GRAĐEVNI otpad jedan je od najvećih problema hrvatskog sustava gospodarenja otpadom. Količine su posljednjih godina snažno rasle, dok infrastruktura za njegovo zbrinjavanje nije pratila taj rast. Dio takvog otpada završava na ilegalnim odlagalištima diljem zemlje.

Ilegalna odlagališta niču diljem Hrvatske

Koliko je problem raširen pokazuju i brojni recentni slučajevi iz različitih dijelova Hrvatske. Prije nekoliko dana Index je pisao o velikom ilegalnom deponiju na Črnomercu u Zagrebu, gdje je uz ostali otpad pronađen i građevinski materijal.

Koliko je problem dugotrajan i raširen pokazuje i najnoviji primjer iz Velike Gorice. Index je obišao jednu od lokacija uz Savu i vodocrpilište koje opskrbljuje Veliku Goricu i dio Zagreba, gdje je zemljište od oko 6500 četvornih metara zatrpano raznim otpadom, a u obližnjem jezeru nalazi se i građevinski otpad.

Osim u Zagrebu, posljednjih mjeseci veći slučajevi zabilježeni su kod Samobora, Trogira, Dubrovnika, u Kaštelima, na Korčuli...

Iako je građanima omogućena besplatna predaja 200 kilograma šuta u šest uzastopnih mjeseci, zbrinjavanje većih količina svakako znači dodatni trošak, a u nekim slučajevima i potrebu za pronalaskom ovlaštenog preuzimatelja.

Ne postoji infrastruktura za zbrinjavanje

"Prema našim iskustvima, građevinski otpad jedan je od najvećih problema po pitanju ilegalnog otpada. Problemi kreću već na lokalnoj razini, primjerice s iskopima zemlje. Većina jedinica lokalne samouprave nije osigurala zakonom propisana odlagališta za odlaganje zemlje iz iskopa, zbog čega su građevinari primorani zemlju odlagati po šumarcima, uz jezera i na drugim nepredviđenim lokacijama.

Nastavno na to pojavljuje se i problem građevinskog otpada. Proteklih godina količina građevinskog otpada znatno se povećala. Od 2015. do 2025. godine porasla je za najmanje 100 posto, a većina jedinica lokalne samouprave u međuvremenu nije izgradila potrebnu infrastrukturu za njegovo zbrinjavanje", kaže za Index predsjednik Udruge Ekologija grada Josip Pavlović te dodaje da je u neposrednoj blizini Zagreba zakopano na milijune kubika građevinskog otpada.

73 posto više otpada nego 2015. godine

Prema podacima Informacijskog sustava gospodarenja otpadom (ISGO), koji vodi Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, u Hrvatskoj je 2024. nastalo oko 2,06 milijuna tona građevnog otpada, oko 73 posto više nego 2015. godine.

Za 96.724 tone građevnog otpada nastalog 2024. nije poznat način gospodarenja. Riječ je o 4,7 posto ukupno procijenjene količine. 

U izvješću se napominje da su stvarne količine i nastalog i neevidentiranog građevnog otpada veće od prikazanih. Razlog je to što se procjene najvećim dijelom temelje na podacima koji su prijavljeni u informacijski sustav, pa dio otpada koji nikada nije prijavljen nije obuhvaćen tim brojkama.

Koliko je problem raširen?

Od početka rada ELOO-a, službene evidencije u koju građani prijavljuju mjesta na kojima je netko odbacio otpad, 2020. do kraja 2025. zabilježena je ukupno 21.131 prijava, i to različitih vrsta otpada, a ne samo građevnog. Od ukupnog broja prijavljenih lokacija komunalni redari nisu sve preuzeli u obradu. 

U izvješću ELOO-a za 2024. stoji da se 98,9 posto prijava odnosilo na građevni ili glomazni otpad, odnosno njihove kombinacije s miješanim komunalnim otpadom.

Dr.sc. Milat: Pravni okvir postoji, propisi se neučinkovito provode

Dr. sc. Martina Milat s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu nam govori da je sudeći po učestalim primjerima ilegalnih odlagališta, hrvatski sustav gospodarenja građevnim otpadom još uvijek je u povojima.

"Iako pravni okvir postoji, neučinkovita provedba propisa i izostanak sankcija usmjerenih na proizvođače otpada, jedan su od ključnih uzroka koji sprječavaju efikasno i legalno zbrinjavanje građevnog otpada u Hrvatskoj. Osim toga, informiranost sudionika je na nedovoljnoj razini, a infrastruktura za sustavno gospodarenje građevnim otpadom zahtijeva daljnje unaprjeđenje", navela je.

"Potencijal pogona za reciklažu se ne iskorištava"

Ističe da u Hrvatskoj postoji tek nekoliko lokacija, uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje, koje građevni otpad zaprimaju i recikliraju drobljenjem.

"Tako dobiven materijal niže je vrijednosti, ali ostaje iskoristiv – za nasipavanje, stabilizaciju terena, pa i kao zamjena za prirodni agregat u betonu. U praksi se ipak uglavnom koristi za nasipavanje, dok kao agregat izostaje, ponajprije zbog predrasuda o njegovoj kvaliteti i nekonkurentne cijene u odnosu na prirodni agregat.

Bitno je naglasiti da se puni potencijal pojedinih pogona za reciklažu nažalost ne iskorištava, što ukazuje na potrebu za boljom povezanosti pojedinih dijelova sustava gospodarenja otpadom", navodi.

"Ima prostora za napredak"

"Reciklaža je tek jedan od načina gospodarenja građevnim otpadom. Prije svega, trebalo bi smanjiti količine otpada i njegove štetne učinke na okoliš, na primjer prenamjenom i obnovom postojećih objekata, upotrebom održivih materijala te promišljanjem o smanjenju otpada već u fazi planiranja.

Osim toga, u samoj pripremi za ponovnu upotrebu trebalo bi omogućiti efikasan sustav razmjene rabljenih ili preostalih elemenata koji ne moraju postati otpad. Uz to je ključno odvajanje otpada po vrsti već na mjestu nastanka, čime se znatno povećava iskoristivost materijala.

Prostora za napredak stoga itekako ima, no on traži zajednički angažman svih sudionika – ponajprije države i lokalne samouprave, pojačan nadzor, strože kazne, bolju infrastrukturu i kvalitetnije informiranje", dodaje.

Unatoč mogućnostima, problem i dalje velik

Za sve količine koje prelaze besplatni limit, građani se moraju okrenuti komercijalnim uslugama i specijaliziranim postrojenjima.

Iz Zagrebačkog holdinga pojašnjavaju da za veće količine građani mogu koristiti komercijalne usluge postrojenja za reciklažu građevnog otpada u Isinjskoj ulici 26, kojim upravlja podružnica Zagrebačke ceste.

Rijeka ima specijalizirano reciklažno dvorište za građevni otpad na Mihačevoj Dragi, gdje se veće količine mogu predati uz naplatu. Split građane s većim količinama upućuje na tvrtku Reciklator u Kaštel Sućurcu. Osijek za veće količine ima mogućnost predaje na lokaciji Sarvaš, također uz naplatu.

Cijene predaje većih količina građevnog otpada razlikuju se ovisno o gradu, vrsti i sastavu otpada. Sam trošak predaje pritom je samo dio ukupnog troška jer organizacija kontejnera, prijevoza i odvoza može cijenu znatno povećati. Iako veći gradovi imaju različite mogućnosti za predaju većih količina građevnog otpada, problem njegova nepropisnog odlaganja i dalje je raširen.

Limit od 200 kilograma je premalen

Pavlović nastavlja da je najveći problem to što građani u reciklažno dvorište mogu predati do 200 kilograma građevnog otpada u razdoblju od šest mjeseci.

"Tko god radi adaptaciju ili rušenje, zna da je to vrlo mala količina, svodi se na praktički jednu punu prikolicu otpada. Problem je i to što se općenito cijeli građevinski sektor odvija u gotovini, odnosno u zoni sive ekonomije, bez računa. Građevinar čija bi obveza trebala biti zbrinuti otpad u skladu sa zakonom taj otpad predaje dalje ili ga ostavlja naručitelju.

Dio građevinara i obrtnika koji izbjegavaju plaćanje poreza ne želi prilikom predaje otpada pokazati da imaju veći opseg posla nego što ga prijavljuju. Zato otpad odlažu neovlašteno, gdje god stignu. To je jedan od ključnih problema", kaže.

Kapaciteti postoje, ali sustav ne funkcionira

Pitali smo ga što je država dosad napravila i može li učiniti više. Pavlović kaže da je prostora za poboljšanje itekako bilo. Kao primjer navodi prijedlog koji je njegova udruga 2024. godine, u suradnji s HSLS-om Grada Zagreba, uputila Gradskoj skupštini, a kojim bi se pri rušenju, gradnji ili rekonstrukciji tražio dokaz o propisnom zbrinjavanju građevnog otpada. Prijedlog, međutim, nije dobio potrebnu većinu.

Zanimalo nas je koliko je država, odnosno sustav gospodarenja otpadom, osigurala mogućnosti za legalno zbrinjavanje građevnog otpada te postoje li dovoljni kapaciteti.

"Osim gradskih komunalnih poduzeća, postoji velik broj ovlaštenih tvrtki. Međutim, zbog toga što ne postoji dovoljno razvijen sustav i ne postoji obveza predaje otpada, kod njih ne dolaze dovoljne količine otpada. Dakle, ovlašteni subjekti postoje i mogu zbrinuti građevni otpad, ali uz ovako nerazvijenu infrastrukturu, nedovoljan nadzor, kaos i ogromne količine otpada, on na kraju ne završava u sustavu", kaže.

"Jedan kontejner od šest do sedam kubičnih metara, u koji stane prilično otpada, odnosno oko tone ili više, zajedno s odvozom i dovozom stoji oko 500 eura. Ne mogu reći da je to preskupo. Bacanje otpada u prirodu dugoročno je daleko skuplje, samo račun dođe kasnije i cijena je puno veća", objasnio je.