REUTERS je 7. prosinca objavio vijest o sastanku predstavnika ukrajinskog ministarstva obrane s američkim kolegama. Na sastanku, održanom 6. prosinca, potpisani su ugovori kojima će se ubrzati i produbiti američko-ukrajinska suradnja u proizvodnji oružja i streljiva.

Međutim, ono što je posebno zanimljivo je popis želja s kojim su Ukrajinci došli na sastanak. A on, između ostalog, sadrži višenamjenske borbene avione F/A-18 Hornet, PZO raketni sustav THAAD, borbene helikoptere AH-64 Apache, balističke projektile ATACMS dometa 300 kilometara i s razornom bojnom glavom, borbene bespilotne letjelice MQ-9B Sky Guardian, pa čak i transportne avione C-17 Globemaster i C-130 Super Hercules. I, naravno, transportne helikoptere UH-60 Black Hawk.

Na žalost Ukrajinaca, od svega navedenog (a na popisu ima i puno toga još) najvjerojatnije neće dobiti ništa. Ukrajina je dobila balističke projektile ATACMS, ali najstarije M39 Block I dometa 165 kilometara i s kasetnom bojnom glavom kojima ne može uništavati ciljeve kao što su mostovi.

Ukrajinci se ne mire sa surovom stvarnošću

Surova stvarnost s kojom se Ukrajinci još uvijek teško mire je da će zapadna pomoć uskoro presahnuti. Nije da će potpuno prestati, nego će se iz bujice pretvoriti u rječicu pa potom u potočić.
Da je Zelenski pravi političar s desetljećima iskustva, znao bi da obećanja političara u pravilu nemaju težinu. U slučaju Ukrajine zapadni političari su odveć lako obećavali, a neiskusni Zelenski je vjerovao.

Prije godinu dana europske vođe su se natjecale u davanju obećanja o naoružavanju Ukrajine tenkovima Leopard 2. Od 300 obećanih u Ukrajinu je došlo niti 100. Premijeri su obećavali prije nego što su pitali generale koliko mogu dati.

Najnoviji primjer je i pobjeda populističkog desničara Geerta Wildersa u Nizozemskoj. Jedna od posljedica mogla bi biti prekid (ili prolongiranje) programa naoružavanja ukrajinskog ratnog zrakoplovstva avionima F-16 Fighting Falcon jer je Nizozemska jedna od država (uz Norvešku, Dansku i Belgiju) iz koje bi trebali doći avioni, a Wilders se u predizbornoj kampanji zalagao za prestanak isporuka oružja Ukrajini. Ukrajina više neće dobivati ni vojnu pomoć iz Slovačke jer je tamo na vlast došao proruski nastrojen Robert Fico.

Daleko najopasnija prijetnja obustave pomoći za Ukrajinu dolazi iz Washingtona. Ukrajina je postala žrtva sve snažnijih obračuna republikanaca i demokrata u Kongresu. Republikanci su pitanje nastavka pomoći Ukrajini vezali uz jačanje mjera protiv ilegalne imigracije, naročito preko granice s Meksikom. Traže nastavak gradnje zida te pojačanje mjera protjerivanja svih imigranata koji uspiju ući u Sjedinjene Države.

Demokratima se tome opiru jer se nadaju da će im imigranti iz Latinske Amerike koji su postali američki građani, te njihovi potomci rođeni u SAD-u, biti velika izborna baza. Svako zaoštravanje odnosa prema imigraciji potencijalno smanjuje tu bazu.

Amerikanci imaju svoje probleme

S obzirom na to da na najnovijim anketama čak 59 posto Amerikanaca ilegalnu imigraciju smatra najvećim problemom, republikancima će to biti jedna od glavnih tema u predstojećoj predizbornoj kampanji za Kongres koji će se održati istovremeno s predsjedničkim izborima 5. studenoga 2024. Na njima će se birati svih 435 zastupnika u Zastupničkom domu i 34 od 100 u Senatu.

Dobra vijest za Ukrajinu je da je Bijela kuća, suočena s takvim stavom javnosti i nepopustljivošću republikanaca, najavila mogućnost pregovora oko nekih republikanskih zahtjeva. Ne baš dobra vijest je što će se ti pregovori vjerojatno protegnuti i nakon Nove godine.

Loša vijest za Ukrajinu je da iako Bijela kuća popusti republikancima oko imigracije, to neće automatski značiti da će pomoć Ukrajini krenuti kao i do sada. Republikanske vođe u Kongresu ističu da je Ukrajina dobila više od 111 milijardi dolara američke pomoći te da je nejasno kako je to potrošeno jer su rezultati vrlo slabi.

Izrael ispred Ukrajine

Kako bi progurao pomoć Ukrajini, predsjednik Biden je još 20. listopada od Kongresa zatražio odobravanje paketa pomoći sveukupno vrijednog 110 milijardi dolara. Od toga je za Ukrajinu bilo namijenjeno 61.4 milijarde, a za Izrael 14.3 milijarde. Zastupnički dom, u kojem većinu imaju republikanci, taj je jedinstveni prijedlog razdvojio te je 2. studenog, po hitnom postupku, odobrio 14.5 milijardi dolara pomoći Izraelu. O pomoći Ukrajini nije se raspravljalo.

U Senatu, u kojem većinu imaju demokrati, i dalje se raspravlja o jedinstvenom paketu pomoći od 110 milijardi. Glasanje o tom paketu republikanci su blokirali 6. prosinca. Da bi se Ukrajini odobrila pomoć, oba doma moraju se usuglasiti. To se, s obzirom na negativan stav republikanaca prema Ukrajini, čini malo vjerojatnim.

Zelenski napravio greške koje mogu biti fatalne

Zelenski je od početka napravio nekoliko grešaka koje će sada možda biti fatalne. Prva je što je vjerovao obećanjima političarima da će pomagati Ukrajinu koliko god bude trebalo. Još veća greška je zanemarivanje zapadne javnosti.

U slučaju Sjedinjenih Država Zelenski se isključivo bavio odnosom s predsjednikom Bidenom te je potpuno zanemario tamošnju javnost. Tako niti jednom nije posjetio neki od pogona Lockheed Martina ili General Dynamicsa u kojima se proizvodi oružje za Ukrajinu te radnicima zahvalio za doprinos ukrajinskoj obrani.

Nije se baš previše ni trudio zahvaliti Amerikancima na 111 milijardi pomoći. Umjesto toga stalno je imao nove zahtjeve. Najveća greška Zelenskog je što je pomoć koja Ukrajina dobiva shvatio kao obvezu Zapada, a ne kao njegovu dobru volju, te se tako prema njoj odnosi. Pritom rečenice tipa "Ako nas Rusija sve ubije, napast će NATO države, a onda ćete slati svoje sinove i kćeri" imaju kontraučinak.

Zelenski nije mogao puno toga učiniti oko stava republikanaca koji rat u Ukrajini vide i kao svojevrsnu kaznu Europi koja se onomad snažno protivila zahtjevima predsjednika Trumpa da povisi izdvajanja za obranu na minimalno 2 posto BDP-a. Tome se najoštrije protivila tadašnja kancelarka Angela Merkel, a taj se sukob održao sve do odlaska Trumpa.

Ruska agresija na Ukrajinu prisilila je europske države da i bez pritiska iz Washingtona počnu proces povećavanja izdvajanja za oružane snage, upravo ono što je Trump tražio. MAGA (od Make America Great Again) republikanci, predvođeni Trumpom, rusku agresiju na Ukrajinu vide kao ukrajinski i europski problem koji uopće ne ugrožava američke interese.

Dapače. Stoga se ne treba čuditi Trumpovim izjavama kako će, ako se vrati u Bijelu kuću, zaustaviti rat u Ukrajini za 24 sata. Pritom uopće ne treba sumnjati na čiju bi štetu išlo takvo rješenje.