NEGATIVNE kamate pojavljuju se na pojedinim europskim tržištima novca i državnih obveznica, no ne i hrvatskih obveznica, ističe se u najnovijoj analizi Hrvatske udruge banaka (HUB) te napominje da se za negativne kamatne stope na kredite u budućnosti moraju steći preduvjeti koji u slučaju Hrvatske zasad nisu u domeni realnoga.

U analizi HUB navodi podatke Eurostata o desetogodišnjim prinosima na državne obveznice u lokalnim valutama, prema kojima su u negativnim prinosima u rujnu ove godine uživale vlade Danske (-0,59 posto), Njemačke (-0,59 posto), Irske (-0,01 posto), Francuske (-0,28 posto), Latvije (-0,11 posto), Luksemburga (-0,50 posto), Nizozemske (-0,43 posto), Austrije (-0,30 posto), Slovenije (-0,16 posto), Slovačke (-0,34 posto), Finske (-0,30 posto) i Švedske (-0,23 posto). 

Negativne kamatne stope su očita realnost, ali treba primijetiti da je preduvjet za to da zemlja bude članica europodručja ili s njime vrlo usko povezana i razvijena zemlja, poput Danske i Švedske, ističe se u HUB Pregledu pod naslovom "Jesu li negativne kamatne stope realnost?".

Prinos na državnu obveznicu daleko od zone minusa

Hrvatska je u isto vrijeme zabilježila desetogodišnji prinos na državnu obveznicu od 0,49 posto. Za sada se, mjereno na ovaj način, nalazi daleko od zone minusa, zamjećuju iz HUB-a. 

Međutim, napominju u HUB-u, kada se kamatne stope na dugoročne državne obveznice nađu u negativnoj zoni, velika je vjerojatnost da će kamatne stope na kredite ostati u pozitivnoj zoni. Razlog su troškovi pretvaranja depozita u kredite, koji su mnogo veći od troškova pretakanja viškova novca velikih posrednika u potražnju za državnim obveznicama, ističu.

Prosječne kamatne stope na dugoročne kredite poduzećima u Švedskoj (1,22 posto) i Belgiji (1,43 posto) najniže su u EU. Druga interesantna kamatna stopa, na stambene kredite, prema zadnjim usporedivim podacima ECB-a za rujan, najniža je u Slovačkoj (1,04 posto) i Njemačkoj (1,24 posto).

Kamatna stopa na stambene kredite u Hrvatskoj po prvi put ispod 3 posto

Iako Hrvatska još nije uvela euro te nije razvijena članica EU, prosječne kamatne stope na obje vrste kredita u Hrvatskoj se kreću unutar intervala europodručja, kao da je Hrvatska već uvela euro, navode iz HUB-a. 

Naime, prosječne kamatne stope na stambene kredite u Hrvatskoj su po prvi put u povijesti pale ispod 3 posto, a tzv. uža efektivna kamatna stopa za stambene kredite prema metodologiji ECB-a u rujnu je iznosila 2,8 posto.

U analizi HUB-a zamjećuje se i da u EU postoje banke koje nude kredite uz negativne kamatne stope, no to su za sada iznimni slučajevi. Napominju da banke koje nude kredite s negativnim kamatnim stopama imaju druge, jeftinije izvore financiranja pored depozita ili imaju takvu strukturu klijenata da mogu "plaćati" negativne kamatne stope tj. tražiti od klijenata plaćanje za držanje depozita u banci. 

Najviše kamatne stope kod zemalja iz srednje i istočne Europe koje nemaju namjeru uvesti euro

U pravilu, riječ o rijetkim bankama koje posluju s klijentima s velikim viškovima gotovine - velikim korporacijama, financijskim posrednicima poput mirovinskih fondova, ili je riječ o bankama koje odabiru rizične strategije zaduživanja na tržištu novca gdje je novac jeftin radi financiranja dugoročnih plasmana, ocjenjuju.

I dok se negativne kamatne stope kod depozita stanovništva pojavljuju samo iznimno, tako da se prosjeci kreću oko nule ili malo iznad nje, kod depozita poduzeća, naročito kratkoročnih, negativne kamatne stope više nisu rijetkost, ističe se u analizi HUB-a. Tako sedam razvijenijih EU članica bilježi negativne kamatne stope na kratkoročne depozite poduzeća - Danska, Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska. 

S druge strane, najviše kamatne stope javljaju se kod zemalja iz srednje i istočne Europe koje nemaju namjeru uvesti euro - Poljska, Češka, Rumunjska - dok su u Mađarskoj kamate kao u Hrvatskoj.

Povrat na kapital u hrvatskim bankama kreće se oko 9 posto

"Hrvatska se s prosječnih 0,14 posto smješta među zemlje članice koje su blizu nule, kao da smo već uveli euro. Međutim, ovi izvori financiranja u Hrvatskoj ni izbliza nisu značajni kao depoziti stanovništva", navode iz HUB-a.

U analizi pojašnjavaju i da su kamatne stope na kredite pozitivne i kada su neke kamatne stope na izvore tj. depozite negativne zbog razlika između cijene novca na izlazu (aktivne kamatne stope) i ulazu (pasivne kamatne stope), što pak ovisi o nizu faktora kao što su operativni troškovi banaka, troškovi regulacije, troškovi rizika i dobit banaka. 

Povrat na kapital u hrvatskim bankama kreće se oko 9 posto i u međunarodnim se usporedbama pokazuje kao prosječan. Troškovna efikasnost hrvatskih banaka je solidna, pri čemu je omjer troškova i neto prihoda ispod 45 posto, što ostavlja regulatorne troškove i troškove rizika kao jedina logična objašnjenja razlike između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, ističu iz HUB-a.

No, stopa obvezne rezerve je 12 puta veća nego u europodručju, a visok trošak osiguranja depozita (0,32 posto) te niz drugih regulacija koje su uglavnom vezane uz valutne nerazmjere i deviznu likvidnost, moraju pronaći odraza u marži tj. razlici aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. "U našem slučaju, još važniji faktor su troškovi rizika koji zbog uglavnom dobro poznatih regulatornih, pravnih i političkih rizika sprječavaju brže zatvaranje 'škara' razlika u kamatnim stopama", navode.

Tri preduvjeta

Prema tome, negativne kamatne stope jesu realnost; pojavljuju se na tržištima novca i državnih obveznica, no ne i hrvatskih obveznica. I tamo gdje se pojavljuju, vjerojatnost da će prevladati negativna kamatna stopa na kredite nije velika, jer prvi je preduvjet da kamatne stope na izvore sredstava padnu u negativnu zonu, ocjenjuju u HUB-u.  

To se, kako kažu, događa iznimno, u nekim zemljama, i za neke klijente s velikim viškovima sredstava. Međutim, tamo gdje se dogodi takav trend na ulazni trošak sredstava nadograđuju se drugi troškovi koji kamatne stope na kredite u pravilu prevode u pozitivnu zonu.

Stoga se za pojavu negativnih kamatnih stopa na kredite u budućnosti moraju steći tri preduvjeta koja, u slučaju Hrvatske, za sada nisu u domeni realnoga. Prvo, monetarna ekspanzija ECB-a trebala bi se pojačati, tako da referentne stope padnu još dublje u negativnu zonu. Drugo, rizik hrvatske države trebao bi se smanjiti tako da obveznički prinosi padnu u negativnu zonu, i treće, nakon ulaska u europodručje ne bi bilo dovoljno da se otklone naši specifični regulatorni troškovi, već bi i troškovi rizika trebali pasti na razine koje bi bile usporedive s najrazvijenijim zemljama članicama, a to za sada nije realan scenarij, zaključuju u HUB-u.