Foto: FaH

SUMMIT G20 u Hamburgu očekivano je izazvao masovne proteste, koji su dijelom prerasli u ulične nerede zbog žestokih sukoba militantnog Crnog bloka i tamošnje policije.

>> RATNA ZONA U HAMBURGU Vojni oklopnjaci na ulicama, Melania Trump zarobljena u hotelu

Dijelovi sjevernonjemačke metropole izgledaju poput ratne zone, gore mnogi auti i posvuda se razbijaju izlozi, no bilo bi pogrešno sve to tumačiti isključivo kao nemotivirano huliganstvo (koje nitko ne podržava), jer su protesti na hamburškim ulicama ujedno i nepatvoreni praznik demokracije.



Demokracija se događa (i) na ulicama

Naime, iako se u Hrvatskoj voli frazirati o izborima kao "prazniku demokracije", oni su zapravo onaj dosadniji dio iste, pravo da se kroz predstavnička tijela izaberu ljudi koji će upravljati društvom na određeni vremenski period. Mnogo važnije za zdravlje i snagu jedne demokracije je sve ono što se događa između izbora, a najviše ulični prosvjedi, koji su zapravo pulsirajuće srce demokracije. U Njemačkoj se to itekako zna, te se na ulicama prosvjeduje često i obilato, zbog lokalnih tema (npr. poput izgradnje basnoslovno skupe željezničke stanice u Stuttgartuprije nekoliko godina), kao i zbog globalnih, primjerice kada je sto tisuća ljudi izašlo na ulice Berlina protiv u međuvremenu pokojnog TTIP-a.

Neki su prosvjedi već tradicionalni, kakav je primjerice onaj berlinski za 1. maj, tijekom kojeg neki kvartovi ne izgledaju pretjerano drugačije nego Hamburg danas. U Njemačkoj na takvim prosvjedima sudjeluju i zastupnici u Bundestagu, a nije ništa neuobičajeno ni da se njemački prosvjednici primjerice lancima zavežu za prugu kada žele zaustaviti vlačni transport nuklearnog otpada. U Frankfurtu su pak deseci tisuća ljudi sudjelovali prije dvije godine u blokadi zgrade Europske centralne banke.

Prosvjedi se ne demoniziraju u njemačkim medijima

Stoga su i njemačko društvo i njemački mediji odavno naučili da prosvjede građana ne demoniziraju, osim kada je riječ o ispadima neonacizma i ksenofobije, a to se vidi i po današnjem izvještavanju njemačkih medija o ratu na hamburškim ulicama. Pažljivo se naglašava da postoje mirni i za nasilje spremni prosvjednici, te se prve ne provlači kroz blato zbog ponašanja drugih, koje se naravno osuđuje. Detaljno se objašnjava da valjanih razloga za proteste protiv summita G20 itekako ima, te se kritički propituje i ponašanje policije kao predstavnika državnog monopola sile s obzirom da je nekim svojim potezima (poput pravno spornih racija u kampu mirnih prosvjednika) dala svoj doprinos eskalaciji nasilja na ulicama Hamburga. Puko pendrečenje se u njemačkom društvu ne smatra dobrim policijskim djelovanjem.

Savršen primjer takvog društvenog stava je tjednik Der Spiegel, dakle najveći mogući medijski mainstream Njemačke, koji je na svojem sajtu danas objavio komentar u kojem summit G20 proglašava "farsom" na kojem se neće ništa značajno postići "u svjetskoj borbi protiv gladi, siromaštva i klimatskih promjena u svijetu", kao i analizu u kojoj se njemačko gospodarstvo kao uzor proglašava "problematičnim". U Hrvatskoj bi to izazvalo krikove u stilu da se "opet mrzi sve hrvatsko", u Njemačkoj je uobičajena praksa. Također, danas su u Hamburgu organizirani stotine odvjetnika koji pro bono rade na tome da policija poštuje sva prava prosvjednika, uključujući i one koji su uhićeni zbog razbijanja.

Ne treba zaboraviti ni da je Hamburg jedan od najbogatijih gradova svijeta, u kojemu se bez problema potrošilo 700 milijuna eura na novu zgradu filharmonije, te su ovi protesti i izraz toga da kad ti je toliko dobro da možeš u ime globalne solidarnosti i promjene svjetske ekonomske paradigme zapaliti parsto automobila (koji su, naravno, svi osigurani) i porazbijati tisuću izloga bez nekih trajnijih ekonomskih posljedica. Ne treba ni zaboraviti kako organizacija summita G20 košta po medijskim procjenama (službenih brojki nema) oko 100 milijuna eura, a rezultira tek neobavezujućim zaključcima, što je možda prevelika cijena za platiti za jedno dvodnevno superluksuzno druženje ionako najmoćnijih političara svijeta koji svaki dan provode u takvom luksuzu. Tj. ne mogu crnoblokovski razbijači demolirati ni približno toliko koliko će biti potrošeno samo na sve svečane večere tijekom summita.

Crni blok

Nitko naravno ne podržava divljanje crnoblokovskih huligana, ponajmanje mirni prosvjednici protiv G20. Crni blok se politički ne uzima kao ozbiljne kritičare, nego se prvenstveno tumači da uživaju u orgiji nasilja, što svi osuđuju. Istovremeno, crnoblokovsko razbijanje se ne koristi kako bi se omalovažilo utemeljene kritike summita G20, jer bi to bilo intelektualno nepošteno.

Dakle, ono što se danas događa u Hamburgu može iz daljine izgledati vrlo dramatično, no za standarde njemačke prosvjedne kulture to je manje-više uobičajena praksa, pa čak i kad je riječ o paljenju automobila i razbijanju izloga. Zbog svega toga njemačka demokracija nije nimalo slabija, nego je snažnija i to je lekcija koju treba naučiti iz današnjih događaja u Hamburgu.