JADNA nam majka ako je to simbol pod kojim će se obaviti promjene u Hrvatskoj. Svi vide da je Sanaderova vlada, ne zna se da li nesposobnija ili korumpiranija, udarila glavom u zid, da dalje ovako ne ide, i da se stvari na ovaj ili onaj način moraju mijenjati. A kada promjene ovako urgentno i objeručke zakucaju na vrata uvijek se nađe nešto što će biti amblem, simbolički znamen tih promjena.

Neko vrijeme izgledalo je da bi to mogli biti pobunjeni studenti, pa čak i poslovično inertni i mutavi sindikati, pogotovo ako bi produbili sada površne kontakte sa studentima. Ali, onda se odjednom nametnulo nešto iz sasvim drukčijeg filma, u kojem se vladajućima najavljuje "rat do istrebljenja", njihovog se šefa naziva "monstrumom", a cijela ta egzorcistička seansa kulminira ritualnim paljenjem HDZ-ove zastave.

Svim tim balom živih strašila dirigirao je do prije neki dan iz hercegovačkog egzila, a sutra će možda i iz hrvatskog zatvora, netom nepravomoćno osuđeni ratni zločinac i bjegunac od zakona Branimir Glavaš. I to uz znakovito dobacivanje Sanaderu "doviđenja, a ne zbogom", što je valjda trebalo značiti da će jednog, ne tako dalekog dana, doći i osobno srediti račune s njim.

Glavaševe izljeve političkog ludila mediji tretiraju kao prvorazredni politički događaj

Ne zna se što se još mota po fanatičnoj Glavaševoj glavi, ali sve ovo počinje sličiti na nekakvu crnu ili smeđu "revoluciju", čiji je krajnji cilj valjda da se stvori isto tako, crno ili smeđe kolorirana, "druga republika". Ali, nitko se zbog toga ne uzbuđuje. Štoviše, našim medijima sve je ovo silno uzbudljivo i "herzig", pa Glavaševe izljeve političkog ludila tretiraju kao prvorazredni politički događaj. I da se njegov status državljanina BiH nije iznenada iskomplicirao, već bismo, bez brige, čitali goleme "programatske" intervjue s tim neliječenim hercegovačkim mesijom.

Naravno, na plitkoći medija vladajući hrvatski establišment godinama je toliko vrijedno i samoprijegorno radio da ništa bolje nije ni zaslužio. Čak i da se sutra s hercegovačkog krša oglasi neki stvor obrijane glave, s dva samokresa za pasom i s kilogramskim križem o vratu, te zagrmi neku svoju patriotsku mantru, to bi se skladno uklopilo u ono što ti mediji i inače danomice kolportiraju.

Njima su ovakvi pseudopatriotski budalaši uvijek bili miliji i važniji od pobunjenih marginalaca na Filozofskom ili u Brodosplitu, i premda Sanader vidi da se to sada počinje okretati protiv njega, nemoćan je to na brzinu promijeniti. Ne možeš ti taj golemi medijski tanker, pretovaren tonama i tonama lažnog domoljublja, preko noći okrenuti oko kovanice.

Oko buncavog Glavaša, tog hercegovačkog proroka "nove Hrvatske" sjatila se sva sila ushićenih drukera

I dok se zatečeni premijer grozničavo domišlja kako da pomahnitale medijske foršpane ponovno složi tako da mu ne škode, njegovi politički protivnici u ovome vide bogomdanu priliku da se okoriste. Oko buncavog Glavaša, tog hercegovačkog proroka "nove Hrvatske" sjatila se sva sila ushićenih drukera, i to u sastavu koji je žalostan da žalosniji ne može biti.

Jer, vidi ovo. Mesić odbija oduzeti odlikovanja Glavašu, iako su se stekli svi uvjeti zbog kojih ih je oduzeo Zagorcu - bijeg od zakona - a valjda bi nekog vraga moralo značiti i što je osuđen za puno gora nedjela od ovog drugog. Je li to Mesiću isparilo kompletno znanje koje je stekao kao diplomirani pravnik? Kamo sreće da je samo to po srijedi, jer njemu je očito isparilo i nešto puno, puno važnije.

Osjećaj za dobru političku mjeru. U zadnjih mjesec dana tri puta je posjetio Osijek i svaki put se sastao s HDSSB-ovim kandidatom za gradonačelnika Krešimirom Bubalom, što je nemoguće protumačiti drukčije nego da podržava njegovu kandidaturu. Uostalom, njegova matična stranka HNS u koaliciji je u ovom gradu sa strankom Branimira Glavaša, s kojim se Mesiću također nije bilo nimalo zazorno jednom u ta tri puta susresti.

Suzna priča o političkom poštenju

Ima mišljenja da je tada i dogovorena spomenuta koalicija, kao i da je to samo početak šire i ambicioznije suradnje koja bi imala kulminirati potporom HDSSB-a kandidatu HNS-a za predsjedničke izbore. Zbog toga je vrlo ojađena šefica osječkog SDP-a Biljana Borzan, koja razočarano izjavljuje da je za predsjedničke izbore 2004. godine njena stranka skupila u ovom gradu 11 tisuća potpisa potpore Mesiću, a on joj je evo "zahvalio" tako što se slizao s Glavašem.

Ali, što će sirota Borzan s tom svojom suznom pričom o političkom poštenju kada je i njen SDP koalirao za ove izbore s HDSSB-om u nekoliko slavonskih gradova. Među ostalim i u Đakovu, gdje živi udovica Josipa Reihl-Kira, Jadranka, koja je prije nekoliko godina demonstrativno napustila SDP, jer godinama zaludu dokazuje da se svirepa likvidacija njenog supruga ne može odvojiti od uloge koju je u ono vrijeme u Osijeku imao Branimir Glavaš.

Ali, evo, taj Glavaš ne samo da je izmakao svim optužbama, na kraju i presudi zagrebačkog suda, nego uz sramotnu pomoć prvog ešalona lijevo-liberalnih prvaka (Mesić, Milanović, Čačić) postaje i nekakav lider antihadezeovskog pokreta otpora.

Ako spomenuta trojica misle da je to jedini način da se riješe Sanadera, onda bi svaki čovjek u Hrvatskoj kojem je ostalo zrno časti i poštenja, trebao odgovoriti - ne hvala, u tome ne želim sudjelovati.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Dado Ruvić/Cropix