U UTORAK navečer američki predsjednik Donald Trump održao je svoj famozni govor o imigraciji, navodnoj krizi na južnoj granici i svom zahtjevu da se podigne zid, zbog kojeg je došlo do višetjedne djelomične blokade vlade. Sjedeći u Ovalnom uredu Bijele kuće i govoreći ponešto prigušenim glasom, Trump je iznio obmanjujuće podatke o zloporabi droga i zločinima koje su počinili nepoznati ljudi. Radi se o njegovoj uobičajenoj retorici, koju je reporterka Voxa Dara Lind prenijela riječima ”imigranti dolaze preko granice da bi vas ubili”. Trump je ustvrdio da će ”zid sam sebe isplatiti” i ponovno zatražio od Kongresa da dodijeli 5,7 milijardi dolara za taj projekt, no čini se da za zauzvrat Demokratima nije ponudio ništa, piše američki news-portal Vice.

Jedina vijest oko Trumpova govora je u onome što nije izrečeno. Izgleda da je američki predsjednik zasad odustao od financiranja zida proglašavanjem nacionalnog izvanrednog stanja. Međutim, ta mogućnost i dalje lebdi iznad debate koja je paralizirala vlast u Washingtonu.

Iako ”nacionalno izvanredno stanje” zvuči kao alarmantan događaj, zapravo se radi nečemu relativno uobičajenom. Prema popis Brennanova centra, od 1978. godine predsjednici su proglasili 58 izvanrednih stanja, od koji je dvadesetak i dalje na snazi. Međutim, javnost ih uglavnom ne primjećuje. Ono što ovaj slučaj izdvaja je činjenica da ima vrlo malo dokaza da na granici postoji bilo kakvo izvanredno stanje, posebno ne ono koje bi zid mogao riješiti.

Odluka o izvanrednom stanju vjerojatno bi, kao i mnoge druge Trumpove odluke, dovela do tužbi i sudskih rasprava. No, postoji niz pravnih postupaka kojima bi Trumpova administracija, na temelju hitnih slučajeva, mogla pokušati opravdati izgradnju zida ili barem ograde, tvrdi Margaret L. Taylor, urednica portala za nacionalnu sigurnost Lawfare i članica think tank skupine Brookings Institution. Novinari Vicea su u utorak, prije Trumpova govora, razgovarali s njom oko Trumpovih opcija i eventualnih odgovora opozicije.

Vice: Koje bi mehanizme Trump mogao iskoristiti kako bi proglasio izvanredno stanje i započeo izgradnju zida?

Margaret L. Taylor: Postoji zakonska ovlast kojom se ministru obrane može naložiti da započne vojni građevinski projekt ako je predsjednik prethodno proglasio izvanredno stanje. Prema tim ovlastima, ministar obrane može iskoristiti novčana sredstva, koja je Pentagon već dobio za vojne građevinske projekte, kako bi podigao zid na južnoj granici. Naravno, postoje pravni lijekovi za ovakvu akciju, zato što nije sasvim očito da postoje uvjeti koji bi od predsjednika zahtijevali da proglasi izvaredno stanje. Ali zakonska podloga postoji.

Dakle, na sudu bi se takav proglas mogao osporiti s argumentima da izvanredno stanje ne postoji? Nije li predsjednikova ovlast procijeniti što je izvanredno stanje?

U ovome imamo i određenu pravnu praksu. Primjerice, Zakon o gospodarskim ovlastima u hitnim slučajevima, koji je temelj za gospodarske sankcije. Da bi se njegove odredbe primijenile na pojedince i kompanije, mora se proglasiti nacionalni izvanredno stanje. Kongresnici su uglavnom bili puni poštovanja prema predsjednicima koji su u tom smislu proglašavali izvanredno stanje. Pitanje izgradnje zida očito je kontroverzno. Čini mi se da postoji nekoliko strana koje bi iz raznih razloga mogle pokrenuti postupak, pa postoji mogućnost da sud razmotri je li valjana predsjednikova odluka o izvanrednom stanju. U drugim slučajevima izvarednog stanja sudovi su uglavnom dali za pravo predsjedniku. Ono što može biti drukčije je činjenica da su okolnosti izvanrednog stanja umnogome fabricirane. Kongres je izričito naveo da ne želi financirati zid. Radi se, dakle, o izravnom sukobu izvršne i zakonodavne vlasti.

Sljedeće je pitanje hipotetsko zato što Demokrati ne kontroliraju Senat, ali može li Kongres donijeti zakon kojim se ukida izvanredno stanje?

Prema Zakonu o nacionalnom izvanrednom stanju, postoji mogućnost da Kongres donese zajedničku rezuluciju kojom bi se u suštini okončalo izvanredno stanje. Zajednička rezolucija je uglavnom jednaka zakonu, što znači da bi ju morao potpisati i predsjednik, no Kongres može nadglasati njegov veto. Međutim, ta konkretna ovlast nije se previše koristila i mislim da taj potez ne bi bio uspješan u trenutačnoj političkoj situaciji. Vidjela sam izvještaje da mnogi Republikanci zapravo potiho podržavaju proglašavanje izvanrednog stanja, zato što se time rješava blokada vlade. Dakle, ne vjerujem da bi Republikanci podržali ovlasti Kongresa u ovom slučaju.

Postoji dugotrajni trend jačanja pozicije predsjednika, kao i trend kršenja normi. Hoće i proglašenje izvanrednog stanja značiti nastavak oba trenda?

Izvršna vlast već godinama jača svoju poziciju i pritom je prilično agresivna u više smjerova, primjerice u korištenju vojne sile. Kongresu je dano pravo objave rata, ali u mnogo je slučajeva izvršna vlast preuzela ovlasti Kongresa kako bi iskoristila vojnu silu u slučajevima kad to nije bilo predviđeno. Mislim da je to dio dugoročnog trenda. Čini mi se da predsjedniku Trumpu ne smeta ubrzavanje tog trenda i to je svakako zabrinjavajuće. Kongres mora imati na umu svoju ustavnu ulogu. U suprotnom, Kongres će dugoročno izgubiti ovlasti. Mislim da Kongres ne smije ovisiti o sudskoj zaštiti svojih ovlasti.

Trebaju li ljudi biti zabrinuti da će proglašenje nacionalnog izvanrednog stanja biti samo dio nazadovanja demokracije?

Definitivno postoji razlog za zabrinutost i mislim da Amerikanci apsolutno moraju obratiti pozornost kad se ovakvo nešto dogodi. Posebno je zabrinjavajuća situacija da predsjednik i vladini dužnosnici pokušavaju konstruirati izvanredno stanje kako bi postigli politički cilj. Iz toga vreba prava opasnost. I dosad smo imali izvanredne situacije kao odgovor na razne krize u svijetu i nametanje sankcija, ali mislim da u prošlosti nikad nitko nije imao osjećaj da predsjednik to radi da bi ispunio predizborno obećanje, zaključuje Margaret L. Taylor za Vice.