MIKROSKOPSKA zrnca vanzemaljske prašine, zakopana duboko u sedimentu na dnu oceana, mogla bi biti ključni dokaz da je komet eksplodirao u Zemljinoj atmosferi prije otprilike 12.800 godina. Taj hipotetski događaj, poznat kao udar mlađeg Drijasa, nudi objašnjenje za iznenadno i dugotrajno razdoblje zahlađenja koje je prekinulo trend globalnog zatopljenja, gurnuvši planet u uvjete nalik ledenom dobu na čak 1200 godina, piše ScienceAlert.

Kontroverzna teorija bez kratera

Ovaj prijedlog, blago rečeno, izaziva burne rasprave u znanstvenoj zajednici. Mnogi ga znanstvenici u potpunosti odbacuju, dok su drugi otvoreniji za tu mogućnost. Jedan od glavnih argumenata protivnika teorije jest nepostojanje udarnog kratera, koji bi se očekivao od tako kataklizmičkog događaja. No, novi dokazi sugeriraju da tragovi možda nisu u obliku golemog kratera, već nečeg mnogo manjeg.

Novi dokazi s dna Baffinova zaljeva

Tim istraživača, predvođen geoznanstvenikom Christopherom Mooreom sa Sveučilišta Južne Karoline, predstavio je novu liniju dokaza dobivenu analizom četiriju sedimentnih jezgri iz Baffinova zaljeva u blizini Grenlanda. Riječ je o cilindričnim uzorcima materijala izbušenim okomito s morskog dna, koji čuvaju slojeve taloga nakupljane tisućljećima. "Odabrali smo analizirati morske jezgre iz Baffinovog zaljeva kako bismo utvrdili jesu li pokazatelji udara mlađeg Drijasa, prijavljeni s desetaka kopnenih nalazišta diljem svijeta, prisutni u oceanskim jezgrama", objasnio je Moore.

"Nalazišta su bila značajna jer su bila na znatnoj udaljenosti od potencijalne ljudske kontaminacije, a u većini slučajeva jezgre su bile visoko laminirane, što ukazuje na to da je zapis bio relativno netaknut."

Što je otkrila analiza?

Koristeći radiougljično datiranje za određivanje starosti slojeva i napredne tehnike masene spektrometrije, znanstvenici su tražili znakove kometne prašine u slojevima nataloženim tijekom razdoblja zahlađenja. Analiza je otkrila sićušne metalne čestice čiji je sastav u skladu s kometnim podrijetlom, uključujući željezo s niskim udjelom kisika i visokim udjelom nikla te mikrosfere bogate željezom i silicijem. Ove mikrosfere, kako navode istraživači, sastoje se uglavnom od zemaljskog materijala, ali s primjesama materijala udarnog tijela, što upućuje na eksploziju kometa u zraku nakon ulaska u atmosferu. "Sedimentni sloj mlađeg Drijasa u jezgrama iz Baffina sadrži višestruke pokazatelje u skladu s udarnim događajem.

Mikrosfere, uvijene i deformirane metalne čestice prašine s kemijskim sastavom u skladu s kometnim ili meteoritskim materijalom, taljeno staklo i identifikacija vrhova nanočestica ključnih elemenata (npr. platine i iridija) sugeriraju udarni događaj", ističe Moore. "Ovaj dokaz potkrijepljen je nalazima na kopnenim nalazištima na više kontinenata u obje hemisfere. Ovaj rad nadograđuje druge dokaze da je udarni događaj mlađeg Drijasa vjerojatno bio globalnog razmjera." Kako bi dodatno potvrdili svoje nalaze, istraživači planiraju proširiti istraživanje na sedimentne jezgre s drugih oceanskih lokacija diljem svijeta.