržnja prelijeva u stvarni svijet. "Počevši od ljeta, imamo prilično velik broj ljudi koji nam prijavljuju napade, srećom zasad uglavnom verbalne", rekao je.

Komplicirana povijest između dviju zemalja također igra važnu ulogu. Masakr više od 100.000 Poljaka koji su između 1943. i 1945. počinili ukrajinski nacionalisti u regiji Volinija i dalje je bolna tema.

"Razina podrške Ukrajini 2022. bila je anomalija; sada se nekako vraćamo u normalu", smatra Buras, dodajući: "U većini zemalja biti antiukrajinski znači i biti proruski, ali ne u Poljskoj. Jer su naši odnosi s Ukrajinom opterećeni poviješću, nezadovoljstvima i neslaganjima."

Prekretnica se dogodila kada je viralna postala snimka s koncerta u Varšavi na kojoj se vijori crveno-crna ukrajinska nacionalistička zastava, što je u Poljskoj uvredljiv simbol. Incident je završio deportacijom 63 osobe, od kojih su 57 bili Ukrajinci.

Nisu sva iskustva negativna

Unatoč svemu, mnogi Ukrajinci u Poljskoj imaju i pozitivna iskustva, osobito u većim gradovima. Anastasiia Zhelezniak, 39-godišnja dječja psihologinja, preselila se u Varšavu 2023. sa svoje dvoje djece. Naučila je jezik, prekvalificirala se i nedavno otvorila vlastiti salon za masažu.

"Osobno, imala sam samo dobra iskustva u Poljskoj", kaže ona. Prisjeća se kako su učitelji i roditelji u školi njezine djece ponudili svu moguću pomoć. "Na jednom roditeljskom sastanku, svi su pitali kako mogu pomoći. Gotovo me to rasplakalo." Jedinu negativnost doživljava na internetu, zbog čega je jednostavno prestala pratiti društvene mreže.

Iako su mnogi njezini prijatelji napustili Poljsku zbog promijenjene atmosfere i rastućih troškova, Anastasiia se nada ovdje izgraditi budućnost. "Mislim da bi to bilo bolje za moju djecu i pružilo im više prilika nego povratak kući", zaključila je.