PREMA najnovijim podacima, deseci država ušle su u zonu "ultra-niske plodnosti", u kojoj žene u prosjeku rađaju manje od 1,3 djeteta – razinu za koju stručnjaci kažu da vodi izumiranju stanovništva. Diljem svijeta se ove godine bilježe povijesno niske stope rađanja.

U nekim zemljama situacija je kritična

Pokazuju to brojna istraživanja, među njima i nedavno objavljeni podaci na X profilu Birth Gauge. Taj profil redovito objavljuje podatke o broju rođenih i stopama fertiliteta (prosječan broj djece po ženi) za različite zemlje. Birth Gauge koristi nacionalne statistike te se podaci koje objavljuje smatraju vjerodostojnima.

Situacija je posebno kritična u Litvi, Poljskoj, Kostariki, Južnoj Koreji, Singapuru... Sve te zemlje imaju stopu fertiliteta koja se kreće od 0,81 u Južnoj Koreji do 1,10 u Kostariki. U Poljskoj stopa iznosi 1,01, a u Litvi 1,02.

Kad fertilitet padne na ili ispod 1,0, u znanstvenoj literaturi govori se o demografskoj katastrofi jer to znači da se broj stanovnika može prepoloviti u samo jednoj generaciji. Smatra se da granica od 2,1 djeteta po ženi označava stopu potrebnu za prirodnu obnovu stanovništva.

Istočna Europa gora od zapadne

Napomenimo da stupac "broj mjeseci" u gornjoj tablici pokazuje na koliko mjeseci unutar godine se odnosi prikazan broj rođenih. Zbog različite dostupnosti podaci nisu potpuni i nisu uvijek usporedive s cijelim godinama, ali ipak omogućuju praćenje ključnih trendova.

U europskom kontekstu posebno se ističe snažan pad broja rođenih u baltičkim državama, tj. Estoniji, Latviji i Litvi, ali i u zemljama poput Poljske, Češke i Slovačke. Ove zemlje bilježe dvoznamenkaste postotke pada novorođenih u odnosu na prethodnu godinu.

Poljska je gospodarsko čudo Europe, ali - odumire

Poljska stopa fertiliteta je 1990. iznosila 1,99, a 2024. godina je 12. godina zaredom s više umrlih nego rođenih u ovoj državi. Poljski statistički ured izvijestio je da će preokretanje ili poboljšanje situacije biti teško.

Posebno je sve to neobično jer se ova zemlja istovremeno izdvaja kao jedno od najvećih gospodarskih čuda Europe. Poljska je u posljednja dva desetljeća doživjela iznimno brz gospodarski rast, udvostručila BDP po stanovniku i prestigla većinu svojih susjeda.

Njemačka, Austrija i Švicarska su nešto ispod granice od 1,3. Nizozemska i Belgija se drže na oko 1,4. Zabrinjava stanje na Mediteranu; stopa u Italiji je 1,11, u Španjolskoj 1,13, a u Grčkoj 1,19.

Makedonija najgora u bivšoj Jugoslaviji

Hrvatska sa stopom od 1,42 stoji bolje od većine istočne i srednje Europe, odnosno od većine bivših socijalističkih zemalja. Ali i Hrvatska, kao i ostale zemlje bivše Jugoslavije, ima nisku stopu fertiliteta i općenito silazan trend.

Sve države regije bilježe vrijednosti daleko ispod granice potrebne za obnovu stanovništva. Čak i Kosovo, koje je tradicionalno poznato po znatno višim stopama rađanja u odnosu na ostatak regije, nalazi se ispod spomenute zamjenske stope.

Afrika, Afganistan i Jemen nemaju problema s fertilitetom

Podaci izneseni u ovom tekstu ne obuhvaćaju zemlje s izrazito visokom stopom fertiliteta. Tu uvjerljivo dominiraju države subsaharske Afrike. U većini tih zemalja žene u prosjeku rađaju između 4 i 6 djece.

Najviše vrijednosti bilježe Čad, Somalija, DR Kongo, Niger... Uz afričke države, visoke stope fertiliteta još se mogu pronaći u Afganistanu i Jemenu, ali su izvan Afrike ovakve vrijednosti iznimka.

Južna Koreja - zemlja koja izumire

Na globalnom planu, u posljednje vrijeme najviše pažnje privlači Južna Koreja, koja se u medijima sve češće opisuje kao zemlja koja izumire. Projekcije pokazuju da bi se broj stanovnika Južne Koreje do 2070. mogao smanjiti s 52 na samo 38 milijuna.

Prvi val pada nataliteta bio je rezultat državne politike planiranja obitelji u drugoj polovici 20. stoljeća, ali su se problemi nastavili i nakon što je zemlja postala ekonomski razvijena.

>> Ekonomski div suočava se s krizom bez presedana

I u ostatku Dalekog istoka stanje s fertilitetom izuzetno je loše. Kina je prošle godine bila na stopi od 1,10 (za ovu godinu podataka još uvijek nema), dok je Japan na 1,13. Usporedbe radi, recimo da Sjedinjene Države, iako bilježe negativan trend, drže stopu od 1,58.

Iznenađuje podatak da je Iran na svega 1,51, što je niže od američkog prosjeka. Ovi podaci pokazuju da se fenomen niskog fertiliteta, inače donedavno karakterističan za razvijeni svijet, proširio i na zemlje koje su tradicionalno imale višu rodnost.

Kakve su ekonomske posljedice?

UN-ov fond za stanovništvo je u izvješću u lipnju upozorio da se sve većem broju ljudi uskraćuje sloboda osnivanja obitelji zbog povišenih troškova života, ratova i nedostatka prikladnih partnera, a ne zato što odbacuju roditeljstvo.

Prema analizi McKinsey Global Institutea, ako se trend niske fertilnosti nastavi, rast BDP-a po stanovniku u Europi mogao bi se usporiti za 0,4% godišnje do 2050., a u nekim zemljama i do 0,8% godišnje, osim ako ne dođe do značajnog povećanja produktivnosti ili radnog vremena.

Ekonomist Bejaković: Došlo je do demografske tranzicije

Ekonomski analitičar Predrag Bejaković govori da je došlo do demografske tranzicije.

"Već krajem 19. stoljeća došlo je do bolje zdravstvene zaštite, cijepljenja te se smrtnost dojenčadi i djece do 5 godina prepolovila, što je izniman civilizacijski uspjeh. Do tada je običaj bio imati 4-5 djece, a od tada se uvidjelo da za tim nema potrebe", govori za Index Bejaković.

"Krajem 19. stoljeća nije bilo ni mirovinskog fonda, koji je prvi put uveden u Prusiji. Otto von Bismarck ga nije uveo da bi pomogao radnicima, već je bio svjestan buna koje mogu nastati. Kod nas je uveden kasnije, 1922., iako nije odmah zaživio. Mirovinski fond bio je određeno jamstvo za starost", pojašnjava naš sugovornik.

Tu je i važnost poljoprivrede. Nekoć su djeca počinjala raditi rano, s 5, 6 godina, nakon mehanizacije su djeca kao radna snaga prestala biti toliko potrebna", kaže i ističe da su tu temelji sve niže stope plodnosti.

"Neće biti bolje"

Vjeruje da se stvari ne mogu promijeniti. "Sve zemlje pokušavaju preusmjeriti demografske trendove, daju se ogromne povlastice rodiljama, ali ti potezi nisu od velike pomoći. Teško je tu nešto promijeniti, gotovo nemoguće, ne vidim da će biti bolje", govori.

Jasno je da se društvo s vrlo malo djece i sve starijim stanovništvom suočava s ozbiljnim izazovima za javne financije, tržište rada i svakodnevni život.

"Doći će do preraspodjela javnih rashoda. To znači i manje sredstava za predškolski odgoj i obrazovanje, a puno veće rashode za mirovinske izdatke, brigu o starijima, dugotrajnu skrb. Ozbiljni su problemi s radnom snagom, zbog čega će trebati uvoziti radnike, ali i dodatno se robotizirati.

Dolazi i do promjene u potrošnji, ne toliko na razini obitelji, već na razini cijelog društva, što će biti još i više sa sve manje novorođenih. Ukratko, ovaj trend mijenja cijeli svijet, pogotovo razvijene postindustrijske zemlje; tu ne vidim nijednu zemlju koja bi mogla poslužiti kao dobar primjer", zaključio je.