NAJISTAKNUTIJI sin pokojnog libijskog čelnika Moamera Gadafija, Saif al-Islam Gadafi, ubijen je vatrenim oružjem u Libiji, objavio je ured libijskog državnog odvjetnika i dodao da se radi na identifikaciji osumnjičenika i poduzimanju koraka potrebnih za pokretanje kaznenog postupka.

Njegov odvjetnik izjavio je za agenciju AFP da je atentat u njegovom domu u gradu Zintanu izvršila "četveročlana komandoska jedinica", iako nije jasno tko stoji iza napada. S druge strane, njegova sestra je za libijsku televiziju izjavila da je preminuo u blizini granice s Alžirom.

Premda je Saif al-Islam dobro poznat u sjevernoafričkoj zemlji, a naročito po svojoj ulozi u oblikovanju politika prije 2011., proteklih se godina povukao iz javnog života. Libijski sud ga je 2015. u odsustvu osudio na smrtnu kaznu zbog gušenja prosvjeda tijekom revolucije 2011. u kojoj je svrgnut njegov otac. Oslobođen je 2017. nakon amnestije.

Saif al-Islam se 2021. kandidirao na predsjedničkim izborima koji su se trebali održati u prosincu, no na koncu su propali.

10 godina u zatvoru

Očekivalo se da će biti nasljednik svog oca, no potom je proveo 10 godina u zatvoru i anonimnosti prije nego što je njegova kandidatura doprinijela urušavanju predsjedničkih izbora. Premda službeno nije bio ni na kakvom položaju, nekoć ga se smatralo najmoćnijom ličnosti u naftom bogatoj sjevernoafričkoj zemlji nakon njegovog autokratskog oca koji je vladao preko četiri desetljeća.

Saif al-Islam je oblikovao politike i sudjelovao u istaknutim i osjetljivim diplomatskim misijama. Predvodio je pregovore o libijskom napuštanju oružja za masovno uništenje i odšteti za obitelji ubijenih u eksploziji bombe na letu Pan Am Flight 103 nad Škotskom 1988.

Nastojao je Libiju osloboditi statusa odmetničke države te komunicirao sa zapadom i predstavljao se kao reformator, tražeći ustav i poštivanje ljudskih prava. Obrazovao se na Londonskoj školi ekonomije (LSE) te tečno govorio engleski, a mnoge vlade su ga jednom smatrale prihvatljivim licem Libije.

"Ovdje smo u Libiji, umiremo ovdje u Libiji"

No, kada je izbila pobuna protiv dugotrajne Gadafijeve vlasti 2011., Saif al-Islam je odmah odlučio podržati obitelj te postao arhitekt brutalnog gušenja prosvjeda, čije je sudionike nazivao štakorima.

Razgovarajući s Reutersom u vrijeme pobune, kazao je: "Ovdje smo u Libiji, umiremo ovdje u Libiji". Upozorio je da će poteći rijeke krvi te da će se vlada boriti do zadnjeg čovjeka i metka.

"Cijela Libija će biti uništena. Trebat će nam 40 godina da postignemo sporazum o tome kako upravljati zemljom jer danas svi žele biti predsjednik ili emir i svatko će htjeti upravljati zemljom", upozoravao je u televizijskom prijenosu.

Nakon što su pobunjenici zauzeli glavni grad Tripoli, Saif al-Islam je pokušao pobjeći u susjedni Niger odjeven u beduina. Zarobila ga je milicija Brigade Abu Bakr Sadik na pustinjskoj cesti te ga zrakoplovom prevezla u zapadni grad Zintan oko mjesec dana nakon što su pobunjenici pronašli i brzo ubili njegovog oca.

"Ostajem ovdje. Ustrijelit će me iste sekunde čim odem tamo", rekao je, prema audiosnimci koja je nastala kada su se stotine ljudi okupile oko starog transportnog zrakoplova libijskog ratnog zrakoplovstva. Pobunjenicima ga je predao libijski nomad.

2015. osuđen na smrt

Idućih šest godina je proveo pritvoren u Zintanu, u bitno gorim uvjetima u usporedbi sa svojim ranijim životom kada je držao tigrove kao kućne ljubimce, bavio se sokolarstvom i družio s britanskim visokim društvom tijekom posjeta Londonu.

Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch se sastala s njim u Zintanu. Hanan Salah, čelnica organizacije u Libiji, za Reuters je tada kazala da nije tvrdio da se s njime loše postupa. "Iskazali smo zabrinutost jer se Gadafija držalo u samici većinu vremena, a možda i sve vrijeme koje je proveo u pritvoru", rekla je.

Saif al-Islamu je nedostajao zub te je kazao da je izoliran od svijeta i da nije imao posjetitelje. Međutim, omogućen mu je pristup satelitskoj televiziji i nekim knjigama, dodala je.

Sud u Tripoliju ga je 2015. osudio na smrt streljanjem zbog ratnih zločina. ICC u Hagu ga je također tražio zbog ratnih zločina te je izdao nalog za njegovim uhićenjem zbog "ubojstva i progona".

Nakon što ga je milicija pustila 2017. prema zakonu o pomilovanju nekoliko godina je proveo u Zintanu kako bi izbjegao atentat. Od 2016. je smio kontaktirati ljude unutar i izvan Libije, kazao je Mustafa Feturi, libijski analitičar koji poznaje njemu bliske ljude.

"Morate se malo poigrati s njihovim umovima"

Saif al-Islam je gotovo svakoga tjedna primao posjetitelje s kojima je raspravljao o politici i stanju u zemlji. Nekada je primao poklone i knjige. Noseći tradicionalnu libijsku odjeću i turban, 2021. se pojavio u južnom gradu Sabi kako bi se kandidirao na predsjedničkim izborima. Očekivalo se da će pokušati iskoristiti nostalgiju za relativnom stabilnošću prije ustanka 2011., koji je podržao NATO, nakon kojeg je došlo do višegodišnjeg kaosa i nasilja.

Međutim, njegova kandidatura je bila kontroverzna te su joj se usprotivili mnogi koji su bili ugnjetavani tijekom vlasti njegovog oca. Snažne oružane skupine proizašle iz pobunjeničkih skupina 2011. su je odmah odbacile. Dok se izborni proces nastavljao krajem 2021. bez stvarnog konsenzusa o pravilima, Saif al-Islamova kandidatura postala je jedna od glavnih spornih točaka.

Diskvalificiran je zbog svoje osude iz 2015., no kada se pokušao žaliti na tu odluku, borci oružanih skupina su blokirali sud. Naknadni sporovi su doprinijeli urušavanju izbornog procesa i povratku Libije na političku mrtvu točku.

U intervjuu za časopis New York Times Magazine 2021., Saif al-Islam je govorio o svojoj političkoj strategiji. "Bio sam udaljen od libijskog naroda 10 godina", kazao je. "Morate se vratiti polako, polako. Poput striptiza. Morate se malo poigrati s njihovim umovima".

Ljetovao u Dubrovniku

Podsjetimo, Saif al-Islam Gadafi je svojedobno ljetovao u Dubrovniku diskretno i s velikim osiguranjem. 2009. godine je njegova jahta Blue Bay (registrirana na Sv. Vincentu) uplovila u zatvoreni dio gruške luke.

Ime jahte bilo je prekriveno kako bi se što manje isticalo i privlačilo pažnju. Na vezu su ih dočekali pripadnici osiguranja i hrvatska policija koja im je pružila pratnju sve do aerodroma - vjerojatno za transfer dalje ili za diskretan odlazak.