Foto: Index/FaH

ODNOS Katoličke crkve i žena, i ne samo Katoličke nego i mnogih drugih varijanti kršćanstva, od davnina je prilično jednostavan. Žene su, od Eve koja je Adama navela na grijeh, službenice zla. Nije zato ni čudo da bi se danas riječi mnogih svećenika mogle protumačiti kao mržnja prema ženama. Jedan od njih je i Alojzije Stepinac, kardinal čijim se imenom Crkva u Hrvata voli kititi.

"Sotona je dobro uočio ulogu žene"

"Zanimljivo je, kako je Sotona dobro uočio silno važnu ulogu žene, te ju pod parolom lažne emancipacije rabi za svoje svrhe kao nikada do sada u povijesti čovječanstva", piše Alojzije Stepinac u pismu suradnicama Krista Kralja 1955. godine. Koja je to lažna emancipacija o kojoj Stepinac govori? Deset godina prije toga, žene su u Jugoslaviji dobile pravo glasa pa se možda Stepinac buni protiv toga. Nikada prije u povijesti čovječanstva ženama nije priznato takvo pravo. Vjerojatno mu smeta i ponešto drugo, prvenstveno civilni brak.

Građanski brak je isto što i poligamija

"Zar nije i onda (u Kristovo doba op. aut.) vladao brak "civilni" i mnogoženstvo?" pita se Stepinac zgražavajući se nad građanskom zajednicom i poistovjećujući je s poligamijom onako kako se njegovi nasljednici zgražavaju nad homoseksualnošću lažno je poistovjećujući s pedofilijom.
Stepinac žene upućuje na jedinu ženu u povijesti koja po njemu zaslužuje puno poštovanje -  Mariju, djevičansku majku Isusovu. A žene, one koje nisu imale sreću da zatrudne po Duhu svetome, upućuje kakve bi trebale biti i kakve bi ih vrline trebale krasiti.

Moli, šuti, radi

"Ta svojstva nisu ništa drugo nego iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost", piše obraćajući se učenicama Domaćinske škole 1942. godine. Dakle, žene po Stepincu trebaju biti pobožne, ne smetati i od jutra do mraka raditi. Takav je, piše, "tip domaćice kako si je zamišlja kršćanstvo".

I nije Stepincu dovoljno da žena bude samo pobožna. Ona mora i držati jezik za zubima. "Ako tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna", citira učenicima Bibliju. Pa nastavlja dalje o stidljivoj povučenosti.

"Nabije li te krava na rogove, popravi haljinu"

"Nju je Bog postavio kao čvrsti zid, koji ima da čuva žensku čast i poštenje. I možete biti posve sigurne, gdje se taj zid poruši, tamo je otvoren put životinjama u ljudskoj spodobi u svetište ženske časti i ponosa", piše Stepinac i djevojkama preporučuje ponašanje svete Perpetue koju je, navodno, u amfiteatru pobješnjela krava nabila na rogove. Čim se svetica od toga malo pribrala, popravila si je haljinu i kosu. Ne daj Bože da bi se žena pokušala obraniti ili da bi joj se u bijegu pred nasiljem vidjela goljenica.

Treća vrlina koja krasi žene je "neumorna radinost". O tome Stepinac piše: "Zadnja ide na počinak, prva ustaje, tako da se na nju uzalud ne oslanja srce muža njena." Dakle, žene, izvolite rmbačiti od jutra do mraka da bi se na vas oslonilo srce muža vašega.

Nakaza od žene

Ne bi pismo bilo potpuno da Stepinac ovom idealu nije suprotstavio ženu koja mu nije po ukusu.
"Nije tako s domaćicom, ako se uopće može dati ime domaćice ženi, koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima", piše Stepinac. Uzalud će žena, piše Stepinac, nastojati iznuditi poštovanje od strane muškarca ako se bude više vidjela na bučnim ulicama i razuzdanim zabavama nego u kraljevstvu svoga doma.

No nije najgore što nekada kardinal, a danas blaženik, ženama poručuje da ostanu doma i budu kuš.

Il' je Alojzije, il' je Al Baghdadi

"A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svetoga Pisma: 'Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici''', piše Stepinac djevojkama.

Da danas netko izgovori te riječi pomislili bismo da pokušava ostvariti ISIL-ov san o šerijatskoj državi. Riječi su to koje bi pristajale samozvanom kalifu Al Baghdadiju. Ali ne, to su samo napuci Alojzija Stepinca, po kojem se Crkva u Hrvata voli nazivati Stepinčevom.