DUŠANU Miokoviću, kojeg su merčepovci mučili strujom, pakrački je sud nepravomoćno dosudio 75 tisuća kuna.

Sutkinji duplo veća odšteta

Odšteta je to koja se čini sramotno malom za sve ono što je Mioković doživio od postrojbi osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa. Istovremeno, hrvatski sudovi presuđuju i znatno veće odštete. 

Uzmimo suce koji zbog povrede časti i ugleda tuže medije i kojima se u Hrvatskoj redovito dosuđuju odštete u iznosima od 50 do 150 tisuća kuna. Dapače, zbog visine jedne od odšteta kaznio nas je Europski sud za ljudska prava, smatrajući da “nije primjerena demokratskom društvu”. A ta je iznosila samo 50 tisuća kuna. Što je sa 137 tisuća kuna koje je županijska sutkinja u Zadru Dijana Grancarić dobila od Slobodne Dalmacije, da bi kasnije s troškovima postupka i kamatama dobila još 103 tisuće, piše Telegram. 

Dušan Mioković u jesen 1991. godine završio je, sa svojim bratom Nikolom, u Pakračkoj Poljani. Tamo su ih odveli muškarci kojima je zapovijedao Tomislav Merčep. Ni danas ne zna točan razlog, pretpostavlja jer im je otac bio pravoslavac, a majka katolkinja. Braća Mioković dvije su od samo šest osoba koje su uspjele preživjeti mučenja hrvatske paravojne postrojbe pod vodstvom Merčepa koji je zbog zločina na kutinskom i zagrebačkom području osuđen na sedam godina zatvora. Njegovi vojnici, utvrdio je sud, nezakonito su uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je, dakle, preživjelo mučenja i zlostavljanja.

 "Spojili su me na struju, užasno me boljelo"

“Do 1991., odnosno do 15. listopada, kada su mene i brata odveli, radio sam u Ribnjačarstvu. Brat i ja popili smo tog dana u trgovini pivo oko 15 sati. Iznenada su došli neki naoružani i uniformirani ljudi s čarapama na glavama. Ušli su i tražili mog brata Nikolu. Kad su ga izveli iz trgovine, nešto su razgovarali s njim. Zatim su ga odveli u njegov stan. Ja sam sat i pol kasnije otišao k njegovoj supruzi koja mi je rekla da su ga odveli. Bio sam uvjeren da će doći i po mene. I došli su idući dan. Bio sam u kući sam sa sinovima. Supruga je otišla do Pakračke Poljane pitati za mog brata. Jedan sin u to je vrijeme imao četiri, a drugi sedam godina.

Ovi ljudi porazbijali su prozore i vrata. Uzeli su novac. Mene i djecu su na silu utrpali u kombi. Djeca su vikala i plakala. Tada se pojavila supruga i uspjela sinove izvući iz kombija, a mene su odvezli u Pakračku Poljanu. Najprije sam ušao u sobu u kojoj je bio Tomislav Merčep. Postavio mi je par pitanja. Zanimali su ga moji osobni podaci i gdje radim. Nakon toga sam izveden u hodnik, a jedan čovjek pitao me želim li vidjeti brata. Odveli su me k njemu u jednu sobu. Tamo je bilo još nekoliko osoba. Brat je bio izubijan, a zidovi i pod bili su poprskani krvlju. Mene su počela ispitivati neka trojica. Spojili su me na struju. Užasno me to boljelo.

Zatim su mi skinuli odjeću s gornjeg dijela tijela i tukli me štrikom. Govorili su da je moj brat vukao minobacače s tim štrikom. Tukli su me dok nisam pao u nesvijest. Polili su me vodom. Kada sam se osvijestio, odveli su me u sobu kod brata. Ušla su dvojica vojnika. Jedan me udario u glavu pa sam opet izgubio svijest. Kad sam se probudio, bila je večer. Na sebi sam vidio vestu i kutiju cigareta. Brat mi je rekao da mi je to poslala žena. Svaku noć u sobu nam je dolazilo nekoliko vojnika i tuklo nas. To se događalo svaki dan idućih mjesec dana”, samo je dio uznemirujućeg iskaza Dušana Miokovića.

Duševne boli sutkinje za hrvatsko pravosuđe vrijede dvostruko više od boli čovjeka kojeg su mučili merčepovci

Za sud mučenje koje je proživio vrijedi 75 tisuća kuna. Miokoviću je naime odbijena odšteta koju je tražio - 150 tisuća kuna – uz obrazloženje da nije uspio dokazati fizičke ozljede nakon mučenja Merčepove paravojne postrojbe, već samo duševne boli. 

Duševne boli sutkinje, s druge strane, vrijede gotovo dvostruko više, 137 tisuća kuna. Plus 103 tisuće kuna troškova postupka i kamata.