IZRAELSKI veleposlanik u Hrvatskoj Gary Koren napisao je za Index kolumnu koja slijedi u nastavku.

Ove subote, 29. studenog, ispred izraelskog veleposlanstva u Zagrebu održan je propalestinski prosvjed.

Sudionici, uobičajeni aktivisti s ekstremne ljevice, najvjerojatnije ne znaju što znači taj dan; a ako znaju, onda samo ponavljaju jednostrani iskrivljeni narativ koji je još u doba Hladnog rata promovirao Sovjetski Savez, a koji se u slučaju Jugoslavije savršeno podudarao s antiizraelskim narativom Titove vlade u Beogradu.

Organizatori propalestinskih prosvjeda zanemaruju više stvari

Osobe koje danas u Hrvatskoj organiziraju brojne propalestinske akcije, uključujući one 29. i 30. studenoga, opetovano radije zanemaruju uporno odbijanje arapskih država u razdoblju od 1947. do 1967. da podrže uspostavu palestinske države uz Državu Izrael, te umjesto toga slijede narativ, koji danas predvodi teroristička organizacija Hamas, o uspostavi palestinske države umjesto Izraela, oduševljeno skandirajući "od rijeke do mora".

Također ignoriraju političke prilike koje su palestinskom vodstvu pružene nakon potpisivanja sporazuma iz Osla 1990-ih i početkom 2000-ih, a koje su mogle dovesti do "rješenja s dvije države za dva naroda", prilike koje su dokumentirali razni međunarodni posrednici, posebno SAD. Prilike koje palestinska strana ne samo da je odbacila, već je na njih odgovorila intifadama i samoubilačkim terorizmom usmjerenim protiv tisuća izraelskih građana.

Želio bih se nadati, iako u to sumnjam, da će ovaj članak otvoriti oči onima među prosvjednicima i drugim odanim pristalicama Palestinaca koji su dovoljno znatiželjni i otvorenog uma da saznaju što se stvarno dogodilo tog dana prije gotovo 80 godina.

Odluka koja je promijenila povijest

Dana 29. studenog 1947. godine židovski narod prihvatio je Plan podjele Ujedinjenih naroda, odabravši put do neovisnosti unatoč dubokim žrtvama koje je to zahtijevalo. Taj je trenutak kristalizirao temeljni identitet Izraela kao demokracije koja traži mir. Od svojih najranijih dana, Izrael je dosljedno prenosio te vrijednosti u politiku, pozitivno reagirajući na svaku istinsku priliku za sklapanje mira sa svojim arapskim susjedima, širim muslimanskim svijetom i globalnim partnerima.

Arapski Palestinci su s druge strane više puta odbacivali kompromise i mirovne inicijative: obrazac koji možemo pratiti još od arapskog vođe Amina al-Husseinija koji je odbio prijedloge Peelove komisije iz 1937. godine, neposredno prije nego što je postao voljni promotor nacističke propagande. To odbacivanje nastavilo se značajnim odbijanjem Plana podjele iz 1947., koordiniranom invazijom arapskih vojski na Izrael 1948. i kasnijim odbacivanjem brojnih mirovnih napora, uključujući visokoprofilirane inicijative iz 2000. i 2008. godine.

Evolucija odbacivanja kroz desetljeća

Tijekom desetljeća, arapsko-palestinsko antižidovsko odbacivanje inicijativa poprimilo je različite ideološke oblike: rani nacionalizam, zatim suradnja s nacistima, kasnije panarabizam, komunizam, a danas džihadizam. Ipak, svima je zajednička ista pozicija: odbijanje priznavanja prava Izraela da postoji kao neovisna država u svojoj autohtonoj domovini. Taj stav prečesto je davao prednost nanošenju štete Izraelu nad promicanjem interesa palestinskog naroda.

Istaknuti primjer je stvaranje Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) 1964. godine, u vrijeme kada su Judeja i Samarija ("Zapadna obala") i Pojas Gaze bili pod kontrolom Jordana, odnosno Egipta. Pod tim arapskim vladama nije proglašena palestinska država, a osnivačka povelja PLO-a izričito je pozivala na uništenje Izraela.

Gaza nakon 2005. i uloga Hamasa

Desetljećima kasnije, nakon povlačenja Izraela iz Gaze 2005. godine, palestinskom Hamasu trebalo je samo dvije godine da preuzme kontrolu. Hamas je brzo pretvorio teritorij u sjedište terora, preusmjeravajući resurse u džihad protiv Izraela umjesto u osiguravanje dobrobiti lokalnog stanovništva.

U međuvremenu, Palestinska samouprava u Judeji i Samariji također nije uspjela postići mir te je nastavila promicati antisemitsku mržnju putem školskih programa, džamija i medija te održavanja tzv. pay-for-slay ("plaćanje za klanje") politike koja nagrađuje ubijanje Izraelaca.

Unatoč tome, Izrael ostaje nepokolebljiv u poštivanju svojih temeljnih etičkih načela. Duh koji je obasjao dan 29. studenoga 1947. godine opstaje: Izrael odbija napustiti nadu u suživot i ostaje predan izgradnji bolje budućnosti, dok istovremeno održava snagu potrebnu za obranu od onih koji i dalje žele njegovo uništenje.

Vrijeme je da Palestinci promijene svoj stav

Da parafraziram prvu premijerku Izraela, pokojnu Goldu Meir: kad bi Izrael položio oružje, sam njegov opstanak bio bi ugrožen. Ali kad bi snage džihadizma položile oružje, kako je propisano mirovnim planom za Gazu američkog predsjednika Trumpa, put do suživota mogao bi se odmah otvoriti.

Vrijeme je da Palestinci promijene svoj stav i odbace kobnu agendu "slijepe ulice" koju promovira džihadistički Hamas. Vrijeme je i da njihovi pristalice u Hrvatskoj otvore oči. Izrael će prevladati!