ZASTUPNICI su u raspravi o izmjenama Zakona o strancima ocijenili da je obveza polaganja ispita iz hrvatskog jezika razine A1.1 pozitivan korak za integraciju stranih radnika, dok je Nino Raspudić (NZ) upozorio na potrebu analize učinaka uvoza najnekvalificiranije radne snage na gospodarstvo, demografiju i sigurnost.

Anka Mrak Taritaš (Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a) ocijenila je važnim što se nakon godinu dana boravka uvodi obveza polaganja ispita iz hrvatskog jezika kao uvjet za produljenje dozvole za boravak i rad. Upozorila je, međutim, da nije jasno tko će snositi troškove edukacije i ispitivanja te ima li država dovoljno kapaciteta za provedbu obuke.

Navela je da izmjene zakona donose i dobre pomake, poput mogućnosti promjene poslodavca nakon šest mjeseci rada bez potrebe za izdavanjem nove dozvole te predviđanja kraćeg razdoblja nezaposlenosti dok strani radnik traži novi posao, čime se, smatra, štite prava radnika i povećava fleksibilnost gospodarstva.

Istaknula je i da Hrvatska još nema cjelovitu strategiju uvoza radne snage, već reagira ad hoc, što stvara nesigurnost i otežava planiranje u različitim sektorima.

Zdravstveni testovi i pragovi prihoda

Darko Klasić (Klub HSLS-a i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka) rekao je da se njegova stranka zalaže za to da svi strani radnici koji rade u uslužnim djelatnostima i u kontaktu su s građanima moraju znati osnove hrvatskog jezika.

Pozdravio je što zakon jasnije definira tko i pod kojim uvjetima može doći raditi u Hrvatsku, ali je predložio i uvođenje obveze zdravstvenog testiranja stranih radnika pri dolasku, uključujući testove na tuberkulozu, HIV i hepatitis, kao i obvezno posjedovanje cjepne knjižice za sve koji traže dozvolu za rad i boravak.

HSLS predlaže i smanjenje praga priljeva po transakcijskom računu koji fizičke i pravne osobe moraju ostvariti da bi mogle zapošljavati strane radnike, na 60.000 eura godišnje za pravne i 30.000 eura za fizičke osobe.

Dragana Jeckov (Klub SDSS-a) upozorila je da zakonom i dalje nije izričito normirana obveza donošenja sveobuhvatne migracijske politike. Naglasila je da pitanje migracija i statusa stranih radnika ne smije biti ideološko, već pitanje vladavine prava, socijalne stabilnosti i ekonomskog napretka. Zakon, smatra, mora jasno definirati tko dolazi i pod kojim uvjetima, uz zaštitu domaćih radnika od nelojalne konkurencije i stranih radnika od izrabljivanja.

Sezonalnost i ukidanje kvota

Anteo Milos (Klub IDS-a, PGS-a, UNIJA KVARNERA i ISU-PIP-a) upozorio je da zakon nedovoljno uvažava sezonalnost poslovanja, osobito u turističkim destinacijama. Smatra da su uvjetom šestomjesečnog kontinuiranog poslovanja i prihodovnim cenzusom posebno pogođeni mali poduzetnici, koji su i najviše suočeni s nedostatkom radne snage. Zatražio je pojednostavljenje uvjeta, brže postupke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i fleksibilniji prihodovni prag.

Nino Raspudić (Klub nezavisnih zastupnika) ocijenio je da predloženi zakon nije dobar jer ni politika prema stranim radnicima nije dobra. Problematičnim smatra ukidanje kvota, jer je, kako je rekao, time stvoren veliki pritisak na cijenu rada u Hrvatskoj.

Upozorio je i da se u Hrvatsku masovno uvozi radna snaga s niskom razinom kvalifikacija, navodeći da tek jedan posto uvezenih radnika ima završeni fakultet, dok je u Njemačkoj taj udio 17 posto. Smatra da u zakonu nedostaje dubinska analiza učinaka stihijskog uvoza najnekvalificiranije radne snage na gospodarstvo, demografiju i sigurnost.