Foto: FAH, Index

OD SVIH ogavnih stvari vezanih za njih, ipak je najodvratnija stvar kod fašista to što kukavički odbijaju reći: da, ja sam fašist, piše Andrej Nikolaidis za zurnal.info.

Dragi fašisti, to vam je zapravo veoma lako. Evo, gledajte.

Ti, Nikolaidis, pokazuješ simpatije za zločinačku komunističku ideologiju? Da, pokazujem.

Ti, Nikolaidis, podržavaš brojne komunističke totalitarne prakse? Da, podržavam.

Ti, Nikolaidis, misliš da se komunizam i fašizam ne mogu izjednačiti u „principijelnoj osudi svih totalitarizama XX vijeka“? Da, mislim, između ostalog i zato što je to da je bio totalitarna ideologija najljepše što se može reći o fašizmu.

Ti, Nikolaidis, misliš da je Josip Broz Tito bio heroj, a ne zločinac. Da, mislim.

Ti, Nikolaidis, zaista misliš ono što si napisao: da su svi jugoslavenski narodi svoj povijesni vrhunac doživjeli u Titovoj Jugoslaviji? Da, mislim.   

Ti si, Nikolaidis, onda jugonostalgična komunjara? Da, jesam.

Vidite, nikakav problem

Vidite, nikakav problem. Ja sam siguran da sam u pravu, nemam potrebu prikrivati svoja uvjerenja, odlučan sam u tome da vam priopćim (da, možete, ako vam je lakše, reći – svoju) istinu i nemam namjeru da vam povlađujem.

Hajte sada vi, dragi fašisti. Ako ste sigurni u to što ste, zašto se stidite to reći? Zašto izmišljate eufemizme kojima opisujete sebe? Čemu sva ona alt-right, white nationalist sranja nove fašističke političke korektnosti?

Čemu kvazidržavnička sranja, poput izjave hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, da je stvar sa natpisom "Za dom spremni" u Jasenovcu – citiram, "delikatna"?

Jebemmuživot, delikatna je krema za kolač Španski vjetar, a nema ničeg delikatnog ni u postavljanju ni u uklanjanju iz Jasenovca parole pod kojom su pobijeni ljudi u tamošnjem logoru.

Čemu kvazilegalistička sranja, poput izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja veli:

"Ukoliko ste pravna država, onda poštujete zakone i propise. Činjenica je da je pozdrav, odnosno sam logor, reguliran propisom. To je na Ministarstvu uprave i Vladi da odrede šta i kako dalje. Ne možete samo tako ukloniti ploču, ukoliko nju sam zakon ne zabranjuje. Znate moj stav, i što se tiče pozdrava 'Za dom spremni', i što se tiče svih totalitarizama kroz koje je Hrvatska prolazila posljednjih godina, i držim da je dobra odluka premijera Plenkovića da se osnuje komisija".

Prvo, ili posljednje, svejedno: kada nešto ne želite riješiti – osnujete komisiju. To zna svaka budala. Drugo, ili prvo, svejedno: i Auschwitz je bio reguliran propisom. Ni Holokaust nije, što se nacističkog zakonodavstva tiče, bio zakonom zabranjen. Naprotiv, njemački je antisemitizam bio savršeno pravno uređen nizom antižidovskih zakona. Treba li spominjati da je nacistička Njemačka bila pravna država? I to kakva: pa tu je pravnu definiciju tko je Židov, tko će, dakle, u Holokaustu biti ubijen, dao najveći pravni mislilac XX vijeka, Carl Schmitt.

Da su imali pamet hrvatskog državnog vrha, nacisti su mogli objaviti: ukoliko ste pravna država, onda poštujete zakone i propise. Ne možete samo prekinuti sa ubijanjem Židova, ako to sam zakon ne zabranjuje. Nego, da povodom delikatne situacije do koje je došlo zbog pritužbi koje stižu iz svijeta, osnujemo jednu komisiju koja će ispitati pitanje Holokausta.

Za članove komisije su imenovani: Joseph Goebbels (predsjednik), Heinrich Himmler, Rudolf Hess, Martin Bormann i Herman Göring.  

Recite da, ja sam fašist

Stoga, dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su "komunisti branili da idu u crkvu i džamiju": recite da, ja sam fašist – ta to ionako svi znaju.

Čemu ta poza, te ruke u džepovima, to nehajno zviždukanje „Lili Marlene“ i pogled uperen u nebo, dok stojite gologuzi, sa nožem u ustima, nasred centralnog gradskog trga? Mislite da je, zato što vas je puno, i sve vas je više, vaše pretvaranje uvjerljivije, da je vaša ideologija zbog toga manje sramna i zla – jer jedan gologuzi, nožozubi čovjek na trgu je luđak, a mnoštvo takvih politički pokret – šta pokret, nacija?

Andrej Nikolaidis/žurnal.info

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Andrej Nikolaidis je rođen 1974. godine u Sarajevu. Književnik je i kolumnist. Njegovi najvažniji romani su "Mimesis", "Sin", "Dolazak" i "Odlaganje". "Parezija" je roman za koji je dobio Nagradu Europske unije za književnost i crnogorsku državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje. Živi u Ulcinju.