USTAVNI sud Republike Hrvatske danas je s većinom od 10 glasova nasuprot 3 donio niz odluka kojima je odbacio sve tužbe protiv postupanja Stožera civilne zaštite RH, zaključivši samo da je privremena zabrana rada nedjeljom bila protuustavna, dok je sve ostalo bilo u skladu s Ustavom i zakonima.

>> Ustavni sud: Privremena zabrana rada nedjeljom protuustavna, sve ostalo je u redu

Riječ je o jednom od najdalekosežnijih poteza Ustavnog suda otkako postoji RH, kojim se ova institucija stavila u potpunosti na stranu vlasti, a protiv građana čija bi temeljna prava trebala štititi. Time se Ustavni sud kojem je predsjednik Miroslav Šeparović kompromitirao kao i prethodni saziv Ustavnog suda koji je vodila Jasna Omejec, zapamćena po puštanju Ive Sanadera i Milana Bandića iz zatvora.

HDZ i SDP su sastavili ovakav Ustavni sud

Unatoč prethodnim kritikama uglednih hrvatskih ustavnih stručnjaka poput Sanje Barić, Đorđa Gardaševića i Roberta Podolnjaka, kao i nasuprot zdravorazumskog laičkog poimanja temeljnih ustavnih prava, Šeparovićev Ustavni sud je donio odluke koje u potpunosti idu na ruku vlasti premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a, koji je, zajedno s SDP-om, i zaslužan za sastavljanje takve većine u najvišoj sudskoj instanci u Republici.

>> Sve odluke Stožera civilne zaštite RH su nezakonite?

>> Ustavna stručnjakinja o zatvaranju teretana: Poslušajmo, za promjenu, i pravnike

Niz skandala prije današnje skandalozne odluke

Skandal je zapravo započeo još početkom ljeta, kada je Ustavni sud odbio donijeti odluke o nizu tužbi građana i tvrtki protiv ovlasti i postupanja Stožera, uz objašnjenje da ne želi utjecati na rezultate prijevremenih parlamentarnih izbora, čime je bilo jasno da Šeparović počinje otvoreno igrati za Plenkovića i HDZ.

Skandal se onda nastavio jutrošnjom odlukom da se novinarima, odnosno javnosti, onemogući prisustvovanje sjednicama i raspravama ustavnih sudaca, unatoč tome što u zakonu o Ustavnom sudu RH u članku 3. jasno stoji kako je "djelovanje Ustavnog suda javno" te članku 47. koji navodi da "predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi te drugim skupovima u Ustavnom sudu".

>> Ustavni sud danas je pogazio naše pravo da znamo kako i što rade za naš novac

>> Troje ustavnih sudaca bilo za javnu sjednicu, objasnili su kako su odbijeni

Samo troje ustavnih sudaca traži otvaranje Ustavnog suda javnosti

Prisustvo javnosti su tražili troje ustavnih sudaca - Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec - no ostalih deset su ih preglasali i nastavili s tradicijom koju je uspostavila Omejec, a kojom je Ustavni sud, nasuprot prethodnoj praksi, de facto zatvoren za javnost.

Kulminacija svega je bilo priopćenje Ustavnog suda, koje potpisuje Šeparović, kojim je objavljeno ono što je u kuloarima odavno bilo poznato: Ustavni sud je maltene u potpunosti podržao sve sporne poteze Stožera, s kozmetičkim izuzetkom privremene zabrane rada nedjeljom, koja je bila samo jedan u nizu očitih ustupaka Stožera Katoličkoj crkvi, a u korist predizbornih šansi HDZ-a.

U priopćenju se par puta može pročitati i sljedeća rečenica: "Ustavni sud ovo rješenje donio je s deset glasova za i tri glasa protiv, uz najavu tri izdvojena mišljenja."

Kojih deset sudaca je podržalo Stožer?

S obzirom na to tko je od 13 ustavnih sudaca tražio da sjednice i rasprave Ustavnog suda budu javne, opravdano se može pretpostaviti da su troje "pobunjenika" suci Abramović, Kušan i Selanec. Uostalom, Abramović je još na početku pandemije u stručnom članku upozorio na ustavno-pravnu problematičnost ovlasti i odluka Stožera, dok je Selanec inzistirao da se o svemu tome odlučuje prije parlamentarnih izbora, što je Šeparović odbio.

Tko su, dakle, tih deset ustavnih sudaca koji su odlučili u skladu s interesima HDZ-a i Andreja Plenkovića? To su, po svemu sudeći, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović te ustavni suci i sutkinje Snježana Bagić, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Branko Brkić, Mario Jelušić, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović.

Isluženi kadrovi HDZ-a i SDP-a

Ono što prvo upada u oči kada se pogleda tih deset imena jest da su njih pet isluženi političari HDZ-a i SDP-a, dok su ostali manje-više kadar koji je također direktno vezan uz te dvije stranke. Primjerice, sutkinja Snježana Bagić bila je predstojnica Ureda za zakonodavstvo vlade Republike Hrvatske za vrijeme Ivice Račana, dok je za vrijeme prve vlade Ive Sanadera postala državna tajnica Ministarstva pravosuđa. 

Za izbor u Ustavni sud potrebna je dvotrećinska većina glasova u saboru, što u teoriji i nije loša ideja jer podrazumijeva da nijedna stranka ne može ovaj sud napuniti isključivo sebi poslušnim kadrovima, no u praksi se pokazalo da HDZ i SDP u Ustavni sud pretežito stavljaju dvije vrste kadrova: sebi odane pravnike i političku staru kramu, tj. svoje islužene kadrove koje se za odlazak u formalnu političku mirovinu nagrađuje sinekurom u Ustavnom sudu.

Postoje i oni koji su ulaz u Ustavni sud zaslužili svojom stručnošću, obrazovanjem i karijerom, poput ljudskopravaške odvjetnice Lovorke Kušan ili američkog doktora prava Gorana Selaneca, ali oni očito predstavljaju manjinu u ovoj instituciji, koja bi trebala braniti građane od vlasti, a ne obratno.

Većinu ipak čine vjerni kadrovi HDZ-a i SDP-a, koji se ne vole baš zamjerati strankama koje su ih postavile u Ustavni sud, pa je nakon današnje skandalozne odluke, koja skoro da predstavlja hrvatski ekvivalent pravno i ljudski katastrofalnoj odluci američkog Supreme Courta u slučaju Dredd Scott (kojom je odlučeno da se odbjeglog roba vrati njegovom "vlasniku"), potrebno podsjetiti na "najveće hitove" isluženih političara koji danas drmaju Ustavnim sudom RH.

Predsjednik Ustavnog suda Šeparović je nekadašnji HDZ-ov ministar pravosuđa i šef tajne službe HIS

Prvi je tu svakako predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, kumski povezan i s HDZ-ovom sivom eminencijom Vladimirom Šeksom i s aktualnim predsjednikom kluba HDZ-a u saboru Brankom Bačićem, koji je 1990-ih bio ministar pravosuđa (1995.-1998.), pa onda i šef tajne službe HIS (1999.-1999.), sve to kao provjereni HDZ-ov kadar.

Šeparović je, dakle, bio ministar pravosuđa u periodu totalne devastacije hrvatskog pravosuđa, što je započelo čim je HDZ početkom devedesetih preuzeo vlast i nastavilo se do danas, između ostaloga zahvaljujući i vječnom kadroviranju njegova kuma Šeksa. Onda je postavljen za šefa jedne od brojnih tajnih službi Franje Tuđmana, u periodu kada su vlasti masovno prisluškivale i šikanirale novinare, da bi njegov mandat na čelu HIS-a završio skandalom u kojem je optužen za otkrivanje državnih tajni.

Zapravo je bila riječ o još jednom unutarstranačkom obračunu u HDZ-u, u kojem su se različite frakcije borile za premoć dok je Tuđman polako umirao od raka, u kojemu je Šeparović vještim manevriranjem ispao žrtva. Nakon toga je otišao u odvjetnike, no kasnije ga je HDZ ponovno izvukao iz šešira i postavio na Ustavni sud. Očito s dobrim razlogom, s obzirom na to da se to ovoj stranci osuđenoj za korupciju do sada itekako isplatilo.

Za Šeparovićem se vuče i trakavica o navodnom plagiranju doktorata, koji je napisao pod mentorstvom poznate obiteljašice Dubravke Hrabar, o čemu je Index detaljno pisao.

>> Otkrivamo pozadinu velikog skandala predsjednika Ustavnog suda, u njega je uključena i moćna obiteljašica

>> Javio se predsjednik Ustavnog suda, tvrdi da nije plagijator

Mato Arlović - od SDP-ovog Šeksa do HDZ-ovog ustavnog suca

Sljedeći na redu je Mato Arlović, svojedobno SDP-ov kadar i njihova verzija Šeksa u smislu poznavanja parlamentarnih procedura, koji se kao ustavni sudac toliko omilio HDZ-u da su ga oni u zadnjoj turi izbora ustavnih sudaca ponovno postavili u Ustavni sud.

>> HDZ za ustavnog suca predložio bivšeg SDP-ovca Matu Arlovića

Arlović je za zastupnika u Hrvatski sabor biran u pet mandata u slijedu od 1990. do 2008. godine, da bi nakon toga bio nagrađen sinekurom u Ustavnom sudu, s koje se ne da maknuti već više od desetljeća. Objavio je i kontroverznu knjigu Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine, čiji je cilj, prema njegovim riječima, da "obrani istinu da Hrvatska nije dijelila BiH". Riječ je o apologiji tzv. Herceg-Bosne, koju je Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Brinulo ga je i da bi "osudi li Haag čelnike Herceg-Bosne, od RH netko mogao zatražiti da plati ratnu štetu".

Arlović je inače porijeklom iz Slavonije, odakle je bila i njegova nekadašnja stranačka kolegica Jadranka Reihl-Kir, udovica Josipa Reihl-Kira, šefa osječke policije kojeg su ubile hrvatske snage, koji je 1991. pokušavao spriječiti izbijanje rata između Hrvata i Srba u istočnoj Slavoniji. Zato je i ubijen u sumnjivim okolnostima, a Jadranka Reihl-Kir je kasnije svjedočila da joj je Arlović savjetovao da ne pokušava raščistiti političku pozadinu suprugova ubojstva, već da "napiše knjigu o tome i nešto zaradi".

Ingrid "pipl mast trast as" Antičević-Marinović

SDP se doista proslavio svojim isluženim kadrom kojeg je postavio na Ustavni sud pa je tu i njihova nekadašnja ministrica pravosuđa i saborska zastupnica Ingrid Antičević-Marinović. Kao ministrica pravosuđa u Račanovoj vladi ponajviše je ostala zapamćena po tome što je organizirala svečano otvaranje lifta u jednoj zgradi suda, dok je kao saborska zastupnica bila više poznata po glasnoći nego po smislenosti onoga što izgovara.

>> Da Ingrid Antičević nije ustavna sutkinja, bila bi u ozbiljnom sukobu interesa

U jednom trenutku je htjela postati i zastupnica u Europskom parlamentu, no od te ambicije se morala oprostiti kada je javnost čula kako govori engleski jezik. I danas je zapamćena po svojoj izjavi "pipl mast trast as", kojoj konkurirati mogu samo jezične eskapade na engleskom bivšeg ministra obrane Damira "vor kolidž" Krstičevića.

>> Prvog dana u EU kao geslo Hrvatske na Wikipediji stoji slavna rečenica Ingrid Antičević Marinović!

Bez obzira na sve to, SDP ju je instalirao u Ustavni sud, u kojem se redovito priklanja HDZ-ovskoj većini i baš se i ne miješa previše u svoj posao.

Bezbojni komunistički aparatčik Josip Leko

Takav dojam kao ustavni sudac ostavlja i Josip Leko, još jedan SDP-ov kadar, koji je ustavni sudac postao nakon što je odradio mandat predsjednika sabora. Leko je bivši komunistički aparatčik koji je 1990-ih ostao vjeran SDP-u, poznat po svojem verbalnom stilu pored kojeg su se i Ivica Račan i Milorad Pupovac činili kao živahni brbljavci. 

Leko je cijelu karijeru izgradio na tome da malo govori i pritom još manje kaže, no kako nije bio među miljenicima Zorana Milanovića, ovaj ga se odlučio riješiti tako što ga je lansirao u hladovinu Ustavnog suda. Otkako je ustavni sudac, za Leku se ne čuje, većinom se priklanja većinskom mišljenju, a ne da mu se baš ni pisati previše izdvojenih mišljenja. Kolokvijalno rečeno, Leko chilla na Ustavnom sudu do mirovine.

Ustavni sudac Davorin Mlakar ili ipak Gordan Dolović?

Ipak, najveća zvijezda među političarima koji su sklonjeni na Ustavni sud svakako je bivši HDZ-ov ministar uprave i saborski zastupnik Davorin Mlakar. Ili je ipak riječ o stanovitom Gordanu Doloviću?

>> Hrvatska dobila ustavnog suca koji se lažno predstavljao

Naime, Mlakar je jedan od onih HDZ-ovaca koji je upetljan u skandale oko propasti austrijske Hypo banke te je čak bio i spominjan u jednoj od optužnica protiv austrijskih bankara, doduše samo kao svjedok. 

U okviru te mutne priče novinari su otkrili i da se Mlakar navodno u Austriji u jednom trenutku lažno predstavljao kao Gordan Dolović, no iako je sve to bilo poznato prije njegova izbora na Ustavni sud, on je bez problema dobio dvotrećinsku većinu glasova u saboru i smjestio se u svoju novu fotelju.

Mlakar je zapamćen i po fotografiji snimljenoj tijekom kampanje 2011. godine na kojoj kleči pred tadašnjom premijerkom i predsjednicom HDZ-a Jadrankom Kosor i ljubi joj ruku.

To je, dakle, ljudski, moralni i stručni profil ljudi koji čine stabilnu većinu u Ustavnom sudu i koji su odlučili da je skoro sve što je Stožer proteklih mjeseci radio u skladu s Ustavom. 

Po današnjoj odluci Ustavnog suda Hrvatska je jedina ustavno-pravna utopija u pandemiji

Vrijedi primijetiti da je austrijski ustavni sud proglasio neke mjere tamošnjih vlasti protuustavnim, primjerice uvođenje policijskog sata i način otvaranja trgovina nakon lockdowna, dok je u Hrvatskoj sve bilo, ako ćemo vjerovati Šeparoviću i njegovoj većini na Ustavnom sudu, ispravno i neupitno. I u Češkoj i Njemačkoj i u nizu drugih članica Europske unije su sudovi rušili vladine mjere i odluke tijekom pandemije, jedino je Hrvatska jedina pravna utopija u pandemiji koronavirusa, u kojoj je baš sve što je kompromitirani Stožer činio ustavno-pravno čisto.

>> Austrijski i njemački ustavni sudovi već presudili u vezi mjera, hrvatski odugovlači

U to je doista teško povjerovati i bez ikakvog dubljeg poznavanja prava, jer svatko tko živi u Hrvatskoj zna da, primjerice, njemačko pravosuđe i vlasti sigurno nisu manje demokratski i efikasni od hrvatskih. Odluke Šeparovićevog Ustavnog suda u korist Stožera, Plenkovića i HDZ-a stoga zapravo dokazuju suprotno od onoga što im je namjera - činjenica da Republika Hrvatska nema Ustavni sud koji se usuđuje staviti na stranu građana, a protiv vladajućih potvrđuje ustavnu, pravnu, ljudskopravašku i demokratsku trulež u kojoj živimo.