Treba li ukinuti proslavu Dana pobjede u Kninu?
PETOG kolovoza svake godine u Hrvatskoj se obilježavaju Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Jednostavnije rečeno, obilježava se godišnjica vojno-redarstvene operacije Oluja. To je svake godine prilika za standardno prepucavanje na relaciji Hrvatska-Srbija, ali i, još važnije, to je prilika da se hrvatskim javnim prostorom izliju bujice nacionalističke mržnje, intenzivnije danas nego, čini se, u prvim godinama nakon rata.
Službeni središnji događaj proslave Dana pobjede uvijek je u Kninu, što se također pokazalo problematičnim na više načina. Na tim su manifestacijama desničari i nacionalisti izviždali govore premijera Zorana Milanovića, izvikivali i izvikuju ustaške pozdrave (u međuvremenu bez straha od intervencije policije), održan je koncert na kojem su tisuće razularenih desničara masovno skandirale "Ubij Srbina!" itd. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti po svojem nazivu sugerira dan pozitivne atmosfere i susreta građana u javnom prostoru, no u hrvatskoj stvarnosti to je većinom praznik mržnje i bijesa, prema Srbima, političkim elitama, "onima koji mrze sve hrvatsko" i svima koji se ne uklapaju u isključivu nacionalističku matricu.
Ekskluzivističko okupljanje političke elite
Da bi se tome doskočilo vlasti su centralnu proslavu u Kninu zato već nekoliko godina pretvorile u ekskluzivističko okupljanje političke i vojne elite uz minimalno sudjelovanje naroda pa ne čudi da je policija ove godine izvijestila da je u Knin došlo nikad manje građana.
Istovremeno se sa službenim obilježavanjem Oluje već godinama paralelno odigrava i ono neslužbeno, pučka veselica u režiji ekstremne desnice, koja je godinama za lokaciju imala selo Čavoglave i kao MC-ja kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona. U međuvremenu se Thompson jedne godine preselio u Glinu, a ove godine je u posljednji trenutak njegov koncert na splitskoj Rivi dogovoren za večer prije Dana pobjede, pa se pretvorio u tehnički debakl zbog višestrukih nastanaka struje i lošeg razglasa. Očekivano, na koncertu je bilo ustaškog skandiranja i pjevanja ustaških budnica poput "Jure i Bobana", a iste večeri u Splitu se dogodio i rasistički napad na dvojicu turista, koji su brutalno isprebijani.
Kolindin suludi govor i ponašanje
Ni na službenom programu u Kninu nije bilo značajno bolje. Večer prije Dana pobjede je na kninskoj tvrđavi organiziran ekskluzivni prijem za vojne zapovjednike Oluje, na kojemu je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović održala jedan od najluđih javnih nastupa u povijesti hrvatske politike. Kolinda se dohvatila mikrofona i prvo pet minuta držala govor na engleskom, obraćajući se direktno generalici američke vojske koja je bila među stranim gostima na prijemu.
Nakon toga je toliko prosipala patetiku i pričala besmislice da su i lica prisutnih koje su uhvatile televizijske kamere počela izražavati zbunjenost ili zapanjenost, a sve je kulminiralo time što se Kolinda ugurala među klapske pjevače, razjapila usta i masakrirala pjesmu koju su izvodili. Predsjednica se toliko derala da su joj se u prijenosu uživo doslovno mogli vidjeti krajnici. Na kraju je, držeći se za svog savjetnika Antu Deura, teturajući otišla s kninske tvrđave, a javnost je ostavila s pitanjem je li Kolinda malo popila prije nego što je stala pred mikrofon, jer bi to možda najbolje objasnilo njeno ponašanje i sustavno kršenje protokola.
Politička zloupotreba Dana pobjede
Premijer Andrej Plenković je, naravno, bio suzdržaniji i nije se raspojasano ponašao, no nije ni rekao ništa pamtljivo u svojim istupima, osim što je u govoru naglašavao da će Hrvatska uskoro predsjedati Europskom unijom, što je njegova očita opsesija, ali je i posve nepovezano s obilježavanjem Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
Na Dan pobjede se situacija nije značajno popravila, baš obratno. Kolinda je prethodno izjavila da ne želi objaviti kandidaturu za drugi mandat kako ne bi politizirala proslavu u Kninu, a onda je potvrdila da će se kandidirati, i to u Kninu na Dan pobjede. Pojavio se i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko da novinarima objavi kako razmišlja da se opet kandidira za predsjednika te stranke. Cijeli je dan zapravo bio obilježen političarima koji su Dan pobjede koristili za skupljanje političkih bodova i skretanje pažnje na sebe, dok su i građani RH i ratna pobjeda te mir koji je uslijedio gurnuti u zapećak.
Na svečanom koncertu glavna zvijezda poznati obiteljski nasilnik
Dan je završio još jednim gafom: na svečanom večernjem koncertu u Kninu je među ostalima nastupio poznati obiteljski nasilnik Mladen Grdović. U normalnijoj državi osobi takve reputacije se ne bi ni ponudilo da nastupi na koncertu u povodu važnog državnog praznika, ali u Hrvatskoj izgleda uopće nema svijesti da se tako sramoti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Grdovićev nastup bio je, doduše, samo jedna u nizu sramota te je ove godine Dan pobjede izgledao vjerojatno najjadnije otkako se obilježava. Cijela stvar izgledala je kao da je režiju vodio Jakov Sedlar.
Dan pobjede izgleda kao film Jakova Sedlara
Naravno, 5. kolovoza ne mora tako izgledati, ali to znači da bi se način obilježavanja trebao hrabro i korjenito promijeniti.
Nešto što se zove Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bi trebalo izgledati kao da je film Stevena Spielberga, a ne Jakova Sedlara, no u Hrvatskoj za takve promjene nema političke volje ni, čini se, potrebne kreativnosti.
Franjo Tuđman je svojedobno pisao o "malim narodima i velikim idejama", a Dan pobjede pokazuje da su Hrvati postali poprilično bezidejna nacija, koja ne zna ni odgovarajuće spektakularno i s pozitivnom porukom obilježiti ono što sama proglašava svojim vjerojatno najvažnijim praznikom. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ne ostavlja u građanima nikakav osjećaj ushita niti potiče pomirenju i zbližavanju, nego je odavno postao kombinacija izljeva mržnje i cirkusa samoživih i netalentiranih političara bez ikakve vizije i odgovornosti, najmanje prema samom prazniku koji bezočno privatiziraju.
Za bolju verziju Dana pobjede potrebno se prvo suočiti s istinom
Ispada da se "tisućljetni san" o hrvatskoj državi na kraju sveo na to da se dio građana oleši i divlja na koncertu izvođača kojega europski mediji nazivaju "fašističkim rokerom" i da je to početak i kraj Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
Da bi se to promijenilo, prvo je potrebno suočavanje s istinom da se Dan pobjede obilježava na najjadniji mogući način, no jedan od temeljnih problema u Hrvatskoj baš je suočavanje s istinom. Nacionalni je mentalitet takav da će se radije propasti njegujući očite laži nego suočiti s istinom, prepoznati i priznati svoje pogreške i pokušati graditi nešto bolje. To pak znači da nije realno očekivati da će se obilježavanje Dana pobjede uskoro popraviti, što znači da bi ga bilo bolje ukinuti. Tako će ipak sramota biti manja od ovoga što smo jučer gledali.
Drugim riječima, ako Hrvati ne znaju proslaviti Dan pobjede bolje od ovoga što su prezentirali ove godine, onda je za sve bolje da više i ne pokušavaju.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.