Raoul Wallenberg posthumno postao počasni građanin SAD-a

RAOUL Wallenberg, švedski diplomat i humanitarac, jedna je od najsvjetlijih figura Drugog svjetskog rata, poznat po spašavanju desetaka tisuća mađarskih Židova od holokausta. Rođen 4. kolovoza 1912. u Stockholmu, Wallenberg je koristio svoj položaj u Budimpešti 1944. godine kako bi izdao zaštitne putovnice i organizirao sigurna utočišta, čime je spasio brojne živote od nacističkih deportacija.
Njegova hrabrost i domišljatost učinili su ga simbolom otpora zlu, no njegova sudbina ostaje tragična misterija nakon što je nestao u sovjetskom zatočeništvu 1945. godine.
Rani život i obiteljsko naslijeđe
Raoul Wallenberg potjecao je iz bogate i ugledne švedske obitelji bankara i poduzetnika. Njegov djed, Gustaf Wallenberg, bio je diplomat, a obitelj je imala značajan utjecaj u švedskom društvu. Nakon studija arhitekture na Sveučilištu Michigan u SAD-u, Wallenberg se vratio u Europu i bavio se poslovanjem. Njegovo iskustvo u međunarodnoj trgovini i znanje više jezika učinili su ga idealnim kandidatom za diplomatske misije.
Godine 1944., na vrhuncu holokausta, Wallenberg je regrutiran od strane američkog Ureda za ratne izbjeglice (War Refugee Board) i švedskog ministarstva vanjskih poslova za misiju u Budimpešti. Mađarska, pod nacističkom okupacijom od ožujka 1944., bila je poprište masovnih deportacija Židova u logore smrti, posebice Auschwitz. Wallenberg, motiviran humanitarnim idealima i svjedočenjima o nacističkim zločinima, prihvatio je misiju spašavanja.
Humanitarno djelovanje u ratnom vihoru
Wallenberg je stigao u Budimpeštu u srpnju 1944. kao ataše švedskog veleposlanstva. Njegova misija bila je spašavanje mađarskih Židova od nacističkog režima Adolfa Eichmanna i kolaboracionističke mađarske vlade Strelastog križa. Koristeći neutralni status Švedske, Wallenberg je razvio inovativne metode spašavanja:
Zaštitne putovnice (Schutz-Pass): Izdao je tisuće dokumenata koji su Židove označavali kao švedske državljane pod zaštitom, čime su izbjegli deportaciju. Ove putovnice, iako pravno upitne, bile su učinkovite jer su nacisti i mađarski vlasti često poštovali švedsku neutralnost.
Sigurna utočišta: Organizirao je desetke "švedskih kuća" u Budimpešti, označenih švedskom zastavom, gdje su Židovi mogli potražiti sklonište. Ove zgrade služile su kao privremena utočišta za tisuće ljudi.
Direktne intervencije: Wallenberg je osobno intervenirao na željezničkim stanicama i u getu, spašavajući ljude s vlakova za deportaciju. Poznato je da je koristio podmićivanje, prijetnje i diplomatski pritisak kako bi uvjerio naciste da oslobode zarobljenike.
Razmjeri spašavanja i osobna hrabrost
Procjenjuje se da je Wallenberg spasio između 20.000 i 100.000 ljudi, iako točan broj varira zbog kaotičnih uvjeta rata. Njegova hrabrost bila je izuzetna, jer je radio u opasnom okruženju, često riskirajući vlastiti život.
Tajanstveni nestanak
U siječnju 1945., kada su sovjetske trupe oslobodile Budimpeštu, Wallenberg je nestao. Dana 17. siječnja viđen je posljednji put dok je putovao na sastanak sa sovjetskim vlastima. Pretpostavlja se da su ga sovjetske snage uhitile pod sumnjom da je špijun, vjerojatno zbog njegovih veza s američkim organizacijama i diplomatskog statusa.
Sovjetski Savez nikada nije dao jasno objašnjenje, a službeno su 1957. izjavili da je Wallenberg umro od srčanog udara 1947. u zatvoru Lubjanka u Moskvi. Međutim, svjedočenja zatvorenika i nepotvrđeni izvještaji sugeriraju da je možda živio i kasnije, možda čak do 1980-ih.
Njegova sudbina ostaje neriješena misterija, a obitelj Wallenberg i švedske vlasti godinama su tražile odgovore od Rusije. Nedostatak dokaza i zatvorena sovjetska arhiva dodatno su zakomplicirali istragu.
Svjetsko priznanje i trajno naslijeđe
Raoul Wallenberg postao je globalni simbol humanosti i hrabrosti. Njegov rad inspirirao je brojne počasti:
- Pravednik među narodima: Yad Vashem, izraelski memorijalni centar za holokaust, dodijelio mu je ovu titulu 1963. godine.
- Počasni građanin: Više zemalja, uključujući SAD, Kanadu, Izrael i Mađarsku, proglasilo ga je počasnim građaninom.
- Spomenici i memorijali: Po njemu su nazvane ulice, škole i spomenici diljem svijeta, uključujući Budimpeštu i Stockholm.
- Međunarodna potraga: Njegova obitelj i organizacije nastavljaju tražiti istinu o njegovom nestanku, s povremenim diplomatskim inicijativama prema Rusiji.
Posthumno postao počasni građanin SAD-a
Dana 5. listopada1981. godine, Raoul Wallenberg postao je druga osoba u povijesti koja je primila počasno američko građanstvo, samo nakon Winstona Churchilla. Ovu čast pokrenuo je američki kongresmen Tom Lantos, sam mađarski Židov kojeg je Wallenberg spasio tijekom rata.
Predlog zakona, podržan od strane mnogih preživjelih i organizacija poput Američkog ureda za ratne izbjeglice (koji je financirao Wallenbergovu misiju), priznavao je njegov herojski rad u Budimpešti 1944. godine, gdje je izdao tisuće zaštitnih putovnica i organizirao sigurna utočišta za Židove pred nacističkim deportacijama.
Ova dodjela bila je više od simboličnog karaktera: ona je bila odgovor na Wallenbergov nestanak u sovjetskom zatočeništvu 1945. godine i pokušaj pritiska na SSSR da otkrije njegovu sudbinu.
Wallenberg, koji je nestao 17. siječnja 1945. nakon sastanka sa sovjetskim snagama, nikada nije pronađen, a sovjetske vlasti tvrdile su da je umro 1947. godine. Dodjela građanstva, potpisana od strane predsjednika Ronalda Reagana, učvrstila je Wallenbergov status kao globalnog heroja i inspirirala međunarodne napore za istraživanje njegove sudbine.
