"KAD SAM čula da će ovog ljeta dovesti Srpkinje za sobarice, dala sam otkaz. To je bila kap koja mi je prelila čašu. Nema to, ne daj Bože, veze s nacionalnošću, ratom... Nisu te žene ništa krive. Ali one će raditi za istu plaću, a još će im osigurati smještaj. Kad možeš njima platiti smještaj, znači da možeš i nama dignuti plaću! Pa više će ih one koštat' nego mi koje živimo ovdje. Ma neću više, iz principa. Ne'š me više pravit' budalom", ljutito započinje svoju priču za Slobodnu Dalmaciju bivša zaposlenica jednog splitskog hotela visoke kategorije, želeći, zbog razumljivih razloga, ostati anonimna.

Čim je čula kako u hotel, u kojemu je provela nekoliko sezona radeći kao sobarica, stiže uvozna radna snaga, pukao joj je film. Kaže kako je bilo dosta padati s nogu od umora za 4000 kuna plaće.

Bivša sobarica: Sezonke iz Srbije? Ma otići će im i one kad iskuse ljeto u njihovom hotelu

"Pa kako očekuju da će zadržati žene?! Ne žele ih zaposliti za stalno, a kamoli im dignuti plaću, nego i dalje traže jeftinu radnu snagu. I još kukaju kako nema radnika. Čuj, sezonke iz Srbije?! Ma otići će im i one kad iskuse ljeto u njihovu hotelu. I onda još kukaju kako nema radnika, kako svi odoše u Njemačku", razočarano će Splićanka, koju je nevolja, baš kao i većinu njezinih kolegica, natjerala na naporan sezonski rad za 4000 kuna u dalmatinskoj hit-destinaciji.

Priča kako su žene svakodnevno dolazile i odlazile. Nisu se, priča, u hotelu dugo zadržavale. 

Soba se, kaže, čisti 20 minuta a u tih 20 minuta mora se proći sve – od usisavanja, promjene posteljine, kompletnog čišćenja, poliranja kupaonice, odvajanja smeća, pranja čaša, provjere balkona, čišćenja kliznih stijenki.

"Imale smo upale, probleme s kralježnicom..."

"Prvih sedam dana odrađuje se, zapravo uči, s nekom stalnom sobaricom i nakon toga vam odmah daju samostalno čišćenje. Dnevno je to bilo uglavnom 14, nekad 16 ili 18 soba, jer je često znalo biti naglih bolovanja, pa bi se na one koje rade prerasporedio njihov dio posla. Dakako, za istu plaću. Bolovanja nisu bila inscenirana, nego bi se žene jednostavno premorile. Dobile bi upale mišića, imale problema s kralježnicom i slično. Ma vidjela sam svega... Iscrpljenih žena, ukočenih žena jer su znojne radile pod klimom. Jedna je imala kroničnu upalu ramena, išla je na terapiju šest mjeseci. I izgubila 12-13 kilograma", priča bivša sobarica rezolutno dajući do znanja kako se nikad više ne bi vratila u taj hotel.

Kaže kako ih je nadzornica stalno provjeravala te da je stalno hodala za njima. U kontroli bi im, priča, uvijek nešto našla, na primjer prašinu u utorima vrata ormara ili balkona što zbog nedostatka vremena nisu stigle proći.

"Čisti se otrgnutim komadima plahti"

Najviše ju je sablaznila, ističe, štednja na krpama.

"Čisti se iskidanim, starim krpicama ili otrgnutim komadima dotrajalih plahti, ali smijete ih uzeti tek nekoliko. Strogo se čuvaju, nikad ih dosta. Kako je njima nemoguće posušiti vodu u kupaonici, za poliranje smo nakon pranja koristili prljave ručnike gostiju, koje smo mijenjali čistima", priča s gnušanjem između ostalog u svojoj iscrpnoj ispovijesti za Slobodnu.

Danas je  stalno zaposlena u jednoj trgovini, navodeći kako joj je sadašnji posao neusporedivo lakši, a podjednako plaćen.