GIANNIS N., rodom s grčkog otoka Samosa, u Njemačku je stigao s 18 godina kako bi studirao građevinu. Privukle su ga njemačke vrijednosti: socijalna pravda, jednakost i sigurnost. No, nakon 16 godina, vratio se u Grčku. "Dao sam sve od sebe da u Njemačkoj izgradim život, ali stalno sam nailazio na prepreke", rekao je Giannis, sada 39-godišnjak. Radio je kao projektni voditelj i građevinski inženjer, a okušao se i kao freelancer, piše DW.

Jedan trenutak bio je presudan: klijent mu nije htio platiti 100.000 eura za završeni posao. "Rekao mi je: 'Neću ti dopustiti da se obogatiš ovdje u Njemačkoj.’" Taj komentar shvatio je kao jasan znak netrpeljivosti prema njegovom porijeklu. "Na fakultetu si lijeni Grk, na poslu si korumpirani Grk. To postaje toksično."

Svaki četvrti migrant razmišlja o odlasku

Prema istraživanju Instituta za tržište rada (IAB), čak 25% migranata planira napustiti Njemačku. U anketi je sudjelovalo 50.000 migranata između 18 i 65 godina. Uglavnom se radi o visokoobrazovanim, uspješnim osobama, baš onima koje Njemačka želi zadržati.

Kao najčešće razloge navode kombinaciju osobnih, ekonomskih i društvenih čimbenika, tj. osjećaja neprihvaćenosti, diskriminaciju, visoke poreze, kompliciranu birokraciju i političko nezadovoljstvo.

Utku Sen, stručnjak za kibernetičku sigurnost iz Turske, nakon tri godine preselio se iz Berlina u London. U Njemačkoj se, kako kaže, nikada nije osjećao prihvaćeno. "Kao Turčin, uvijek sam se osjećao kao građanin drugog reda", izjavio je i usporedio život s filmom Šesto čulo. "Kao da postoji život, ali ti u njemu ne sudjeluješ. Nitko te ne primjećuje", dodao je. 

Sen tvrdi da mu je život u Velikoj Britaniji jednostavniji jer može komunicirati na engleskom jeziku. "Nisam doživio diskriminaciju, osjećam da ovdje pripadam", rekao je.

"Govorila sam savršeni njemački, a opet nikada nisam bila jedna od njih"

Kalina Velikova iz Bugarske provela je devet godina u Bonnu. Govorila je njemački gotovo bez greške, radila kao socijalna radnica, ali se nikada nije osjećala prihvaćeno. "Jednog dana razgovaramo, sljedećeg me ignoriraju. To mi je bilo nepojmljivo", ispričala je. S vremenom se zatvorila u sebe, a 2021. se vratila u Sofiju. "Radim više, zarađujem manje, ali živim mirnije", rekla je.

Anastasios Penolidis, voditelj izbjegličkog kampa koji živi u Njemačkoj sedam godina, smatra da je rješenje u edukaciji i društvenoj promjeni. "Potrebno nam je više političkog i socijalnog obrazovanja, institucije koje će se boriti protiv rasizma i pošteniji porezni sustav", naglasio je.

Iako radi puno radno vrijeme, jedva preživljava. "Porezi za neoženjene osobe bez djece su nepravedni i demotivirajući", rekao je. Ozbiljno razmatra povratak u Grčku, ali ne gubi nadu. "Ako dođe do pravih promjena, želim ostati ovdje i osnovati obitelj."

Ekonomist Christian Dustmann smatra da je jezik ključan, ali da problemi idu dublje. "Ako bismo ovo istraživanje proveli u Velikoj Britaniji, rezultati bi vjerojatno bili slični", rekao je. Upozorava da rastuće nepovjerenje prema migrantima u Njemačkoj ide ruku pod ruku s porastom podrške krajnjoj desnici. "Politika mora balansirati, a ne otuđiti domaće stanovništvo, a istovremeno ne zatvoriti vrata onima koji dolaze", rekao je.