Foto: Hina, 123rf

"POZDRAVLJAJU vas jake snage monetarne reforme!", riječi su uz koje je sklopljena nova predizborna koalicija pod nazivom Jedina opcija, poznata i kao “Printer koalicija”. Danas u Hrvatskoj postoje loše opcije, ali postoje i one još lošije. Takva će po građane, ukoliko ostvari pobjedu na izborima, biti koalicija stranaka Promijenimo Hrvatsku profesora Lovrinovića, Živog Zida Pernara i Sinčića i Udruge Franak.

Na pakt ih je natjerala zajednička želja za promjenama u monetarnoj politici, odnosno ljubav prema printerima. Probleme u Hrvatskoj, kojih već sada ima previše, rješavali bi tiskanjem novoga novca, zakonskim podizanjem minimalca i univerzalnim programom zapošljavanja. Za razliku od predizbornih obećanja lijevog i desnog krila Saveza Komunista Hrvatske, koje možemo nazvati i listama lijepih želja, gospodarska rješenja ove koalicije predstavljaju listu opasnih namjera.

Inflacija je oporezivanje bez donošenja zakona

Povećavanje novčane osnove (tzv. primarna emisija ili “tiskanje novaca”) izravno rezultira inflacijom. Kad bi državna vlast izmislila neki novi porez te ukrala polovinu novca kojeg građani posjeduju, mnogi bi se počeli buniti i s pravom bi tražili da im se oteti novac vrati. Zato vlasti često koriste drugi, perfidniji oblik krađe – inflaciju.

Umjesto da narod reagira na isti način kao kod najave novog poreza, tiskanje svježeg novca mnogi će glasači objeručke podržati. Ne samo da će podržati, nego će se i boriti za uvođenje ovih ideja. Problem je što većini građana nije jasno što se točno događa s njihovom imovinom kada država krene u tiskanje svježeg novca.

Inflacija je sustavno povećavanje opće razine cijena proizvoda i usluga tijekom vremena. Uslijed sustavnog povećavanja cijena, za svaku novčanu jedinicu moguće je kupiti manje proizvoda i usluga nego što je bilo moguće prije tiskanja. Negativan učinak inflacije za potrošače i štediše istovjetan je uvođenju novih ili povećanju postojećih (već ionako previsokih) poreza.

Jedina razlika između novog poreza i inflacije jest način na koji se krađa postiže. Dok se kod oporezivanja direktno umanjuje iznos raspoloživ za potrošnju ili štednju, inflacija umanjuje njegovu kupovnu moć. Primjerice, zaradili smo deset kuna za koje bismo mogli kupiti jedan kruh. U slučaju uvođenja novog poreza, vlada nam prisilno konfiscira pet kuna porezom, uslijed čega s preostalih pet kuna možemo kupiti samo pola kruha. U slučaju inflacije, vlada službeno ne uvodi novi porez te nam i dalje na raspolaganju ostavlja nominalnih deset kuna.

U međuvremenu vlada povećava novčanu osnovu tiskanjem novaca čime smanjuje vrijednost jedinice novca u odnosu na vrijednost jedinice kruha. Posljedica ovog poteza jest promjena cijene kruha koji sada košta dvadeset kuna, pri čemu naših “netaknutih“ deset kuna odjednom vrijedi upola manje. Za nas građane rezultat je isti kao kod uvođenja novog poreza – možemo kupiti samo pola kruha.

Put do pakla popločan je dobrim namjerama

Drugo veliko predizborno obećanje ove koalicije jest podizanje minimalne plaće s tri tisuće i sto na pet tisuća kuna neto. Ova vijest mogla bi poprilično razveseliti mnoge birače, iako je za njih zapravo vrlo loša. Cijenu rada ne određuje nikakav državni centralni komitet, već tržište. Ona ovisi o ponudi i potražnji za radom. Što više ljudi konkurira za jedno radno mjesto, to će ponuđena plaća za taj posao biti niža.

Glavni razlog za niske plaće u Hrvatskoj jest velika nezaposlenost koja je zapravo posljedica loših odluka dosadašnjih vlasti. Podizanje minimalne plaće najviše šteti upravo onima kojima država namjerava pomoći, a to su radnici s najnižim primanjima. Budući da mnogi poslodavci neće moći isplatiti povećani minimalac svojim radnicima, dobar dio radnika ostat će bez posla.

Vrlo je zanimljiv podatak o rasističkim korijenima minimalne plaće. Manipuliranje minimalnom nadnicom u političke svrhe koristili su sindikati u Sjedinjenim Američkim Državama i Južnoafričkoj Republici kako bi onemogućili zaposlenje pripadnicima diskriminiranih manjina.

Na taj način zakonom nisu dozvoljavali poslodavcima da za niže nadnice zaposle radnike koji žele raditi, što je rezultiralo nemogućnošću ikakvog zapošljavanja za velik broj nekvalificiranih i neobrazovanih radnika, najčešće pripadnika crnačke manjine. Protekom vremena ekonomske zakonitosti ostale su nepromijenjene. Danas bi posljedice ovog zakona u najvećoj mjeri ponovno pogodile najugroženije skupine društva.

Da stvar bude još gora, ideje ove koalicije podržao je i čovjek koji je svojim dosadašnjim djelovanjem samo dodatno pogoršavao položaj hrvatskih radnika, iako se tobože borio za njihova prava. Radnici, članovi njegovog sindikata, za sindikalnu članarinu svakog mjeseca izdvajaju više od jedan posto svoje plaće.

Sindikatlija Vilim Ribić od tog novca mjesečno primi oko 14.000 kuna neto, što njegove štićenike stoji više od 25.000 kuna. Uz pokoju dodatnu povlasticu, poput iznimno jeftinog, povlaštenog najma stana i službenog automobila, njegov život se svjetlosnim godinama razlikuje od života radnika koje navodno štiti.

“Žena pita di su pare, a ja kažem u tiskare”

Kroz povijest smo se već mnogo puta imali priliku upoznati s rezultatima ovakvih politika i iz tuđih grešaka naučiti lekciju. Posljedice spašavanja posrnulog gospodarstva tiskanjem novog novca i stalnim podizanjem minimalne plaće možemo vidjeti i danas na primjeru Venezuele. Tamošnji populistički političari obećavali su građanstvu ekonomska čuda, ali njihovim dolaskom na vlast zemlja je vrlo brzo skliznula u potpuni kaos.

Venezuelanska vlada zbog inflacije domaće valute ima velikih problema – u zemlji vlada velika nestašica hrane i lijekova, a nedostaje čak i WC papira. Premda ne zadovoljavaju higijenski minimum, svježe tiskane novčanice ipak bi mogle dobiti i novu uporabnu funkciju.

Kada bi država stvarno mogla podići standard građana potezom čarobnog štapića, Venezuela bi danas bila raj na zemlji. Tamošnja vlada svakih par mjeseci podiže minimalnu plaću, istodobno rušeći standard života u zemlji. Iako mnogi političari misle suprotno, pokušaj prkošenja zakonima ekonomije jednak je pokušaju nepriznavanja zakona fizike. Kad bi vlada zakonskim aktom poništila Newtonov zakon gravitacije, skok s nebodera i dalje bi rezultirao smrću naivnog skakača.

Šarlatani koji vjeruju da se stanje u državi može popraviti dodatnim uplitanjem vlade u poslovanje i život građana velika su opasnost po slobodu i imovinu svakoga pojedinca. Najave tiskanja novca i uvođenje dodatnih birokratskih zapreka samo će dokrajčiti već ionako propalu ekonomiju, a građane dovesti na prosjački štap. Uplitanje države u tržište ne stvara poslove, stvara ih ukidanje nepotrebnih regulacija, nameta i poreza. 

*Stranica "Protiv poreza" inicijativa je građana koji se zalažu za smanjenje porezne presije u Hrvatskoj. Ciljevi ove inicijative su: povećanje svijesti građana o štetnosti poreza za gospodarstvo ukidanje nepotrebnih poreza i nameta, smanjenje ovlasti države i stvaranje uvjeta za gospodarski rast.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala