ČAK 22 POSTO žena u dobi od 20 do 45 godina u Švedskoj uopće ne želi djecu, dok istodobno samo osam posto muškaraca tako razmišlja, pokazuje istraživanje Aftonbladeta, koje uvelike ukazuje na zabrinjavajuće demografske trendove i objašnjava pad stope plodnosti diljem Europe.

Prošle je godine stopa plodnosti (prosječan broj djece po ženi tijekom cijelog reproduktivnog razdoblja) u Švedskoj pala na 1,43, odnosno na najnižu vrijednost otkako se populacijska statistika počela pratiti 1749. godine. U Hrvatskoj je stopa tek marginalno viša i trenutačno iznosi 1,47. Za jednostavnu obnovu stanovništva, odnosno da broj stanovnika ostane isti bez migracija, potrebna je stopa plodnosti od oko 2,1 djeteta po ženi.

Prosječna stopa plodnosti u EU je samo 1,38

Paradoksalno je da su obje spomenute zemlje iznad prosjeka stope plodnosti Europske unije, koji je, prema podacima Eurostata, već 2023. godine pao na 1,38. Najnižu stopu plodnosti imaju Malta (1,06), Španjolska (1,12) i Litva (1,18), a najvišu Bugarska (1,81) i Francuska (1,66).

Prije otprilike pola stoljeća nijedna europska zemlja nije imala stopu plodnosti manju od 2,0, a Irska je bila europski rekorder sa stopom 3,85. Istraživanje Aftonbladeta pokušalo je otkriti uzroke tog drastičnog pada plodnosti, koji je u Skandinaviji započeo oko 2010. godine, a u ostatku Europske unije desetljeće kasnije.

Martin Kolk, izvanredni profesor demografije na Sveučilištu u Stockholmu, koji je tumačio rezultate Aftonbladetova istraživanja, kaže da su značajne razlike između spremnosti žena i muškaraca za rađanje djece u skladu s trendovima u zemljama s vrlo niskom stopom plodnosti poput Japana, Južne Koreje, Španjolske i Italije.

"Žene u dobi od 20 do 30 godina, dakle rođene otprilike između 1995. i 2005. godine, rađaju manje djece nego što su rađale njihove vršnjakinje u prethodnim generacijama. Veliko je pitanje hoće li imati djecu kasnije tijekom života ili će se u potpunosti odreći djece", rekao je Kolk.

Zašto mladi odgađaju roditeljstvo?

Na pitanje Aftonbladeta što bi se u njihovim životima trebalo dogoditi da se osjećaju spremnima za imati djecu, Šveđanke su najčešće davale sljedeće odgovore: stabilni prihodi (41%), odgovarajući partner (29%), prikladnije stanovanje (25%), stalan posao (20%) i osobno sazrijevanje (16%). Slično su odgovarali i muškarci.

Dakle, rađanje ponajprije ovisi o životnim prioritetima, standardu, prihodima i uvjetima stanovanja. Čini se da današnje mlade žene i muškarci u Švedskoj u većoj mjeri daju prioritet prijateljima, interesima, samoostvarenju ili karijeri umjesto ranog zasnivanja obitelji i rađanja djece.

"Sve ukazuje na to da je rađanje djece postalo planirani projekt u kojem sve mora prvo sjesti na svoje mjesto. Ako se vratimo nekoliko desetljeća unatrag, mladi ljudi su rađali djecu bez mnogo razmišljanja. Djeca su bila sastavni dio života i tako su se i rađala", govori Kolk.

Promatrajući duže razdoblje, jasan je trend polaganog pada stope plodnosti diljem Europe, no u posljednjih 60 godina bilo je značajnih oscilacija koje se ne mogu objasniti samo kulturološkim i vrijednosnim stavovima društva i pojedinaca. Češka je, primjerice, početkom 21. stoljeća imala stopu 1,18, koja je do 2021. porasla na 1,83.

Privremeni trend ili trajna promjena?

Slično je bilo kretanje stope plodnosti u Bugarskoj, dok je Poljska 1990. godinu dočekala sa stopom od 2,06, koja je potom u idućih desetak godina pala na 1,22 i do danas se zadržala na toj razini. Prema podacima Svjetske banke, u Hrvatskoj je stopa plodnosti pala ispod razine obnove populacije još početkom 70-ih godina prošlog stoljeća i od tada je u gotovo neprekidnom padu.

"Bit će zanimljivo vidjeti je li ovo samo privremeni trend ili početak nečeg trajnijeg. Ako mladi ljudi sada privremeno daju prioritet drugim stvarima i kasnije se odlučuju imati djecu, to nije dramatično i neće imati tako velike posljedice. Ali ako idemo prema novoj situaciji, u kojoj veće skupine mladih žena zapravo uopće ne žele imati djecu, tada bi društvo dugoročno bilo znatno pogođeno", objašnjava Kolk.

U praksi, problem nije (samo) u tome što je stopa plodnosti diljem Europe niska, nego što je u nekim zemljama već nastalo demografsko "usko grlo": generacije koje danas ulaze u dob za rađanje malobrojnije su od generacija prije njih. Demografi to opisuju kao demografsku inerciju.

Demografska inercija

Kretanje broja rođenih, kao i ukupne populacije, ne ovisi samo o "broju djece po ženi", nego i o tome koliko uopće ima žena u reproduktivnoj dobi. Ako se baza, posebice broj žena u dobi od 20 do 39 godina, smanjuje, broj rođenih ostaje nizak ili pada čak i kada se stopa plodnosti malo popravi.

Primjer zemlje u kojoj možda više i nije moguće promijeniti trendove, jest Italija. Čak i kada se demografskim mjerama uspije podići stopa plodnosti, Italija će i dalje u idućim godinama imati sve manje potencijalnih majki, jer su generacije rođene u prethodnim razdobljima niske stope plodnosti jednostavno malobrojnije.

Zato demografski oporavak, odnosno veći broj djece i kasnije radno sposobnog stanovništva, postaje usporen i dugotrajan, a ponekad i gotovo nemoguć bez dodatnih izvora stanovništva, poput imigracije. I to migracije koja uključuje ponajprije mlade obitelji i žene u fertilnoj dobi.