TUŽITELJSTVO za Joška Jeličića, bivšeg nogometaša Hajduka i Dinama i dojučarašnjeg analitičara televizije MAXSport, traži bezuvjetni zatvor zbog lažnog davanja iskaza USKOK-u, potvrđeno je Indexu.

Tužitelji traže da Jeličić provede godinu dana u zatvoru. Zakon za kazneno djelo lažnog iskaza predviđa od šest mjeseci do pet godina zatvora. To ostavlja mogućnost uvjetne kazne, no tužiteljstvo traži da se bivšeg nogometaša kazni bezuvjetnom zatvorskom kaznom od godinu dana. 

Jeličić se na ispitivanju, nakon što je na sudu u Osijeku priznao da je lagao u iskazu USKOK-u, branio šutnjom. 

Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je jučer podigao optužnicu protiv Jeličića, kojem je zatim otkazana suradnja na MAXSportu. Kazna mu prijeti jer je svjedočenje koje je dao u istrazi protiv Zdravka Mamića i ostalih u aferi Dinamo 2 promijenio kada se pojavio u sudnici Županijskog suda u Osijeku. Izjavio je tada da je tijekom istrage u USKOK-u lagao jer je bio u šoku i strahu.

USKOK je u optužnici naveo da su Mamić i Damir Vrbanović, tada glavni direktor i član Uprave GNK Dinamo, iako su prema članku 25. Statuta kluba bili dužni skrbiti o zakonitom korištenju i raspolaganju financijskim sredstvima, u dogovoru s Marijom Mamićem, vlasnikom društva Real Sports Management Limited, postupali s ciljem da toj tvrtki pribave imovinsku korist na štetu GNK Dinamo. Dio optužnice bio je i Jeličićev iskaz.

Prema optužnici, sve se odvijalo nakon što su igrači Jeličić i Goran Jurić 2002. podnijeli tužbe protiv GNK Dinamo. Jeličić je tužbom potraživao 844.050 eura, a Jurić 163.613 eura.

Detalji USKOK-ove optužnice

Vrbanović je prema tvrdnjama USKOK-a 12. prosinca 2007. nakon dogovora sa Zdravkom Mamićem, u ime GNK Dinamo sklopio Ugovor o nagodbi s Real Sports Management Limited. U tom je ugovoru navedeno da je ta tvrtka preuzela potraživanje Joška Jeličića u iznosu od 1.565.277,66 eura te potraživanje Gorana Jurića u iznosu od 163.613,00 eura.

Istim ugovorom dogovoreno je povlačenje tužbi protiv Dinama, te je utvrđen iznos nagodbe od 1.300.000,00 eura koji će Dinamo isplatiti društvu Real Sports Management Limited.

Za USKOK takva nagodba nije bila osnovana jer je njezin iznos premašivao ukupne tužbene zahtjeve Jurića i Jeličića, čime je, prema optužnici, Real Sports Management Limitedu neosnovano isplaćen iznos od najmanje 292.337,00 eura odnosno 2.125.289 kuna.

Tijekom istrage pribavljen je Ugovor o nagodbi od 12. prosinca 2007., zaključen između Real Sports Management Limiteda kojeg je zastupala tvrtka Tylney Directors, s GNK Dinamo, kojeg je zastupao Damir Vrbanović.

Iz sadržaja tog ugovora proizlazilo je da su Englezi preuzeli potraživanje Joška Jeličića u iznosu od 1.565.277,66 eura, uvećano za kamate, sudske i odvjetničke troškove, kao i potraživanje Gorana Jurića u iznosu od 163.613 eura, također uvećano za troškove.

Jeličićev prvobitni iskaz

Kada je tijekom istrage ispitivan u USKOK-u, Joško Jeličić je detaljno opisao kako je došlo do dugova. Naveo je da je s NK Croatia, kasnije GNK Dinamo, potpisao tri ugovora - 1993., 1997. i 1999. godine. U siječnju 2002., tijekom zimskog prijelaznog roka, prešao je u južnokorejski klub FC Pohang Steelers.

Prema njegovu iskazu, obveze iz ugovora iz 1997. bile su u cijelosti podmirene. Problemi su nastali u vezi s ugovorom iz 1999., po kojem mu je, kako je naveo, ostalo dugovanje od oko 800.000 eura, odnosno 1.600.000 tadašnjih njemačkih maraka. Iskazao je da slična dugovanja nisu bila iznimka te da su, prema njegovim saznanjima, i drugi igrači tog vremena imali potraživanja prema klubu.

Rekao je da je pokušao dug riješiti mirnim putem, no pregovori nisu uspjeli pa je 2002. podnio tužbu protiv GNK Dinamo radi naplate 844.050,00 eura uz kamate. Tijekom postupka, iz predostrožnosti, povećao je zahtjev za dodatnih 721.225 eura jer su pojedine ugovorne rate bile isplaćivane kroz ugovore o zajmu odnosno pozajmice, pa je, kako je naveo, želio izbjeći mogućnost da klub od njega potražuje povrat tih iznosa. Taj dio zahtjeva kasnije je povukao.

Navodna prodaja duga

Svjedočio je da je postupak na sudu tekao sporo te da su ga 2007. kontaktirale dvije osobe iz Engleske koje su se raspitivale o njegovu potraživanju prema GNK Dinamo. Razumio je, kako je rekao, da se bave otkupom potraživanja i posuđivanjem novca nogometnim klubovima. Nakon razgovora s odvjetnikom Krešimirom Ćurkovićem, odlučio je prihvatiti ponudu i prenijeti potraživanje.

Naveo je da se s tim osobama ponovno sastao te im u osobnom automobilu prepustio svoje potraživanje uz dogovoreni novčani iznos. Na pitanje o visini tog iznosa odbio je odgovoriti. O svemu je obavijestio svog odvjetnika te da su ga iz Uprave GNK Dinamo kontaktirali i pitali jesu li ga "Englezi" zvali u vezi potraživanja, na što je odgovorio potvrdno.

Preokret u sudnici

Govoreći o podnesku kojim je sud 29. listopada 2007. obaviješten da je 17. rujna 2007. temeljem ugovora o cesiji prenio potraživanje na Real Sports Management Limited, rekao je da taj dokument prvi put vidi. Naveo je da za to društvo nije čuo sve do medijskih objava o istrazi protiv Zdravka Mamića te da mu nije bilo poznato da je upravo njima prenio potraživanje.

Izjavio je da mu osobe iz Engleske nisu spominjale Real Sports Management Limited, niti odvjetnika Ranka Bratanića ili osobu po imenu Paul R. Hayes. Također je rekao da nikada nije vidio dokument naziva "Settlement Agreement" od 12. prosinca 2007., prema kojem je Real Sports Management Limited preuzeo njegovo potraživanje u iznosu od 1.565.277,66 eura uvećano za kamate i troškove.

Istaknuo je da njegovo potraživanje prema GNK Dinamo nije iznosilo 1.565.277 eura, nego 844.050 eura te da je za sadržaj tog dokumenta saznao tek naknadno.

Kada se prije dvije godine pojavio na suđenju Mamićima, izjavio je kako nikakvi Englezi nisu postojali.