NJEMAČKA policija je u jednom bunkeru njemačke vojske otkrila serverski centar Darkneta. Preko tih računala su prodavani droga i oružje, a tu su se nalazile i stranice s dječjom pornografijom, piše Deutsche Welle.

Kada su pripadnici njemačke specijalne policije GSG 9 uspjeli probiti elektroničke sigurnosne sisteme i otvoriti blindirana metalna vrata bunkera na uzvisini iznad gradića Traben-Trarbacha na zapadu Njemačke, u unutrašnjosti ih je čekalo nemalo iznenađenje: na jednom nadzemnom i četiri podzemna kata nekadašnjeg bunkera njemačke vojske Bundeswehra je bilo smješteno oko 2.000 međusobno povezanih kompjutora. Radi se o najvećem serverskom sjedištu Darkneta do sada otkrivenom u Njemačkoj. Bio je to takozvani "Bulletproof Hoster" - host siguran od provala.

Preko tih servera su kriminalci iz cijelog svijeta na skrivenim internetskim stranicama prodavali sve što je zabranjeno: drogu, oružje, krivotvoreni novac ili dječju pornografiju. Radi se o poslovima ogromnih razmjera.

Vojno osiguranje

U akciji njemačke policije, u kojoj je sudjelovalo ukupno oko 650 policajaca, uhićeno je sedmero od 13 optuženih, a pretresi stanova su izvršeni i u okolnim zemljama Luksemburgu i Nizozemskoj te u Poljskoj. Istraga koja je sada uspješno okončana započeta je još prije pet godina, a kako navodi policija, veliki je izazov bio uopće ući u bunker koji je „osiguran u skladu s najvišim vojnim standardima".

Radi se o terenu površine 13.000 kvadratnih metara koji je bio ograđen žicom i zemljanim nasipima te osiguran videokamerama, a unutar žice su bili psi čuvari. Uz to su ulazna vrata bunkera bila osigurana digitalnom bravom.

Paralelni svijet dilera drogom

Preko servera u "Cyberbunkeru" su obavljani poslovi donedavno druge najveće darknetske platforme za prodaju droge, „Wall Street Market", u koju je njemačka policija provalila i blokirala početkom svibnja. Samo preko nje je obavljeno više od 250.000 transakcija i ostvaren je promet od 41 milijun eura.

Osim toga su među korisnicima bili i ilegalni portali kao što su „Cannabis Road“, preko koje je 87 dilera iz cijelog svijeta nudilo drogu, ili slične platforme poput „Fraudstersa" također za preprodaju droga, ili platformi za dilanje sintetičkih droga poput "orangechemicalsa", "acechemstorea" i "lifestylepharme".

Sa servera sakrivenih u podzemlju mjestašca Traban-Trarbacha, smještenog u idiličnom izletničkom kraju uz rijeku Mosel, bio je pokrenut i napad hakera na 1,25 milijuna rutera njemačkog Telekoma 2016. godine. Oni su tada gotovo blokirali rad ovog njemačkog i svjetskog telekomunikacijskog giganta i pokušali se domoći podataka i šifri njegovih korisnika – što su na kraju stručnjaci za kompjutersku sigurnost ipak uspjeli spriječiti. Tada se u Njemačkoj nagađalo da iza tog napada stoje ruski hakeri, pa je čak i kancelarka Angela Merkel bila dala izjavu koja upućuje u tom pravcu. Sada je njemačka policija objavila da je napad izveden preko računala u bunkeru.

Darknet – anonimni internet

Za razliku od interneta, u kojem je mnogo toga centralno organizirano i na neki način transparentno, Darknet funkcionira bez središnjeg sustava - tu je svako računalo istovremeno i server, koji međutim pohranjuje samo mali dio informacija - i to još u kodiranom obliku. Uz to je anonimiziran i prijenos podataka između pojedinih računala u Darknetu, a pronađen je i način da se tzv. meta-podaci učine neupotrebljivima za promatrače sa strane.

Dok se u regularnom internetu već i iz podataka o tome tko je s kime koliko komunicirao, koje su količine podataka razmjenjivane i kada, odnosno iz identifikacijskih adresa pojedinih računala, može saznati puno i o samom sadržaju, u Darknetu se podaci šalju uvijek na tri računala u mreži koja su slučajno izabrana. To znači da svaki podatak na taj način dobiva tri puta novu adresu pošiljatelja - na koncu je nemoguće utvrditi odakle je izvorna informacija ustvari potekla.

Što je kažnjivo?

Jedan od problema njemačkih istražitelja je bio i pravni aspekt čitave akcije odnosno pitanje što je uopće u djelatnosti ovog serverskog centra nezakonito. Samo po sebi osnivanje i pogon serverskog centra nije protuzakonito, čak i kada se preko tih servera obavljaju ilegalne radnje, objašnjava Jürgen Brauer iz Glavnog državnog odvjetništva u Koblenzu. Na kraju krajeva vlasnici servera su samo vlasnici kompjutora, a tko što s njima čini, to ne mora biti njihova briga. Zbog toga je za pokretanje postupka nužno bilo dokazati da vlasnici servera znaju čime se njihove klijenti bave i da to čak potiču.

Koliko dugo će cijela istraga trajati, za sada nije poznato. U bunkeru su uz računala pronađeni brojni nosači podataka, mobilni telefoni i „veća količina gotovine", kako navodi policija.

Kako kupiti vojni bunker u Njemačkoj

Glavni akter ove krimi-priče je Nizozemac za sada poznat samo pod imenom Herman-Johan. On je, kako piše njemački tjednik Spiegel, 2012. došao u Traben-Trarbach i na jednoj sjednici gradskog vijeća koja je bila zatvorena za javnost predstavio svoju ponudu za kupnju vojnog bunkera na brežuljku iznad grada.

Tu se ne radi o nekom bunkeru iz Hitlerovih vremena, već o zdanju koje je u vrijeme Hladnog rata izgrađeno za potrebe Službe za geoinformacije, neke vrste meteorološke službe njemačke vojske Bundeswehra. 2007. je ministarstvo obrane odlučilo službu premjestiti na drugo mjesto, a bunker što prije prodati, budući da je i samo njegovo održavanje skupo. Ventilacijski sustav mora stalno biti u pogonu, jednako kao i pumpe koje jamče da se četiri podzemna kata neće naći preplavljena podzemnim vodama. Osim toga se u zdanju nalazi i veliko postrojenje za klimu, cisterne s naftom za pokretanje rezervnih agregata te velike baterije za struju.

Bunker je ponuđen na javnu prodaju, a ministarstvo obrane je preferiralo opciju tzv. „tople prodaje" – prednost su imali ponuđači koji su bili spremni preuzeti i kompletnu informatičko-računalnu infrastrukturu. Faktički je samo trebalo uključiti računala i cijeli pogon je bio spreman za akciju.

Tako je najbolju ponudu imao Herman-Johan, koji je obećao smještanje računalnog centra u bunkeru i otvaranje 50 do 100 novih radnih mjesta. Navodno je cijeli bunkerski kompleks kupio 2013. godine za 350.000 eura. Od radnih mjesta na kraju ništa nije bilo, a kojim se poslovima njegov računski centar bavi, to nitko nije znao. Samo se znalo da je bunkeru faktički nemoguće prići.

Ovaj Nizozemac je već jednom ranije u svojoj domovini imao sličan serverski centar u jednom bivšem bunkeru NATO-a, ali je tamo 2002. izbio požar. Vatrogasci su prilikom intervencije u prostorijama otkrili ne samo računala, već i jedan laboratorij za spravljanje droga. Herman-Johan se tada pravdao da je on te prostore nekome iznajmio i nije znao što se u njima zbiva. Kasnije je ipak prodao cijeli taj kompleks. Ovaj puta bi za njega cijela priča mogla biti kompliciranija - trenutno se Herman-Johan nalazi u njemačkom zatvoru.