DRUGI italo-etiopski rat, vođen između listopada 1935. i svibnja 1936. godine, predstavljao je sukob između Kraljevine Italije i Etiopije. Ovaj rat bio je dio šire talijanske ekspanzionističke politike pod vodstvom Benita Mussolinija, s ciljem stvaranja talijanskog kolonijalnog carstva u Africi. Unatoč članstvu obje zemlje u Ligi naroda, međunarodna zajednica nije uspjela spriječiti talijansku agresiju.

Nakon poraza u Prvom italo-etiopskom ratu 1896. godine, Italija je željela osvetu i obnovu nacionalnog ponosa. Mussolini je vidio osvajanje Etiopije kao priliku za proširenje talijanskih posjeda u Africi te za jačanje fašističkog režima kod kuće. Etiopija je bila jedna od rijetkih preostalih neovisnih afričkih država, što je činilo njezino osvajanje simbolički važnim za europske kolonijalne sile.

Početak invazije

Talijanska invazija započela je 3. listopada 1935. godine, kada su talijanske trupe pod zapovjedništvom generala Emila De Bone prešle granicu iz Eritreje, tada talijanske kolonije. Istovremeno, general Rodolfo Graziani vodio je napad iz talijanske Somalije na jugu. Unatoč hrabrom otporu etiopskih snaga, talijanska vojska, opremljena modernim oružjem, uključujući tenkove, zrakoplove i kemijsko oružje poput iperita, brzo je napredovala.

Bile su tri ključne bitke:

• Bitka kod Amba Aradama (prva bitka kod Tembiena): Od 20. do 24. siječnja 1936. talijanske snage su porazile etiopske trupe pod vodstvom rasa Kasse, koristeći fosgen plin i nanijevši teške gubitke Etiopljanima.
• Bitka kod Amba Aradama: Između 10. i 19. veljače 1936. talijanske snage zauzele su Amba Aradam i uništile vojsku rasa Mulugete. Etiopljani su pretrpjeli velike gubitke, a talijanske snage su koristile kemijsko oružje tijekom bitke.
• Bitka kod Maychewa: Dana 31. ožujka 1936. etiopska vojska pod osobnim zapovjedništvom cara Hailea Selassiea pokušala je protunapad, ali je pretrpjela poraz od talijanskih snaga. Nakon bitke, talijanske zračne snage napale su preživjele etiopske trupe kod jezera Ashangi koristeći iperit.

Pad Adis Abebe i posljedice

Nakon poraza kod Maychewa, etiopski otpor je oslabio. Car Haile Selassie napustio je glavni grad Adis Abebu 2. svibnja 1936. i otišao u egzil. Talijanske trupe pod vodstvom maršala Pietra Badoglia ušle su u Adis Abebu 5. svibnja 1936., čime je završena formalna faza invazije. Italija je 7. svibnja 1936. proglasila aneksiju Etiopije, a kralj Viktor Emanuel III. proglašen je carem Etiopije.

Međunarodna reakcija

Liga naroda osudila je talijansku agresiju i uvela sankcije protiv Italije, ali te mjere nisu bile učinkovite u zaustavljanju invazije. Mnoge zemlje, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, bile su oprezne u svojim reakcijama, nastojeći izbjeći sukob s Italijom. Car Haile Selassie obratio se Ligi naroda u lipnju 1936., upozoravajući da bi neuspjeh u zaustavljanju agresije mogao imati šire posljedice za međunarodni mir.

Ratni zločini

Tijekom sukoba, talijanske snage koristile su kemijsko oružje, uključujući iperit, protiv etiopskih vojnika i civila, unatoč tome što je Italija bila potpisnica Ženevskog protokola iz 1925. koji je zabranjivao takvu upotrebu. Također, zabilježeni su napadi na medicinske jedinice Crvenog križa, što je predstavljalo kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Talijanska invazija na Etiopiju 1935.–1936. imala je dalekosežne posljedice. Osim što je dovela do talijanske okupacije Etiopije, sukob je razotkrio slabosti Lige naroda i međunarodnog sustava kolektivne sigurnosti. Unatoč talijanskoj pobjedi, etiopski otpor nastavio se tijekom okupacije, a zemlja je konačno oslobođena uz pomoć savezničkih snaga tijekom Drugog svjetskog rata.