IZ UDRUGE Franak upozorili su danas na temeljno neriješeno pitanje prava potrošača s konvertiranim kreditima s valutnom klauzulom CHF na pune iznose preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata, prije svega njih 35.000.

"To je pitanje na koje nismo dobili odgovor u prosincu 2022., a godinu dana nakon neuspješne sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda, to pitanje i dalje je neriješeno", priopćili su iz Udruge nakon konferencije za novinare njenih čelnika. 

Čelnici Udruge Franak upozorili su na neriješena pravna pitanja u sudskim postupcima koje su pokrenuli potrošači, njih ukupno 60.000 (konvertirani i nekonvertirani), protiv banaka koje su ugovarale nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kreditima sa valutnom klauzulom CHF. Upozoravaju da unatoč mnogobrojnim presudama Suda EU i hrvatskih sudova koje to pojašnjavaju nedvojbeno u korist potrošačkih prava to pitanje i dalje nije dokraja riješeno u Hrvatskoj. 

Naglašavaju da ako je zakonodavac konverzijom izmijenio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, to ne znači da je time automatski uspostavljena ravnoteža prava i obveza koja se mora ostvariti izuzimanjem ništetnih odredaba. 

Pristankom na konverziju potrošač se nije odrekao potraživanja 

Pristanak potrošača na konverziju/nagodbu ne znači da se time potrošač odrekao svojih potraživanja na temelju ništetnosti ugovornih odredaba koja je utvrđena nakon nje, jer to bi bilo tako samo ako bi se potrošač informirano svojih prava odrekao. Potrošači u Hrvatskoj svojih se prava nisu odrekli niti informirano, niti neinformirano, niti je to zakonom bilo uopće dopušteno, istaknuli su iz Udruge franak u priopćenju. 

 Navode kako nacionalni sud mora omogućiti povrat svih neosnovano stečenih koristi banke potrošaču, ako te koristi nisu vraćene konverzijom. Iako Sud EU nije nadležan za ugovore hrvatskih dužnika u "švicarcima", nacionalni sud obvezan je primijeniti pravo u duhu prava EU, pa tako i primijeniti sve presude Suda EU na pravne odnose nastale prije ulaska RH u Uniju.  I nakon provedene konverzije potrošač ima pravo utvrđivati ništetnost ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora, ističu u Udruzi pozivajući se na prethodne odluke Vrhovnog suda.

"Na sudovima se oko 80% kreće u korist potrošača"

Navode da osim utvrđenja ništetnosti za sve konvertirane kredite potrošači posljedično imaju pravo utvrđivati preplaćene iznose anuiteta. Presudom  Rev-1070/2019, Vrhovni sud je dodatno potvrdio da ništetne odredbe ne mogu naknadno postati valjanima ni na koji način. "Ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju kao kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom", naglašavaju iz Udruge.

Podsjećaju da se situacija na sudovima uglavnom oko 80 posto kreće u korist potrošača koji su konvertirali kredite, pa tako većina prvostupanjskih sudova koji su nastavili suđenje sude u korist potrošača s konverzijama.